- Vlada Crne Gore
Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Izlaganje ministra zaštite životne sredine i uređe...
Pažnja: Sadržaj ove stranice je dio arhivskog sadržaja i odnosi se na prethodne sazive Vlade Crne Gore. Moguće je da su informacije zastarjele ili nerelevantne.
Arhiva
Izlaganje ministra zaštite životne sredine i uređenja prostora Bora Vučinića na Okruglom stolu na temu ''Zaštita i valorizacija sliva rijeke Tare''
Objavljeno: 17.01.2005. • 18:25 Autor: Naslovna strana
Zadovoljstvo mi je da pozdravim sve učesnike Okruglog stola "Zaštita i valorizacija rijeke Tare", koji zajednički organizuju Ministarstvo zaštite životne sredine i uređenja prostora, JP "Nacionalni parkovi Crne Gore" i Republički zavod za zaštitu prirode. Takođe, želim da se zahvalim svima, koji su u analiziranju same ideje o mogućoj gradnji velikog objekta kakav je HES "Buk Bijela", prioritetno prišli sagledavanju tog pitanja sa aspekta zaštite životne sredine.
Posebnu zahvalnost dugujem predstavnicima UNESCO-a koji prisustvom radu ovog okruglog stola, planiranim obilascima terena i kontaktima sa zainteresovanim subjektima nesumnjivo pokazuju koliku pažnju poklanjaju zaštiti područja u Crnoj Gori koji čini dio svjetske prirodne baštine.
Ovaj okrugli sto treba da bude još jedna u nizu korisnih rasprava o zaštiti i valorizaciji rijeke Tare sa posebnim akcentom na moguću gradnju HES "Buk Bijela". Vjerujem da i ovaj skup će značiti doprinos boljem razumijevanju među subjektima koji će biti transparentno involvirani u proces odlučivanja o eventualnoj gradnji hidroelektrane. Kada to kažem prije svega mislim na Vladu i njene organe, lokalne zajednice, stručnu javnost, nevladine organizacije i zainteresovane građane.
Kao što je poznato, rijeka Tara i okolno područje su zbog svojih nesumnjivo izuzetnih prirodnih, ekoloških, ambijentalnih i drugih vrijednosti zaštićeni nacionalnim zakonodavstvom. Dio kanjona rijeke Tare koji se nalazi u okviru NP "Durmitor" uvršten je u UNESCO listu Svjetske prirodne baštine, a čitav basen rijeke Tare uvršten je u UNESCO program "Čovjek i bio sfera", još 1977. godine, upravo na današnji dan, koji želim obilježiti održavanjem ovog okruglog stola.
Da podsjetim, međunarodna verifikacija ovog područja je urađena na inicijativu Crne Gore, sa željom da se oplemeni svjetska prirodna baština izvornim bogatstvom netaknute raskošne prirode.
No, s druge strane basen rijeke Tare nije samo ekološki dragulj već je to turistički, poljoprivredni, vodoprivredni i energetski resurs. Strateškim razvojnim dokumentima kao što su Prostorni plan Republike i vodoprivredna osnova Crne Gore određeni dio basena Tare planiran je, zbog izuzetno povoljnih vodoprivrednih i energetskih potencijala i za izgradnju hidroenergetskih objekata. Mogućnost izgradnje HES "Buk Bijela" data je kroz oba dokumenta, ali ta mogućnost ne znači ni gradnju ni zabranu gradnje, već samo rezervisanje tog prostora za planirane namjene. Ukoliko se nakon svih detaljnih sagledavanja ta rješenja pokažu ekonomski i energetski, a prije svega ekološki održiva onda se stvaraju potencijalni uslovi za njihovu realizaciju.
Više puta sam i ranije iznosio stav Ministarstva zaštite životne sredine i uređenja prostora da HES "Buk Bijela" na rijeci Drini čija bi brana bila 18 km. nizvodno od Šćepan polja, a njena akumulacija bi se protezala 10,5 km. kanjonom rijeke Pive do hidroelektrane "Piva" i 15 km. rijekom Tarom, ne može biti građena bez saglasnosti Vlade Republike Crne Gore.
Ovo temeljim prije svega na obavezujuće odredbe Zakona o zaštiti okoliša Federacije Bosne i Hercegovine u koji su ugrađene obaveze o prekograničnom obavještavanju.
Iza nas je vrijeme kada političke ili bilo koje druge odluke mogu imati dominaciju nad poštovanjem zakona i mišljenja stručnjaka.
Crnogorsko ministarstvo zaštite životne sredine i uređenja prostora stoji na stanovištu da se prvo mora uraditi ekološki elaborat tj. Studija o procjeni uticaja HES "Buk Bijela" na životnu sredinu, saglasno odredbama Zakona o životnoj sredini, a zatim i tehnička kontrola u skladu sa Uredbom o procjeni uticaja zahvata na životnu sredinu, pa tek nakon toga tražiti ekološka saglasnost. Upoznavanje javnosti sa tim dokumentom saglasno Uredbi o procjeni uticaja zahvata na životnu sredinu mora biti transparentno uz široku javnu i stručnu raspravu.
U postupak rasprave želimo da se uključe kako domaći, tako i međunarodni eksperti prije svega oni koje nam preporuči ili sugeriše UNESCO. Tek na osnovu tih relevantnih ekspertskih mišljenja nadležno ministarstvo bi donijelo odluku o davanju ekološke saglasnosti.
Bilo je za očekuvati da ovako argumentovan pristup i zauzimanje stava treba naići na razumijevanje zainteresovane javnosti iz oblasti životne sredine, ali za razliku od toga odgovor dijela te javnosti je bio apriori odbijanje bez argumentacije i kvantifikacije posledica koje bi bile nanijete životnoj sredini.
I za takve stavove, naravno postoji razumijevanje, posebno doživljavajući to kao pozitivno narastanje građanske brige i inicijativnosti za važna pitanja zaštite životne sredine. Ono u čemu se nijesmo složili ili bolje reći razumjeli, je redosled radnji koje u postupku treba preduzeti da bi se ispoštovali važeći zakonski propisi, a prije svih Zakon o životnoj sredini i Uredba o procjeni uticaja zahvata na životnu sredinu.
Takođe, kao što je već iznijeto u fazi javne i stručne rasprave treba od UNESCO-a tražiti mišljenje jer svakako da eksperti koje budu angažovali, isto kao i domaći stručnjaci nijesu spremni da iznose stavove i donose zaključke bez Studije o procjeni uticaja odnosno bez evidentiranja i kvantifikovanja svih mogućih negativnih implikacija i analiziranja predloženih mjera za njihovo smanjenje i ublažavanje.
Ovakav stav baziran je na tumačenju paragrafa 56 Konvencije o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine da UNESCO treba obavijestiti "svakako prije nego što se donese bilo koja odluka koju bi bilo teško promijeniti, kako bi kvalitet mogao da pruži pomoć u traženju odgovarajućih rješenja sa ciljem da se osigura puno očuvanje vrijednosti područja"
Koristim priliku da i pred uvaženim predstavnicima UNESCO-a ponovim stav koji je Ministarstvo zaštite žiotne sredine i uređenja prostora više puta saopštilo javnosti, a to je da mi koji smo u ime Države Crne Gore najodgovorniji za stanje životne sredine nećemo učiniti ni jedan ishitren potez u cilju realizacije razvojnih projekata koji bi bio na štetu Ekološke države Crne Gore i mogao ugroziti status njenih međunarodno zaštićenih prirodnih vrijednosti.
Da bi saznali da li je neki projekat održiv jedini stručni i naučno dokazan način je da se uradi procjena uticaja i njena tehnička kontrola od čije ocjene zavisi da li će se dobiti neophodna ekološka saglasnost. Upravo da nije tako, više direktiva EU koje se bave procjenom uticaja, u zaštićenim područjima bi deklarativno zabranile odnosno preporučile nerealizovanje ovakvih zahvata, a što kao što znamo nije slučaj.
Ovo su dijelom i razlozi koje je Vlada Crne Gore saopštila u mišljenju prilikom nedavnog donošenja Deklaracije o zaštiti rijeke Tare.
Koji su drugi razlozi zbog kojih je Vlada mišljenja da podnijetu Deklaraciju o zaštiti rijeke Tare nije bilo potrebno usvajati?
Prije svega zbog toga što već postoji Deklaracija o ekološkoj državi Crnoj Gori koja u sebi integriše očuvanje, zaštitu svih prirodnih a posebno najvećih vrijednosti Crne Gore, da je kroz Ustav Crna Gora sebe deklarisala kao Ekološku državu i stvorila obavezu da nadležni organi prije svih misle o očuvanju njenih ekoloških vrijednosti u procesu njenog održivog razvoja.
Dakle, dozvolite da ponovim Vlada Crne Gore neće uraditi ništa što nije u skladu sa Zakonom propisanom procedurom i poštovanjem stručnih stavova i mišljenja eksperata, a što može na bilo koji način ugroziti Taru i ostale naše prirodne vrijednosti ili učiniti da se u narednom periodu dovede u pitanje njihovo brisanje sa UNESCO liste posebno zaštićenih dobara.
S toga, biti iz ovih razloga protiv prihvatanja ponuđene Deklaracije o zaštiti rijeke Tare nikako ne znači biti apriori za gradnju bilo kakvog objekta koji bi mogao značiti njeno trajno ugrožavanje. Ponuđena Deklaracija je imala još jedan značajan nedostatak, a to je da isključuje mogućnost gradnje odnosno postojanja bilo kakvih objekata u basenu rijeke Tare, a to znači i potpuno zaustavljanje svih održivih razvojnih projekata bilo u cilju njene turističke valorizacije ili u nekom drugom smislu.
Uvaženi učesnici skupa vjerujem da ovo moje kratko izlaganje može doprinijeti boljem razumijevanju između onih koji vide energetske i ekonomske razloge moguće izgradnje HES "Buk Bijela" i onih koji, bez obzira na to da li i kakve će uticaje imati na životnu sredinu žele sačuvati Taru ali i ostale vodotoke u Crnoj Gori u izvornom obliku.
Dakle, bez demokratskog i tolerantnog dijaloga tj. racionalnog prilaza ovom pitanju analizirano stručno sa svih aspekata, ali bez emotivnih naboja nećemo doći do zadovoljavajućeg rješenja.
I na samom kraju želim da vas uvjerim da Ministarstvo zaštite životne sredine i uređenja prostora i Vlada Crne Gore koji su u obavezi više od drugih da poštujući Ustav, posebno štite ono što su najveći prirodni potencijali i ekološke vrijednosti zbog kojih je Crna Gora proglašena Ekološkom državom, neće dozvoliti realizaciju ni jednog razvojnog projekta bez obzira na ekonomske pokazatelje ukoliko on nije i ekološki održiv i prihvatljiv za građane Crne Gore.
Posebnu zahvalnost dugujem predstavnicima UNESCO-a koji prisustvom radu ovog okruglog stola, planiranim obilascima terena i kontaktima sa zainteresovanim subjektima nesumnjivo pokazuju koliku pažnju poklanjaju zaštiti područja u Crnoj Gori koji čini dio svjetske prirodne baštine.
Ovaj okrugli sto treba da bude još jedna u nizu korisnih rasprava o zaštiti i valorizaciji rijeke Tare sa posebnim akcentom na moguću gradnju HES "Buk Bijela". Vjerujem da i ovaj skup će značiti doprinos boljem razumijevanju među subjektima koji će biti transparentno involvirani u proces odlučivanja o eventualnoj gradnji hidroelektrane. Kada to kažem prije svega mislim na Vladu i njene organe, lokalne zajednice, stručnu javnost, nevladine organizacije i zainteresovane građane.
Kao što je poznato, rijeka Tara i okolno područje su zbog svojih nesumnjivo izuzetnih prirodnih, ekoloških, ambijentalnih i drugih vrijednosti zaštićeni nacionalnim zakonodavstvom. Dio kanjona rijeke Tare koji se nalazi u okviru NP "Durmitor" uvršten je u UNESCO listu Svjetske prirodne baštine, a čitav basen rijeke Tare uvršten je u UNESCO program "Čovjek i bio sfera", još 1977. godine, upravo na današnji dan, koji želim obilježiti održavanjem ovog okruglog stola.
Da podsjetim, međunarodna verifikacija ovog područja je urađena na inicijativu Crne Gore, sa željom da se oplemeni svjetska prirodna baština izvornim bogatstvom netaknute raskošne prirode.
No, s druge strane basen rijeke Tare nije samo ekološki dragulj već je to turistički, poljoprivredni, vodoprivredni i energetski resurs. Strateškim razvojnim dokumentima kao što su Prostorni plan Republike i vodoprivredna osnova Crne Gore određeni dio basena Tare planiran je, zbog izuzetno povoljnih vodoprivrednih i energetskih potencijala i za izgradnju hidroenergetskih objekata. Mogućnost izgradnje HES "Buk Bijela" data je kroz oba dokumenta, ali ta mogućnost ne znači ni gradnju ni zabranu gradnje, već samo rezervisanje tog prostora za planirane namjene. Ukoliko se nakon svih detaljnih sagledavanja ta rješenja pokažu ekonomski i energetski, a prije svega ekološki održiva onda se stvaraju potencijalni uslovi za njihovu realizaciju.
Više puta sam i ranije iznosio stav Ministarstva zaštite životne sredine i uređenja prostora da HES "Buk Bijela" na rijeci Drini čija bi brana bila 18 km. nizvodno od Šćepan polja, a njena akumulacija bi se protezala 10,5 km. kanjonom rijeke Pive do hidroelektrane "Piva" i 15 km. rijekom Tarom, ne može biti građena bez saglasnosti Vlade Republike Crne Gore.
Ovo temeljim prije svega na obavezujuće odredbe Zakona o zaštiti okoliša Federacije Bosne i Hercegovine u koji su ugrađene obaveze o prekograničnom obavještavanju.
Iza nas je vrijeme kada političke ili bilo koje druge odluke mogu imati dominaciju nad poštovanjem zakona i mišljenja stručnjaka.
Crnogorsko ministarstvo zaštite životne sredine i uređenja prostora stoji na stanovištu da se prvo mora uraditi ekološki elaborat tj. Studija o procjeni uticaja HES "Buk Bijela" na životnu sredinu, saglasno odredbama Zakona o životnoj sredini, a zatim i tehnička kontrola u skladu sa Uredbom o procjeni uticaja zahvata na životnu sredinu, pa tek nakon toga tražiti ekološka saglasnost. Upoznavanje javnosti sa tim dokumentom saglasno Uredbi o procjeni uticaja zahvata na životnu sredinu mora biti transparentno uz široku javnu i stručnu raspravu.
U postupak rasprave želimo da se uključe kako domaći, tako i međunarodni eksperti prije svega oni koje nam preporuči ili sugeriše UNESCO. Tek na osnovu tih relevantnih ekspertskih mišljenja nadležno ministarstvo bi donijelo odluku o davanju ekološke saglasnosti.
Bilo je za očekuvati da ovako argumentovan pristup i zauzimanje stava treba naići na razumijevanje zainteresovane javnosti iz oblasti životne sredine, ali za razliku od toga odgovor dijela te javnosti je bio apriori odbijanje bez argumentacije i kvantifikacije posledica koje bi bile nanijete životnoj sredini.
I za takve stavove, naravno postoji razumijevanje, posebno doživljavajući to kao pozitivno narastanje građanske brige i inicijativnosti za važna pitanja zaštite životne sredine. Ono u čemu se nijesmo složili ili bolje reći razumjeli, je redosled radnji koje u postupku treba preduzeti da bi se ispoštovali važeći zakonski propisi, a prije svih Zakon o životnoj sredini i Uredba o procjeni uticaja zahvata na životnu sredinu.
Takođe, kao što je već iznijeto u fazi javne i stručne rasprave treba od UNESCO-a tražiti mišljenje jer svakako da eksperti koje budu angažovali, isto kao i domaći stručnjaci nijesu spremni da iznose stavove i donose zaključke bez Studije o procjeni uticaja odnosno bez evidentiranja i kvantifikovanja svih mogućih negativnih implikacija i analiziranja predloženih mjera za njihovo smanjenje i ublažavanje.
Ovakav stav baziran je na tumačenju paragrafa 56 Konvencije o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine da UNESCO treba obavijestiti "svakako prije nego što se donese bilo koja odluka koju bi bilo teško promijeniti, kako bi kvalitet mogao da pruži pomoć u traženju odgovarajućih rješenja sa ciljem da se osigura puno očuvanje vrijednosti područja"
Koristim priliku da i pred uvaženim predstavnicima UNESCO-a ponovim stav koji je Ministarstvo zaštite žiotne sredine i uređenja prostora više puta saopštilo javnosti, a to je da mi koji smo u ime Države Crne Gore najodgovorniji za stanje životne sredine nećemo učiniti ni jedan ishitren potez u cilju realizacije razvojnih projekata koji bi bio na štetu Ekološke države Crne Gore i mogao ugroziti status njenih međunarodno zaštićenih prirodnih vrijednosti.
Da bi saznali da li je neki projekat održiv jedini stručni i naučno dokazan način je da se uradi procjena uticaja i njena tehnička kontrola od čije ocjene zavisi da li će se dobiti neophodna ekološka saglasnost. Upravo da nije tako, više direktiva EU koje se bave procjenom uticaja, u zaštićenim područjima bi deklarativno zabranile odnosno preporučile nerealizovanje ovakvih zahvata, a što kao što znamo nije slučaj.
Ovo su dijelom i razlozi koje je Vlada Crne Gore saopštila u mišljenju prilikom nedavnog donošenja Deklaracije o zaštiti rijeke Tare.
Koji su drugi razlozi zbog kojih je Vlada mišljenja da podnijetu Deklaraciju o zaštiti rijeke Tare nije bilo potrebno usvajati?
Prije svega zbog toga što već postoji Deklaracija o ekološkoj državi Crnoj Gori koja u sebi integriše očuvanje, zaštitu svih prirodnih a posebno najvećih vrijednosti Crne Gore, da je kroz Ustav Crna Gora sebe deklarisala kao Ekološku državu i stvorila obavezu da nadležni organi prije svih misle o očuvanju njenih ekoloških vrijednosti u procesu njenog održivog razvoja.
Dakle, dozvolite da ponovim Vlada Crne Gore neće uraditi ništa što nije u skladu sa Zakonom propisanom procedurom i poštovanjem stručnih stavova i mišljenja eksperata, a što može na bilo koji način ugroziti Taru i ostale naše prirodne vrijednosti ili učiniti da se u narednom periodu dovede u pitanje njihovo brisanje sa UNESCO liste posebno zaštićenih dobara.
S toga, biti iz ovih razloga protiv prihvatanja ponuđene Deklaracije o zaštiti rijeke Tare nikako ne znači biti apriori za gradnju bilo kakvog objekta koji bi mogao značiti njeno trajno ugrožavanje. Ponuđena Deklaracija je imala još jedan značajan nedostatak, a to je da isključuje mogućnost gradnje odnosno postojanja bilo kakvih objekata u basenu rijeke Tare, a to znači i potpuno zaustavljanje svih održivih razvojnih projekata bilo u cilju njene turističke valorizacije ili u nekom drugom smislu.
Uvaženi učesnici skupa vjerujem da ovo moje kratko izlaganje može doprinijeti boljem razumijevanju između onih koji vide energetske i ekonomske razloge moguće izgradnje HES "Buk Bijela" i onih koji, bez obzira na to da li i kakve će uticaje imati na životnu sredinu žele sačuvati Taru ali i ostale vodotoke u Crnoj Gori u izvornom obliku.
Dakle, bez demokratskog i tolerantnog dijaloga tj. racionalnog prilaza ovom pitanju analizirano stručno sa svih aspekata, ali bez emotivnih naboja nećemo doći do zadovoljavajućeg rješenja.
I na samom kraju želim da vas uvjerim da Ministarstvo zaštite životne sredine i uređenja prostora i Vlada Crne Gore koji su u obavezi više od drugih da poštujući Ustav, posebno štite ono što su najveći prirodni potencijali i ekološke vrijednosti zbog kojih je Crna Gora proglašena Ekološkom državom, neće dozvoliti realizaciju ni jednog razvojnog projekta bez obzira na ekonomske pokazatelje ukoliko on nije i ekološki održiv i prihvatljiv za građane Crne Gore.
Vezani članci:
Da li vam je sadržaj ove stranice bio od koristi?