Saopštenje Ministarstva pravde

Povodom brojnih medijskih izvještaja u kojima se opservira rad državnih organa Crne Gore u slučaju postupanja prema Soković Goranu i Šekularac Dejanu, kao i reagovanja Ministarstva pravde Srbije istim povodom, Ministarstvo pravde Crne Gore izdaje sljedeće


S A O P Š T E N J E


Državno tužilaštvo Crne Gore je nakon lišenja slobode crnogorskih državljana Gorana Sokovića i Dejana Šekularaca, posredstvom Ministarstva pravde Crne Gore uputilo zamolnicu Tužilaštvu za borbu protiv organizovanog kriminala Republike Srbije, tražeći da mu se dostave informacije i kopije spisa predmeta kojima raspolaže državnotužilačka organizacija Srbije. To stoga, što se imalo u vidu da su pravosudni organi Srbije javno saopštili kako su pomenuta lica obuhvaćena njihovom istragom zbog krivičnog djela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojih droga, a time i da raspolažu podacima i dokazima o postojanju osnovane sumnje da su ova lica izvršioci krivičnih djela.

Zahtjev za međunarodnu pravnu pomoć utemeljen je na odredbama bilateralnih ugovora zaključenih između Crne Gore i Republike Srbije u maju 2009. godine, koji su od tada u primjeni, a dostavljanje informacija, spisa i dokaza trebalo je da posluži Državnom tužilaštvu Crne Gore da odluči o podizanju zahtjeva za sprovođenje istrage, koji mora biti zasnovan na dokazima o postojanju osnovane sumnje da su navedena lica izvršila krivično djelo. Takva odluka morala se donijeti u roku od 48 časova od momenta određivanja pritvora, kako to nalažu zakonski propisi.

U zahtjevu za pravnu pomoć jasno je naznačena činjenica da su Soković i Šekularac državljani Crne Gore, što predstavlja apsolutnu pravnu smetnju da se odobri njihovo izručenje Republici Srbiji. Postojanje takve smetnje nesumnjivo je poznato pravosudnim organima obije države, jer su i ustavi dvije zemlje i među njima zaključeni bilateralni ugovori uveli zabranu izručenja sopstvenih državljana, koja se primjenjuje u praksi, ne samo u proceduri pružanja pravne pomoći između Crne Gore i Srbije, već i sa drugim državama. Ovim povodom, a u osvrtu na navode ministrice pravde Republike Srbije Snežane Malović, kako su nadležni crnogorski organi na osnovu potpisanih bilateralnih ugovora, a prije svega Ugovora o izručenju, bili, a i dalje su u obavezi da postupe po molbi pravosuđa Srbije, što znači da donesu odluku po tom zahtjevu i da je obrazlože, naglašavamo da je zahtjev za izručenje pomenutih lica dostavljen Višem sudu u Podgorici da odluči da li postoje pretpostavke za izručenje. Posebno podsjećamo da je prema članu 8 tog ugovora decidno predviđeno da se neće odobriti izručenje lica koje je državljanin zamoljene države.

Ipak, nemogućnost izručenja nije smetnja da države daju zajednički doprinos obezbjeđivanju uslova da se prema učiniocima krivičnih djela povede krivični postupak i primijeni krivična sankcija u državi njegovog državljanstva. Na tom planu, multilateralne konvencije o pružanju međunarodne pravne pomoći, kao i bilateralni ugovori između Crne Gore i Republike Srbije, obavezuju države da, poštujući međusobno povjerenje, razmjenjuju obavještenja i dostavljaju dokaze, dokumenta i spise u vezi sa krivičnim postupkom.

Upravo, namjera Državnog tužilaštva Crne Gore je bila da od pravosudnih organa Republike Srbije, koje već vodi istragu koja mora biti bazirana na prikupljenim činjenicama i dokazima, dobije informacije kako bi moglo da donese zakonitu odluku o procesuiranju predmeta protiv navedenih lica, i time obezbijedi uslove da se rasvijetli odgovornost i onih aktera koji ne mogu biti izručeni drugoj državi.

Pravosuđe Srbije je donijelo odluku da zamolnici može udovoljiti tek po pravosnažnom okončanju postupka, što podrazumijeva duži protok vremena, čime nije pokazan pozitivan odnos prema zahtjevu Državnog tužilaštva Crne Gore, kako su to nalagale preuzete međunarodne obaveze i vjerujemo obostrani interes dvije države da učinioci krivičnih djela ne izbjegnu krivičnu odgovornost. Odlaganje dostavljanja podataka do pravosnažnosti presude govori o tome da se za jedan duži vremenski period ne vrši konkretna pravosudna saradnja , a sasvim je izvjesno da ona može biti djelotvorna i imati očekivane efekte samo ako je preduzeta već u ranim fazama krivične procedure.

Nedostavljanjem traženog metarijala, na kome se insistira u odgovoru pravosuđa Srbije na zamolnicu, Državnom tužiocu Crne Gore je bilo onemogućeno da u kratkom vremenskom periodu podigne zakoniti akt o pokretanju postupka, koji mora biti zasnovan na činjenicama i dokazima koji upućuju na postojanje osnovane sumnje o izvršenom krivičnom djelu, kao početnoj pretpostavci za pokretanje krivičnog postupka, zbog čega se lica lišena slobode nijesu smjela više zadržavati u pritvoru.

Izražavamo očekivanje da buduća pravosudna saradnja neće biti opterećena ovakvim pojavama i da će pravosudni organi međusobnu pravnu pomoć ostvarivati uz puno razumijevanje i povjerenje, uz poštovanje opredjeljenja da je zajednički cilj država borba protiv teških oblika kriminala. U tom smislu izražavamo očekivanja i da će državni organi Srbije pokazati spremnost da i u konkretnom udovolji zahtjevima za saradnju koji dolaze od državnih organa Crne Gore.