Carinska vrijednost

CARINSKA VRIJEDNOST


I . ZAKONSKI OSNOV ZA UTVRDJIVANJE CARINSKE VRIJEDNOSTI


Utvrdjivanje carinske vrijednosti propisano je odredbama Carinskog zakona ( Sl. list RCG br. 7/2002) čl. 29 do čl.45. , kao osnovnim aktom i Uredbom za sprovodjenje Carinskog zakona (Sl. list RCG br. 15/2003) čl.68 do čl. 98. kao pratećim propisom. Principi utvrdjivanja carinske vrijednosti za robu koja se uvozi utvrdjeni su u skladu sa odredbama GATT-a iz 1994 god. i Sporazuma o implementaciji čl. VII Opšteg sporazuma o tarifi i trgovini takodje iz 1994 god.


II. METODI CARINSKOG VREDNOVANJA


-Transakcijska vrijednost

Carinski zakon RCG propisao je čl. 30 do 37 kao metode carinskog vrednovanja. Osnovni metod za utvrdjivanje carinske vrijednosti je "transakcijska vrijednost" kako je definisano u čl. 30. Carinskog zakona. Čl. 30 treba tumačiti zajedno sa čl. 38 istog zakona kojim se vrši uskladjivanje stvarno plaćene cijene ili cijene koja treba da se plati za uvezenu robu u slučajevima kada kupac snosi neke specifične troškove i izdatke koji se smatraju sastavnim dijelom vrijednosti za carinske potrebe, a koja nijesu obuhvaćena cijenom uvezene robe. Ovim članom 38. se takodje predvidja uračunavanje u transakcijsku vrijednost nekih stavki koje kupac prenosi prodavcu u vidu odredjenih roba i usluga umjesto u novčanom obliku.

-Transakcijska vrijednost identične robe

Ukoliko se carinska vrijednost ne može odrediti prema odredbama čl. 30. Carinskog zakona, utvrdiće se na osnovu čl. 32. istog zakona, a to znači na osnovu transakcijske vrijednosti identične robe prodate za izvoz u Republiku i izvezene u isto ili skoro isto vrijeme, i koja se prodaje po istom komercijalnom osnovu u pretežno istoj količini, kao roba koja se procjenjuje. Ako nije moguće naći ovakav primjer prodaje, primjenjivaće se transakcijska vrijednost identične robe prodate na različitoj komercijalnoj osnovi ili u različitim količinama uz potrebna uskladjivanja razlika koje proističu iz komercijalnih osnova ili količine, pod uslovom da se takva uskladjivanja mogu sprovesti na osnovu podnesenih dokaza koji jasno pokazuju primjerenost i tačnost uskladjivanja, bez obzira na to da li uskladjivanje dovodi do porasta ili smanjenja vrijednosti.

-Transakcijska vrijednost slične robe

Kada nije moguće utvrditi carinsku vrijednost na osnovu čl. 30. i 32. Carinskog zakona, onda se ona utvrdjuje na osnovu čl.33. istog zakona to jest na osnovu transakcijske vrijednosti slične robe uzimajući u obzir komercijalnu osnovu i količine kao i kod čl. 32.Carinskog zakona.

Ukoliko nije moguće utvrditi carinsku vrijednost na osnovu čl. 30, 32 i 33 Carinskog zakona, carinska vrijednost se utvrdjuje prema odredbama čl. 35 i čl. 36 ovog zakona sa tim što se redosled primjene ova dva člana može zamijeniti na zahtjev uvoznika.

- Deduktivni metod utvrdjivanja carinske vrijednosti

Čl. 35. Carinskog zakon i čl. 80. Uredbe za sprovodjenje carinskog zakona propisuju Deduktivni metod odredjivanja carinske vrijednosti. Ako se ista ili identična ili slična roba prodaje u Republici u istom stanju u kojem je uvezena, carinska vrijednost robe koja se procjenjuje utvrdjuje se na osnovu jedinične cijene po kojoj se najveći mogući broj jedinica takve ili identične ili slične uvezene robe prodaje u istom ili približno istom vremenskom periodu kao iroba koja se procjenjuje i to licima koja nisu povezana sa licima od kojih tu robu kupuju. Ovakkvu cijenu treba umanjiti za iznos uobičajene provizije ili uobičajena uvećanja radi ostvarivanja dobiti, uobičajenih troškova prevoza i osiguranja i drugih troškova koji nastanu u Republici, carina, poreza i drugih naknada koje se plaćaju u Republici uvoza ili prodaje robe. U slučaju da se u isto ili u približno isto vrijeme uvoza robe koja se procjenjuje, ne prodaje ni ista ni identična ni sličnauvezena roba, carinska vrijednost robe će se utvrditi prema jediničnoj cijeni po kojoj se ista ili identična ili slična roba prodaje u Republici i to u najkraćem roku nakon uvoza robe ali ne dužem od 90 dana od dana uvoza. U slučaju da se ovakva roba ne prodaje u Republici, na zahtjev uvoznika, carinska vrijednost robe će se zasnivati na jediničnoj cijeni po kojoj se uvezena roba nakon dalje prerade prodaje u najvećoj ukupnoj količini, pod uslovom da je u procjeni uzeta u obzir vrijednost dodata robi preradom

- Metod obračunate vrijednosti

Carinska vrijednost uvezene robe prema čl. 36. Carinskog zakona i čl. 81. Uredbe za sprovodjenje Carinskog zakona se obračunava kao zbir:
1. vrijednosti materijala i troškova proizvodnje ili druge vrste prerade koja je upotrijebljena u proizvodnji uvezane robe
2. iznosa dobiti i opštih troškova koji je jednak uobičajenom iznosu koji se ostvaruje pri prodaji robe iste grupe ili vrste kao što je roba koja se procjenjujei koju je proizveo proizvodjač u zamlji izvoza za izvoz u Republiku
svih troškova i davanja iz čl. 38 stav 1 tačka 1

- Metod raspoloživih podataka u Republici

Ako se carinska vrijednost uvezene robe ne može utvrditi prema odredbama čl. 30. do 36. Carinskog zakona utvrdiće se na osnovu raspoloživih podataka u Republici uz primjenu odgovarajućih metoda koje su uskladu sa principima i osnovnim odredbama Sporazuma o primjeni čl. VII Opšteg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994 god. a kako propisuje čl.37. Carinskog zakona.


III. REDOSLED PRIMJENE ČLANOVA PRILIKOM UTVRDJIVANJA CARINSKE VRIJEDNOSTI

Metodi carinskog vrenovanja prema čl. 30 do 37. Carinskog zakona propisani su po njihovom redosledu primjene. Znači, kada se carinska vrijednost ne može utvrditi na osnovu odredbi čl. 30. Carinskog zakona, pristupiće se utvrdjivanju na osnovu sledećih članova dok se ne dodje do prvog odgovarajućeg člana na osnovu kojeg je moguće utvrditi carinsku vrijednost.