Izjava ministra zdravlja doc.dr Miodraga Radunovića na konferenciji za novinare povodom 31. maja - Svjetskog dana borbe protiv pušenja

Audio zapis: Izjava ministra zdravlja doc.dr Miodraga Radunovića na konferenciji za novinare povodom 31. maja - Svjetskog dana borbe protiv pušenja

Poštovane dame i gospodo, predstavnici medija,
U Crnoj Gori kao i u većini drugih zemalja pušenje je društveno prihvaćena navika. Prema podacima SZO, 3 miliona ljudi godišnje umre od posljedica pušenja, a dnevno 10 hiljada ljudi.
U Crnoj Gori oko trećina ukupne populacije su pušači, a gotovo svaki peti srednjoškolac je pušač. U srednjim školama ima više djevojčica nego dječaka koji su pušači. Među osnovcima ima oko 5% pušača, a podaci globalnog istraživanja o potrošnji duvana pokazuju da je broj pušača među petnaestogodišnjacima smanjena u 2008. godini u odnosu na 2003. godinu za svega 1 %.
Prema strukturi mortaliteta, procjenjuje se da od posljedica pušenja u Crnoj Gori svake godine umre više od 1.000 ljudi.
Ovogodišnja tema pod kojom SZO obilježava Svjetski dan borbe protiv pušenja- 31. maj glasi : „Polna jednakost i pušenje - usmjeravanje pažnje na žene i uticaj marketinga na žene i djevojčice pušače“.
Aktivnosti na polju kontrole duvana su tako osmišljene da utiču na svijest žena, posebno na trudnice, čije pušenje predstavlja veliku opasnost za nju i za nerođeno dijete. Osim toga, pušenje žena ugrožava djecu i ostale članove porodice, kao i ostale ljude koji se nalaze u njihovom okruženju. Ne treba zanemariti ni troškove koje ima jedna zemlja zbog liječenja pušača i posljedica pušenja , zatim troškovi zbog odsustva zaposlenih sa radnog mjesta koji su neuporedivo veći od troškova politike bez duvanskog dima. Međutim, pored mjera Vlade, redukcija pušenja podrazumijeva promjenu društvene svijesti, veću odgovornost pojedinca i društva ali i mediji su ti koji bi značajno doprinijeli suzbijanju pušenja kroz razne edukativne emisije i promovisanje „prostora bez duvanskog dima“.
Veći broj zemalja u svijetu ima vrlo jasno definisana pravila i obaveze pušača i pravila i obaveze ljudi koji ne puše. Jasna su prava i obaveze nepušača u svakom trenutku ispred prava i obaveza pušača zbog toga što pušači ne ugrožavaju samo svoje zdravlje nego i zdravlje onih koji su njihove žrtve, prije svega zbog činjenice da su osuđeni da se nalaze u njihovom prisustvu. U Turskoj je prije godinu dana u potpunosti zabranjeno pušenje. U Italiji, takođe vrlo jasno se poštuje taj zakon. U nekim zemljama EU je dozvoljeno pušenje, ali na način, kako je to predviđeno zakonom. Jasno je da se prilike u zemljama u kojima je proglašena potpuna zabrana korišćenja duvanskih proizvoda mijenja u skladu sa novonastalom ekonomskom situacijom. Tako su zakonodavci njemačke pokrajine Bavarske prije nekoliko dana odlučili da ublaže nacionalnu zabranu pušenja i da od 1. avgusta dozvole pušenje u barovima tako što bi se u većim od njih izdvojile posebne prostorije za pušače. Manji barovi u kojima je pušenje dozvoljeno moraju da nose oznaku "barovi za pušače". Tom odlukom je okončana potpuna zabrana pušenja u barovima, restoranima i disko klubovima koja je važila od januara prošle godine. Proširenje zabrane pušenja u ugostiteljskim objektima izglasano je u belgijskom parlamentu jula ove godine, a prema novom zakonu pušenje će biti dozvoljeno samo u barovima koji ne služe svježe pripremljenu hranu. Ako je bar manji od 50 kvadratnih metara, pušenje je dozvoljeno u cijelom objektu, a ako je veći, odeljak za pušače treba da zauzima manje od 50 odsto ukupne površine. Grčka je, posle više neuspješnih pokušaja uvođenja potpune zabrane pušenja ovog mjeseca počela primjenu novog zakona, po kojem vlasnici objekata manjih od 70 kvadratnih metara biraju da li će se u njemu pušiti ili ne, dok vlasnici većih objekata mogu da obezbijede odvojeni prostor za pušače. Slično iskustvo zabeleženo je i u Hrvatskoj.

Polazeći od činjenice da je Crna Gora ratifikovala Okvirnu konvenciju SZO o kontroli duvana, usvojila Zakon o ograničavanju upotrebe duvanskih proizvoda (Službeni list RCG", br. 52/2004), kao Strategiju za kontrolu pušenja, preuzela je obavezu da sprovodi mjere na smanjenju broja pušača u populaciji.
Priotiteti određeni Startegijom su smanjenje broja pušača, posebno među mladima primjenom programa odvikavanja od pušenja, smanjenja izloženosti stanovništva uticaju duvanskog dima, edukacijom stanovništva o štetnim efektima uticaja duvanskog dima, donošenje i primjena zakonskih odredaba koje se odnose na proizvodnju, reklamiranje i prodaju duvanskih proizvoda. Donošenje zakona je predstavljao značajan korak u realizaciji postavljenih ciljeva, ali i izvršenje međunarodnih obaveza. Na žalost, mi smo lideri na crnim listama – od one kojom se mjeri procenat žena oboljelih od različitih oblika maligniteta, pa do one kojom se mjeri procenat mladih koji puše ili procenat stanovništva koji puši, procenat novca koji se izdvaja po glavi stanovnika za duvan i duvanske proizvode.
Država ne može da bude nijema pred činjenicom – da smo mi društvo koje samo sebe uništava. Nije dovoljno ni apelovati na građane, sugerišući – da je bolje da žive zdravo. Potrebno je, naravno pored ovih normi, uticati na društvenu svijest, kako bi, prije nego što postane kasno, ljudi shvatili zašto je ovaj Zakon izuzetno važan i zašto zaslužuje mnogo više pažnje, nego što mu mi sami poklanjamo.
Pored Zakona, treba formiratu javnu svijest o štetnosti duvana, cijeni koju država plaća za liječenje pacijenata koji imaju oboljenja koja su posledica pušenja, o cijeni koju plaćaju kompanije i o velikoj cijeni koju plaća svako od nas - zdravljem.
Međutim, od nesumljivo najvećeg značaja je primjenjivati Zakon dosljedno. S obzirom da se monitoring primjene Zakona pokazao kao nefikasan i nedjelotvoran neophodno je uraditi izmjene I dopune u ovom dijelu Zakona, u cilju njegove relevantnije primjene.
Iz svega navednog može se zaključiti da smo do sada neadekvatno/nedovoljno primenjivali Zakon o ograničavanju i upotrebi duvanskih proizvoda, te je on bio formalno dio trenda uspostavljanja sistema vrijednosti karakterističnog za prostor EU .
Nemamo podatke o tome koliki su troškovi Fonda za zdravstveno osiguranje CG za liječenje ljudi koji su oboljeli od bolesti koje su posljedice pušenja? Koliki su troškovi naših kompanija zbog toga što ljudi uzimaju bolovanje usljed liječenja koje je posljedica pušenja? Koliki su bili troškovi države u dosadašnjoj borbi protiv pušenja i koliki će oni biti u vremenu koje je pred nama ukoliko želimo da budemo efikasni u primjeni ovog zakona? Koliko je naplaćeno kazni za nepoštovanje Zakon o ograničavanju i upotrebi duvanskih proizovda?
Pored toga, neophodno je postaviti pitanje kako se vrši kontrola prodaje duvanskih proizvoda? Da li smo efikasni u poštovanju one zabrane, koja kaže – da ne može lice mlađe od 18 godina da kupi duvanski proizvod u prodavnici? Ova preporuka iz Zakona piše na svim prodajnim mjestima, ali nije sasvim jasno da li se ona poštuje.
Jasna je poruka da se mi ne borimo protiv pušača, nego se borimo za život onih koji ne puše, koji su ugroženi tim zadovoljstvom ljudi koji uživaju u cigareti. To je mnogo više pitanje kulture, nego sankcija.
Pušenje je najopasniji, ali i uzrok bolesti koji se može otkloniti. Ostaje pitanje pasivnog pušenja djece u kući uz roditlje, prijatelje. Ne zaboravite i djeca su izložena svim rizicima pasivnog pušenja. Prestanak pušenja je izazov pred kojim se prije ili kasnije nađe svaki pušač. Prestanak pušanja nije lak, ali je moguć.Time ćemo smanjiti katastrofalne posledice pušenja, spriječiti nepotrebne smrti i invaliditete, ohrabriti one koji su prestali pušiti, a kroz edukativni rad smanjiti broj onih koji počinju pušiti. Hvala!