Reagovanje Ministarstva pravde na saopštenje Pokreta za promjene

Ministarstvo pravde pozdravlja odustajanje Pokreta za promjene od pokušaja patentiranja ideje o uspostavljanju multilateranog mehanizma za ekstradiciju sopstvenih državljana među zemljama našeg regiona, kao i pomirenje sa činjenicom da je inicijativa za ugovorno regulisanje ovog pitanja na regionalnom nivou izvorno potekla od ministra pravde Crne Gore Miraša Radovića.

Istovremeno, cijenimo neutemeljenim tvrdnje PZP o ministrovom nedosljednom tumačenju ustavne zabrane izručenja sopstvenih državlja, koje njihov autor, u skladu sa svojim profesionalnim stilom, nastoji potkrijepiti insinuacijama da je ministar „konačno prestao da crnogorske kriminalce brani crnogorskim ustavom“ i da je svojim „stručnim pojašnjenjem štitio Sokovića i Šekularca“.

I ovog puta ponavljamo da Ustav Crne Gore zabranjuje izručenje crnogorskog državljanina , osim kada to nalaže međunarodna obaveza. Tek nakon zaključenja međunarodnog ugovora, kojim bi bila prihvaćena takva obaveza, postojala bi mogućnost izručenja crnogorskog državljanina. To smo jasno isticali kada smo odgovarali na konkretno novinarsko pitanje da li je bilo moguće izručiti dvojicu crnogorskih državljana.

Ovome najbolje govori u prilog potpisivanje ugovora između Srbije i Hrvatske: tek nakon njegovog zaključivanja, kao međunarodnog ugovora iz kojeg proizilaze međunarodne obaveze, dvije države mogu međusobno izručivati svoje državljane. Dakle, sve do zaključenja bilateralnog ili multilateralnog ugovora država nema međunarodnu obavezu, osnosno ima ustavnu zabranu izručenja sopstvenih državljana.

Crnogorske i regionalne javnosti radi, ponavljamo spremnost za zaključenje međunarodnog ugovora ove vrste, ostajući pri stavu da je bilo svrsishodnije na pitanje ekstradicije dati multilateralni odgovor, kako smo to predložili na konferenciji ministara pravde i unutrašnjih poslova prošlog septembra u Beogradu.

Nakon ovog pojašnjenja, ostavljamo javnosti da prosudi ko ima „naknadnu pamet“, a ko tek treba da stiče pravno obrazovanje, a možda i političko vaspitanje, i koliko je nekompetentni autor osporenog saopštenja u mogućnosti da analizira stručne izjave.