Izlaganje ministra Slavoljuba Stijepovića na sjednici Skupštine RCG o Predlogu zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju

Predlog zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju

Sadašnji sistem penzijskog i invalidskog osiguranja u Crnoj Gori zasniva se na međugeneracijskoj solidarnosti, što znači da zaposleni uplaćuju doprinose penzijskom fondu, ali tako prikupljena sredstva nijesu izvor njihovih budućih penzija, već se od njih isplaćuju penzije sadašnjoj generaciji penzionera.

Osnovni cilj reforme je da obezbijedi redovne isplate i sadašnjim penzionerima, kao i svim budućim generacijama kada ostare i penzionišu se. Samo finansijski izbalansiran sistem, koji isplaćuje penzije od prihoda od doprinosa može biti dugoročno stabilan i obezbijediti veće penzije. Takvim sistemom postiže se da iznos buduće penzije direktno zavisi od dužine radnog staža i visine uplaćenih doprinosa.

Predlog zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, kao prvi korak obuhvatne penzijske reforme, obezbijediće stabilan penzijski sistem za desetak godina, što znači da Predlog ovog zakona nije radikalan i da Ministarstvo nije željelo da na račun penzionera i radnika rješava ekonomske probleme.

Postoji nekoliko izuzetno važnih faktora koji uslovljavaju penzijsku reformu. Prvi i najvažniji je starenje stanovništva, prisutno u svijetu i kod nas. U Crnoj Gori sada je samo četiri puta više radno sposobnih stanovnika, u dobi između 18 i 59 godina starosti, nego starijih od 60 godina. Ovaj odnos će se dalje pogoršavati, tako da će za 30 godina biti čak 2:1. Biće kasno ako budemo čekali da se ove demografske promjene dese, pa da onda reagujemo.

Demografska kretanja svugdje u svijetu su osnovni razlog za penzijske reforme. Neophodnost hitne reforme kod nas dodatno je uslovljena nepovoljnim odnosom izmedju broja osiguranika i penzionera, koji je trenutno 1,3:1. Po osnovu doprinosa obezbjedjuje se svega 60% potrebnih sredstava za funkcionisanje penzijskog sistema, dok se nedostajuća sredstva obezbjeđuju iz Budžeta republike ( npr. deficit u prošloj godini je iznosio 25 miliona eura).

S druge strane, propisana stopa doprinosa je 24% i opterećuje privrednu aktivnost. Stopa koja bi se morala uvesti da, u sadašnjim uslovima, doprinosi pokriju penzije, iznosila bi čak 34%.

Na penzijski sistem troši se 13% bruto društvenog proizvoda. Analiza uporednih sistema pokazuje da u zemljama sa učešćem penzijskih rashoda od preko 10% BDP je signal za penzijsku reformu. Mislim da ovi podaci dovoljno govore o stanju u penzijskom sistemu Crne Gore i potrebi hitne penzijske reforme.

Penzijski sistem kod nas opterećuju i mnoga prava koja nemaju veze sa penzijskim osiguranjem, i ne zasnivaju se na uplaćenim doprinosima i dužini radnog staža. Posebna prava za pojedine grupe osiguranika (borci, policija), socijalna politika (minimalne penzije), liberalan pristup kategoriji beneficiranog radnog staža kao i neselektivno dodjeljivanje invalidskih penzija samo su dio problema koji se moraju rješavati, da bi se obezbijedilo stabilno funkcionisanje penzijskog sistema.
Šta su osnovne reformske mjere i kakva je razlika u odnosu na dosadašnjia rješenja

Starosna granica

Povećanje na 65 i 60 - postepeno

Povećanje životnog vijeka i pad nataliteta u Crnoj Gori, što je zajedničko svim zemljama u Evropi i svijetu, zahtijevaju povećanje starosne granice. Kao jednu od reformskih mjera, Zakon uvodi nove starosne granice za odlazak u penziju – 60 godina za žene, a 65 za muškarce. Pored ovog uslova, Zakon propisuje da je za odlazak u penziju neophodno imati i najmanje 15 godina radnog staža.

Do sada, žene su odlazile u penziju sa 55 godina, a muškarci sa 60. Ta će se starosna granica povećavati postepeno - svake godine za po šest mjeseci. Kada novi Zakon stupi na snagu, 2004. godine, žene će moći da se penzionišu sa 55 i po godina, a muškarci sa 60 i po. Starosna granica 2005. biće 56 godina za žene, a 61 za muškarce. Taj prelazni period trajaće 10 godina, tako da če se tek 2014.godine u penziju odlaziti sa 60, odnosno 65 godina starosti.

Ovakvim rješenjem u pogledu starosnih granica ne utiče se na zapošljavanje mladih. U ekonomiji jedne zemlje ne postoji fiksni broj poslova koji se nikada ne mijenja. Radna mjesta se otvaraju i zatvaraju na nivou čitave ekonomije u zavisnosti od privrednih kretanja.

Usklađivanje penzija – Švajcarska metoda

Predlog zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju predviđa da se, umjesto dosadašnjeg usklađivanja penzija samo sa nominalnim rastom zarada, penzije usklađuju sa rastom i zarada i inflacije. Predložen je takozvani švajcarski model, po kome će se penzije svake godine usklađivati sa koeficijentom koji se dobije sabiranjem 50% stope inflacije i 50% stope rasta zarada.

U finansijski stabilnom penzijskom sistemu moguće je penzije usklađivati samo sa rastom zarade, jer svaki porast zarada znači i proporcionalno više novca od doprinosa za isplatu penzija. Kod nas je, međutim, penzijski sistem u deficitu, a usklađuju se ne samo penzije, nego i razna druga prava za koja se ne plaćaju doprinosi. Zatim se na uvećani iznos penzija i naknada plaćaju zdravstveni doprinosi od 19%, a za isplatu svih prava preko pošte treba izdvojiti 2% nominalne vrijednosti. Dakle, kod nas kada zarade porastu za određeni procenat, novac potreban za isplatu uvećanih penzija i za rashode koje usklađivanje proizvede, značajno je veći nego što su prihodi po osnovu uvećanih doprinosa. Na taj način deficit u sistemu stalno se uvećava, utoliko više ukoliko je usklađivanje više vezano za zarade.

Upravo zato novi zakon predlaže usklađivanje prema tkz. "švajcarskom" modelu. Znači, u najgoroj varijanti kada je realni rast zarada jednak nuli, penzije se pratiti troškove života, da bi zadržale istu kupovnu moć. U najboljem scenariju niske inflacije i značajnog rasta zarada, i penzije se realno povećavaju. Ovaj metod usklađivanja najbolji je način da se penzije povećavaju, prate troškove života, a da to ipak bude u granicama ekonomskih mogućnosti države

Izračunavanje penzija - Bodovni sistem

Visina starosne penzije određuje se prema formuli, koja predstavlja proizvod ličnog boda (LB) i vrijednosti penzije za jedan lični bod. Lični bod osiguranika računa se tako što se lični koeficijent osiguranka (LK) pomnoži brojem godina njegovog penzijskog staža (PS). Lični koeficijent dobija se tako što se godišnji lični koeficijenti osiguranka za svaku godinu od 1970. godine, odnosno od početka osiguranja saberu i podijele sa periodom za koji su obračunati. A godišnji lični koeficient je upoređenje nečije plate sa prosjekom u Republici za tu godinu.

Pored toga, broj godina radnog staža, koje žene ostvare do početka primjene novog Zakona, množiće se sa dodatnih 1,15

Vrijednost penzije za jedan lični bod iznosi 1,42% prosječne zarade za decembar 2003. godine. Vrijednost penzije za jedan lični bod usklađuje se na isti način kao i penzija.

Zbog načina finansiranja sadašnjeg sistema penzijskog osiguranja izbor 10 najpovoljnijih godina u suštini je značio prelivanje ka onima koji su u jednom periodu ostvarili izraziti napredak u karijeri ili veću platu. Posljedica je i ''naduvavanje'' plata tokom određenih 10 uzastopnih godina. Takav sistem je nepravičan, jer se dešava da različite penzije dobiju radnici koji su u svom radnom vijeku uplatili potpuno isti nivo doprinosa, ali su imali različite raspored zarada tokom godina.

Prednosti bodovnog sistema jesu što se povećava značaj uplaćenih doprinosa i visine zarade tokom čitavog radnog vijeka, tako da visina penzije direktno zavisi od zarada, plaćenih doprinosa i godina staža. Takođe se znatno pojednostavljuje obračun, odnosno utvrđivanje visine penzije.
Ostale osnovne promjene

Radna sposobnost, prema kojoj se cijeni invalidnost, do sada se ocjenjivala u odnosu na radno mjesto koje je osoba pokrivala. Po novom Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju, gubitak radne sposobnosti utvrđivaće se za obavljanje bilo kog posla.

Razlikovaće se samo dvije kategorije invalidnosti – potpuna, ili gubitak ukupne radne sposobnosti, i djelimična, ili 75% gubitka radne sposobnosti.

Penzioneri će ići na kontrolni pregled svake treće godine, kako bi se utvrdilo da li zadržavaju pravo na invalidsku penziju. Izuzetak će biti slučajevi kada postoje medicinski dokazi da to nije neophodno. Time se postiže da invalidsko osiguranje koriste oni kojima je zaista potrebno.

Prema novom Zakonu, zarada na koju se plaća doprinos obuhvataće i naknade koje prelaze minimum propisan kolektivnim ugovorom: topli obrok, prevoz, regres, zimnicu, itd. Doprinosi će se plaćati i na prihode od privremenih i povremenih poslova. Pored ovih vrsta prihoda, predmet plaćanja doprinosa biće i oporezivi dio dohotka ostvaren po osnovu ugovora o djelu i autorskog honorara, uključujući i novčanu naknadu koju ostvaruju članovi odbora direktora - nezavisno od toga da li su osigurani po osnovu ugovora o radnom odnosu. Rezultat proširenja osnovice na koju se plaća doprinos biće veća buduća penzija.

PRIPREMA ZAKONA

Do Predloga zakona o penzijskom osiguranju došli smo tek nakon detaljnih prethodnih analiza. Proces na pripremi Nacrta zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, započeo je prije dvije i po godine, kada su urađene prve analize stanja i problema u ovom sistemu. Sam rad na pripremi Nacrta zakona, a kasnije Predloga zakona, traje više od godinu i po i u tim aktivnostima, kroz rad radne grupe, učestvovali su predstavnici Privredne komore Crne Gore, odnosno poslodavaca, Saveza Samostalnih Sindikata Crne Gore, udruženja penzionera, Instituta za strateške studije, USAID –a , odnosno Barents Grupe, Ministarstva finansija, pravde, poljoprivrede, Republičkog sekretarijata za zakonodavstvo, Republičkog Fonda PIO i Ministarstva rada i socijalnog staranja, kao predlagača.

Na osnovu detaljnih analiza i predloga, Vlada Republike Crne Gore u junu 2002. godine utvrdila je Nacrt zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju i dala ga na dvomjesečnu javnu raspravu. Zbog velikog interesovanja, Vlada je produžila javnu raspravu još dva mjeseca, što znači da je ovaj Nacrt bio na javnoj raspravi puna četiri mjeseca. Takođe, u organizaciji ministarstva održano je šest regionalnih rasprava, a u organizaciji Sindikata dva seminara u aprilu i maju 2003. godine. Predstavnici Ministarstva učestvovali su na više sastanaka i rasprava u organizaciji Saveza udruženja penzionera. Radi informisanja javnosti, u dnevnoj štampi u deset nedjeljnih nastavaka date su osnovne novine u zakonu o penzijskom i invalidskom osigurnju.

Predloženi zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju upravo je rezultat široke javne rasprave, primjedbi i sugestija datih tokom te javne rasprave i rada radne grupe.

KONCEPT REFORME

Predlog zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju tek je prvi korak ka potpunoj reformi penzijskog sistema. Mjere predviđene ovim zakonom odnose se samo na sadašnji jednostubni sistem osiguranja, koje mogu obezbijediti finansijsku održivost u narednih desetak godina. Na duži rok, za sigurnu i redovnu isplatu penzija koje će omogućavati bolji životni standard penzionera, neophodna je obuhvatnija reforma.

Na osnovu svih analiza iskustava zemalja koje su sprovele reformu penzijskog i invalidskog osiguranja, Vlada Republike Crne Gore opredijelila se za koncept trostubnog penzijskog sistema:

- obavezno osiguranja po osnovu medjugeneracijske solidarnosti na kojem se zasniva postojeći penzijski sistem (prvi stub),

- uvođenje obaveznog osiguranja po osnovu individualne kapitalizovane štednje (drugi stub)

- uvođenje dobrovoljnog osiguranja (treći stub)

O uvođenju obaveznog osiguranja i dobrovoljnog osiguranja odlučiće se na osnovu jasnog finansijskog plana iz kojeg nesporno proizilazi finansijska stabilnost, kao i utvrđenih institucionalnih kapaciteta neophodnih za uvođenje drugog i trećeg stuba.