"Bogatstvo različitosti u književnom stvaralaštvu"

U objektu "Banja" 16. decembra 2003.god. je organizovano književno veče na temu "Bogatstvo različitosti u književnom stvaralaštvu". O nacionalnim književnostima i uticajima na ukupna književna dešavanja na crnogorskom prostoru govorili su profesori Suljo Mustafić iz Bara, Anton Gojčaj iz Podgorice i Neven Staničić iz Tivta. Prozno-poetske odlomke koji su pratili izlaganja govorili su Mirsad Rastoder, Musa Đoka i Andrijana Vukotić uz muzičku pratnju Jusufa Marića na primu, Anta Jankovića na bas-primu i Štjefena Ujkaja na kavalu.

Govoreći o književnom stvaralaštvu Bošnjaka/Muslimana, profesor Mustavić je istakao da je "bošnjačka književnost možda više od ostalih na ovim prostorima darovala drugima, a u isto vrijeme svojatana i otimana, rasipana i razasuta. Ta književnost je često služila kao dekor u izlogu drugih književnosti čineći ih raznovrsnijim i bogatijim. Naš cilj je da te rasute bisere kupimo, da ih vraćamo kući, a ne da ih zatvorimo u sehare i škrinje naših malih svjetova, nego samo da znamo da su naši i da ih bolje i lakše raspoznajemo. Ono po čemu se prepoznaje bošnjačka književnost u svjetskoj literaturnoj baštini jeste njena narodna književnost epska i lirska i njen najznačajniji predstavnik Avdo Međedović. Savremena bošnjačka književnost obilježena je djelima Ćamila Sijarića, Huseina Bašića i Zuvdije Hodžića."

Prema riječima profesora Gojčaja, koji je predstavio stvaralaštvo Albanaca u Crnoj Gori, uopšte književno stvaralaštvo, a pogotovu albanska književna produkcija je marginovalizovana od strane budžeta i institucija. " To se dešava kako u Crnoj Gori gdje su autori rođeni, ali i u Albaniji koja je matična država, a i na Kosovu gdje su autori dali ne baš mali doprinos razvoju kulture. Oni koji žive i stvaraju u Crnoj Gori sa ostalima dopunjavaju mozaik ukupne albanske književnosti kao njen najmarginalizovaniji ali ipak, makar po jeziku, sastavni dio. Kod nas se posebno izdvaja albanska usmena epska i lirska književnost. Junačke pjesme, istorijske i legendarne, odigrale su ulogu opšte-društvene institucije. Epika je odgajala, uz nju se raslo i prema njoj se oblikovao moral zajednice ali i karakter pojedinca" istakao je Gojčaj, izdvajajući Esada Mekulija, pjesnika koji je na albanski jezik preveo Njegošev "Gorski vijenac".

Profesor Neven Staničić, praveći blic-pregled najznačajnijih autora na književno-kulturnom planu hrvatskog naroda sa područja Boke, apostrofirao je srednjevjekovnu književnost i eminentna imena baroka i renesanse. " Tu se posebno izdvajaju Andrija Zmajević, Kokoljić i Ivan Nenadić. Netačne su pojedine svjesne ili nesvjesne istorijske teze kako je tuđa vladavina ustvari tuđa istorija, a kako je vrijedan samo istorijski model vlastite države. Ko god da se udubi u period Boke Kotorske otkriće ispod maske tuđih predstavnika i tuđih jezika, skoro isključivo inicijativu domaćeg življa i često nadnaravne, ali uspješne napore, da se ne bude objekat manipulacije strane vojske i tuđih interesa, nego da se steknu svi uslovi za rad u interesu svog kraja i svoje porodice".