Istanbul: Govor potpredsjednika Vlade i ministra finansija, dr Igora Lukšića, na sastanku ministara ekonomije i finansija u okviru regionalne inicijative Procesa saradnje u jugoistočnoj Evropi

Poštovane kolege,

Veliko mi je zadovoljstvo što imam priliku da sa kolegama iz regiona razmijenim mišljenja i iskustva o aktuelnim ekonomskim dešavanjima, kao i da se kroz jednu otvorenu debatu zajedno osvrnemo na ekonomske, fiskalne i aktuelne politike međunarodnih finansijskih organizacija i buduće trendove u svjetskoj ekonomiji.

Kriza je gotovo najgora stvar koja je mogla da se desi svijetu i koja je sa sobom pokazala svu ranjivost ekonomskih sistema, velika otpuštanja, rast nezaposlenosti, pad industrije i drugih sektora, velike dileme i otvorena pitanja. Sve ono što nijedna ozbiljna politika i država nije mogla da prihvati mirno i bez dobro osmišljene reakcije. Istovremeno, ukazuje na misalokaciju resursa usljed pretjerane monetarne ekspanzije u posljednjih 20 – 25 godina uz znatan rast cijena svih oblika imovine.

Kriza je bila dobar indikator i pokazala je koliko su zemlje sposobne da se brzo prilagode novim ekonomskim uslovima i .donesu rješenja koja će obezbjediti oporavak naših ekonomija. Ono što je cjelokupna svjetska, stručna i politička javnost prepoznala kao najvažniji aspekt prevazilaženja krize bilo je poboljšanje likvidnosti u svim strukturama ekonomije. To je gotovo bila jedinstvena mjera svih ekonomskih politika, samo je bilo pitanje da li je zemlja sposobna da sama obezbijedi likvidnost, pozajmicama od međunarodnih finansijskih institucija ili MMF-a, koji je tokom krize doživio svoju renesansu.

Sada, kada se većina zemalja, kreće ili se našla u blagom oporavku, i kada se o krizi priča gotovo u prošlom vremenu, dobra je prilika da se rezimira urađeno i da se buduće politike usmjere na novi ciklus oporavka u ekonomijama. I da ekonomska istorija posljednje tri godine zabilježi kao fenomem svjetskih ekonomskih dešavanja.

Ono što je, možda, bio najveći izazov za moju zemlju, a vjerujem i za politike drugih zemalja uraditi bolna, ali neophodna fiskalna prilagođavanja i vodititi politiku koja ne odstupa od dugoročnih ekonomskih ciljeva države, zadržati konkurentnost i atraktivnost ekonomije, nastaviti sa mjerama na poboljšanju ambijenta za poslovanja, kako bi priliv novog kapitala u godinama nakon krize, u prvom investicionom talasu, zahvatio i našu ekonomiju. I kako bi mali i srednji biznis mogao da polako preuzima udio u BDP-u umjesto velikih sistema. Mjera uspjeha iz perspektive narednih 10 godina će biti konzistentnost strukturnih reformi penzionih sistema, ulaganja u znanje, zdravstva i drugih socijalnih politika.

Poboljšanje uslova poslovanja prepoznajem kao važan cilj budućih regionalnih i nacionalnih ekonomskih politika i tome je moja zemlje kroz institucije sistema i uspostavljanje novih zakonskih rješenja više nego posvećena. Mislim da samo nove, moderne, brze i efikasne administracije, pojednostavljeih procedura i olakšanih uslova poslovanja mogu da ohrabre preduzetnike i investitore da šire svoje biznise i investicije. Mislim da je to pravi put, naročito za zemlje u tranziciji ili one koje su izašle iz tranzicije, da stvore uslove i ohrabre svoje građane za nove biznise. U tome vidim benefit, prije svega, za naše građane, a potom i za ekonomije naših država.

Ono na što se, svakako, treba osvrnuti i što je, možda, direktni nusproizvod krize, usljed nedostatka novca, jeste globalno nametanje aranžmana sa MMF-om, kao spasonosno rješenje naših ekonomija. Meni se čini da je upravo MMF bila adresa mnogima, da svoje greške iz pretkriznog perioda opravdaju aranžmanom.

Aranžman za nas ni u jednom momentu nije nužda, već nešto, što bi, ukoliko se naša Vlada odluči da je potrebno našoj ekonomiji, moglo predstavljati dobar signal investitorima da se radi o ozbiljnoj državi koja se ne boji rigoroznih politika MMF-a, već naprotiv državi koja sigurno pregovara, jer je samo uradila mnogo da bi sačuvala svoj fiskalni i ekonomski ambijent, a prije svega, svoju privredu. Istovremeno, nova arhitektura međunarodnih odnosa, G20 i redefinisanje uloge MMF-a pokazuju pravac budućih promjena.

Kriza je otvorila brojna pitanja, pa je negdje zavadila, a negdje pomirila fiskalnu i monetarnu politiku. Mislim da su u interesu naših ekonomija i naših građana, ove mjere morale pratiti jedna drugu, jer je likvidnost realnog sektora u najvećoj mjeri, više nego ikad, zavisila od likvidnosti bankarskog sektora, a mala i srednja preduzeća danas najviše trpe. U tom smislu, u narednom periodu treba donositi ona rješenja koja će doprinijeti pojačanoj aktivnosti bankarskog sistema, a samim tim i dodatnog stimulansa realnog sektora.

Kriza je zahtijeva i iznalaženje novih modela i načina poboljšanja funkcionisanja kontrole finansijskog sistema kojim bi se uticalo na procjenu njegove ranjivosti, jer je globalna finansijska kriza otkrila velike nedostatke u finansijskoj kontroli.

Na preporuku lidera zemalja G 20, osnovan je Odbor za finansijsku stabilnost u aprilu prošle godine, pa i moja država po ugledu na ovaj model stvara zakonske osnove za osnivanje Savjeta za finansijsku stabilnost, čija će osnovna uloga biti u sprečavanju i ublažavanja sistemskih rizika u finansijskom sistemu Crne Gore, kako bi se obezbijedilo očuvanje stabilnosti finansijskog sistema, izbjegli uticaji faktora koji bi mogli dovesti do stvaranja rasprostranjene finansijske krize i doprinijelo nesmetanom funkcionisanju unutrašnjeg tržišta.

U narednom periodu pitanje svih pitanje, pored opravka velikih industrijskih sistema, biće obezbjeđivanje novog kapitala za naše ekonomije, jer samo novi kapital, koji će podsticati nove investicije i proizvodnju, može biti pokretač budućeg rasta.

U tom smislu, mislim da je važno da je država ostala dosljedna politikama i konkurentnosti svoje ekonomije, naročito ako je, kao jedan od glavnih aspekata svoje ekonomske politike prepoznala atraktivan poreski ambijent i poboljšanje uslova poslovanja. Iz tog razloga, očekujem da politike koje smo vodili na nekom budućem sastanku ministara finansija budu dobar povod za novu temu: Kako je kriza dugoročno uticala na politike naših zemalja i da li su rješenja koja smo donijeli tokom krize sačuvala našu ekonomiju ili je vratila unazad.

Hvala Vam na pažnji.

Potpredsjednik Vlade i ministar finansija, dr Igor Lukšić