Izlaganje potpredsjednika Vlade i ministra finansija, dr Igora Lukšića, na okruglom stolu »Ekonomski izazovi razvoja Crne Gore«

 Poštovane dame i gospodo,

Dozvolite mi da se na samom pošetku zahvalim na pozivu da učestvujem na forumu, kao i na odabiru teme koja u sebi sadrži i kratkoročnu i dugoročnu perspektivu.

Pripremajući projekat »Crna Gora u XXI vijeku, u eri kompetitivnosti« i Nacionalnog razvojnog plana, Crna Gora se opredijelila da definiše viziju svog dugoročnog razvoja u okviru predviđanja globalnih kretanja, dilema i neizvjesnosti koje donosi vrijeme brzih i gotovo nepredvidljivih ekonomskih promjena.

Ekonomska i finansijska kriza je pokazala da su savremeni ekonomski sistemi ranjivi u pogledu mogućnosti anticipiranja izvanrednih globalnih poremećaja i nepravilnosti u očekivanim trendovima razvoja. U prvi plan su izašli problemi finansijske kontrole i nadgledanja bankarskog sektora. Uz to, pretjerana monetarna ekspanzija u posljednjih 20-25 godina podgrijala je rast cijena svih oblika imovina očigledno stimulišući pogrešnu alokaciju resursa.

Pad ekonomije u prošloj godini nas je vratio skoro čitavu godinu unazad. Neke druge zemlje su se vratile dvije ili čak tri godine unazad. Bez obzira što u posljednja dva kvartala bilježimo stabilizaciju prillika, odnosno blagi oporavak, i što bi mogli zaključiti da polako recesiju ostavljamo za sobom to ne znači da je rapidan oporavak odmah iza ugla. Čvrsto vjerujem, da protekli period nismo propustili, odnosno nismo se bavili samo opasnostima krize. Donijeli smo i mnoge odluke koje imaju za cilj podsticanje dugoročne produktivnosti ekonomije. Najveći izazov i za crnogorsku ekonomiju, svakako, u godinama nakon krize je nastavak započetih procesa, prije svega, okončanje procesa privatizacije, restrukturiranje velikih industrijskih sistema, i stvaranje dobrih zakonskih i institucionalnih pretpostavki i ambijenta za olakšano poslovanje, nove investicije, razvoj malog i srednjeg biznisa.

Unapređenje poslovnog ambijenta i briga o zdravim i novim kompanijama, a ne pomoć, subvencije i prelivanje sredstava ka starim, odnosno tržišno neodrživim su, takođe, važni aspekti daljeg razvoja naše ekonomije. U slučaju ključnih industrija zemlje su se uglavnom opredjeljivale da restrukturiranje tih sistema pomognu državnim garancijama. Davanje direktnih budžetskih kredita tim preduzećima, u cilju transparentnosti je loša praksa i u potpunosti odstupa od koncepta modela javnih finansija koji mi gradimo. Vlada se opredijelila za davanje garancija ovim preduzećima što, svakako, znači i rizik defolta, ali, takođe, i mogućnost smanjenja budžetskih rashoda uslijed ukidanja subvencija ovim preduzećima u narednim godinama.

Svakako, jedan od najvećih izazova je i nastavak istrajnih i aktivnih mjera Vlade Crne Gore na planu smanjenja javne potrošnje, kako bi se javne finansija učinile stabilnim i održivim, a Crna Gora popravila kreditni rejting i istrajala sa “konkurentnom” poreskom politikom. S tim u vezi, neminovno je svođenje javne potrošnje. Imajući u vidu troškove socijalnog osiguranja optimalan nivo državne potrošnje u narednom periodu bi trebalo da bude 35-40% BDP-a.

Ovo će podrazumijevati i nepopularne mjere – rješavanje pitanja strukturne nezaposlenosti, optimizacija broja zaposlenih u državnoj upravi i lokalnim samoupravama, a ovo dodatno i preispitivanje funkcija i politika koje država vrši. Ovo će značiti i pozicioniranje performansi i uloge države u okvirima kojim se obezbjeđuje jeftin i efikasan servis privredi i građanima i stvara podsticajan ambijent za zdravu konkurenciju u svim segmentima privrednog i društvenog života.

U tom smislu, neophodno je nastaviti i sa daljom penzijskom reformom, reformom zdravstva, socijalne zaštite i školstva. Modeli privatno-javnog partnerstva posebno u oblastima obrazovanja i zdravstva mogu biti jedno od rješenja.

Jedan od značajnih segmenata sistemskih reformi u prethodnom periodu bila je reforma lokalnih javnih finansija, a čiji je osnovni cilj bio da se ostvari što veći stepen fiskalne decentralizacije. Iako smatramo da je i postojeći zakonski okvir imao izdašan fiskalni potencijal da finansira postojeći obim funkcija lokalnih samouprava, ipak, činjenica je da se sistem pokazao nerezistentnim na finansijsku krizu, ali ni manje ni više u odnosu na ostale koji se suočavaju sa sličnim posljedicama postojećeg ekonomskog konteksta. Očigledno je veći problem na potrošnoj strani. Ipak, imajući u vidu finansijske probleme opštna, Vlada će u ovoj godini donijeti izmjene zakonskih rješenja koja regulišu sistem finansiranje opština, vodeći računa istovremeno i o stabilnosti izvora finansiranja i optimalnosti rashoda opština koji treba da budu primjereni funkcijama koje trenutno imaju lokalne samouprave, kako bi se osigurala stabilnost finansija na dugi rok.

U narednom periodu neophodno je i kroz intenzivan socijalni dijalog i korišćenje zakonskih instrumenata, graditi sistem institucija i zakonskih mehanizama koji će biti stimulativni za razvoj preduzetništva i takvog načina razmišljanja. Potrebno je razbiti iluzije o paternalističkoj država i dalje raditi na promovisanju fleksibilnijeg tržišta rada. To je jedini put za značajno smanjivanje nezaposljenosti. Država treba da stvara uslove za bolji život svojih građana, a da kroz institucije sistema obezbijedi i garantuje im zaštitu njihovih radnih i drugih prava.

Snažni procesi pristupanja EU, atlantskim integracijama i proces globalizacije predstavljaju veliki izazov za pozicioniranje razvojnih mogućnosti Crne Gore, njenih performansi i perspektiva. I mislim da je upravo Crna Gora u prethodnom periodu pokazala punu posvećenost ovim procesima, koji će na kraju, značiti i veće ekonomske benefite za građane Crne Gore.

Neravnomjeran regionalni razvoj, kao naslijeđeni fenomen, predstavlja izazov za aktiviranje prirodnih i kulturnih resursa sjevernog regiona i njegovu integraciju u cjelinu ekonomskog prostora sa snažnim efektom na ukupan razvoj zemlje. Rješenje nije u redistribuciji dohotka već realizaciji šansi koje se ukazuju.

Sturkturna nezaposlenost, kao snažan tranzicioni problem neadekvatnog tržišta i visoke stope nezaposlenosti s neelastičnom strukturom nezaposlenosti, će opterećivati još uvijek razvojne mogućnosti, pa stoga dugoročna rješenja moraju biti usmjerena na prilagođavanje obrazovnog sistema potrebama tržišta, podsticanje preduzetničke inicijative, doživotnog učenja i integraciju starijih i invalidnih lica u tržište rada.

Gradeći otvorenu ekonomiju, u cilju postojanja performansi koje obezbjeđuju konkuretnost sistema i benefite po tom osnovu, Crna Gora se izložila eksternim uticajima. Otvorenost sistema je odlika modernih i slobodnih ekonomija i pretpostavka prihvatanja pozitivnih uticaja i trendova, naučnih i tehnoloških dostignuća, novih saznanja i informacija, ali donosi sa sobom i negativne uticaje globalnih poremećaja. Svakako, pozicioniranjem u okvirima aktuelnih integracija i aktivnim učešćem u koordiniranim aktivnostima međunarodne zajednice, Crna Gora istovremeno obezbjeđuje i mehanizme zaštite svojih interesa.

Crna Gora u osnovi određuje svoj strateški kurs razvoja baziran na kompatibilnosti sa standardima i normama koje baštini savremeni svijet razvijene tržišne privrede. Kako obezbijediti u narednim godinama konkurentnost sistema u globalnim i regionalnim razmjerama?

Samo razvoj koji je zasnovan na usvajanju, implementaciji i razvijanju novih znanja kao strateškom opredjeljenju kojim se obezbjeđuje mobilisanje raspoložive snage društva i na toj osnovi razvije proces kreativnosti u najširem smislu riječi dugoročno će biti izazov za naše društvo u cjelini. Razvijanje preduzetničkog duha i inicijativnosti i stvaranje podsticajnih mehanizama za razvoj biznisa su imperativ i osnov pokretačke snage razvoja svake zdrave ekonomije.

Afirmacija opšteg prava na slobodu i izbor u svim sferama života kojim se najpotpunije valorizuju individualni potencijali i mogućnosti, prevazilaženje tradicionalističke svijesti kolektivizma, podsticaj inovativnog rada i istraživanja, obezbjeđivanje institucionalnih tržišnih mehanizama omogućiće razvijanje performansi tržišta sa uslovima za ravnopravnu tržišnu utakmicu bez monopolskih i drugih uticaja.

Ne manje važno, afirmacija tradicionalnih i univerzalnih vrijednosti crnogorskog društva i identitetskih vrijednosti usklađenih sa vrijednosnim sistemom razvijenog svijeta i obezbjeđivanje socijalne sigurnosti za one kategorije stanovništva koje nijesu u mogućnosti da privređuju moraju biti dugoročno gledano prioriteti naših ekonomskih i socijalnih politika.


Igor Lukšić, potpredsjednik Vlade i minstar finansija