http://edition.cnn.com/2010/WORLD/europe/07/06/porto.montenegro/?fbid=KemPqDbutSe

7. jul 2010.

Bivša mornarička baza iz doba komunizma u Istočnoj Evropi bi mogla ubrzo prerasti u najvažnije novo stjecište super-jahti u Evropi posljednjih decenija.

Porto Montenegro marina se gradi u Bokokotorskom zalivu na jugu Crne Gore, male bivše jugoslovenske države koja ima najmanji BDP u Evropi.

To je ideja multimilionera, vlasnika rudnika zlata, Pitera Manka koji se nada da će njegovi planovi pretvoriti ovu oblast u glamuroznu i ekonomski prosperitetnu destinaciju koje će se takmičiti sa mjestima kao što su Monako, Kan i Portofino.

Zato, ovaj zaliv, sa svojim živopisnim planinama, prolazi kroz transformaciju nakon koje će moći da se pohvali luksuznim apartmanima, bulevarima sa luksuznim prodavnicama i kapacitetom da primi 600 jahti u svoju luku.

Ipak, uprkos veličini ovog građevinskog poduhvata, 82-godišnji Mank je donedavno mislio da je ovaj projekat samo neostvariv san.

„Nikada nisam pomislio da ću dobiti priliku da sve ovo sprovedem u djelo,“ rekao je Mank, koji je izvršni direktor Barik Golda, najveće svjestke kompanije za vađenje rude zlata.

„Gdje bih mogao dobiti priliku da izgradim savršenu luku u Evropi, na mjestu koje je veliko i zaštićeno, gdje je voda duboka, a vlada spremna za saradnju? Šanse su bile jedan prema milion,“ navodi on.

Kako je, dakle, pređen put od maštanja o „luci snova“ do veoma realnog razvojnog projekta Porto Montenegro?

Interesovanje mu je pobudilo nekoliko komentara koje je slučajno čuo 2000. godine, dok je obavljao funkciju predsjednika i izvršnog direktora najveće kanadsko-američke firme za nekretnine Trizec Properties, koja je imala projekte širom Centralne Evrope.

Savjetnici su mu preporučili da posjeti Crnu Goru, koja je u to vrijeme bila dio ostatka nekadašnje Jugoslavije. „To mi je preporučio i kanadski ambasador u Beogradu. Rekao je da treba da je posjetim kad sljedeći put budem u Evropi,“ kaže on.

2003. godine je preletio Bokokotorski zaliv u vladinom helikopteru.

Ova ogromna, planinama ograđena luka bila je decenijama skrivena od pogleda, dok je u njoj bila smještena tivatska mornarička baza, sjedište jugoslovenske mornarice. Strane mape su bile zastarele, a preko zaliva je, u krugu od 30 milja, bila određena zona zabrane letova. Ova lokacija se dugi niz godina, doslovno, nalazila izvan domašaja radara.

Kada je ugledao zaliv, Mank je ostao zatečen. „Totalno sam se izgubio. Bio sam u čudu. Nikada ranije u životu nisam vidio nešto toliko lijepo,“ navodi on.

Bila je ovo netaknuta teritorija na koju je čekao, a potom se sastao sa crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem, koji mu je rekao da žele da privatizuju dio vojne imovine, uključujući i bazu u Tivtu.

Zatim je na red došao novac. „To je bilo lako. Uključio sam nekoliko prijatelja. Svi su oni vlasnici jahti.“ Danas, Porto Montenegro gazi krupnim koracima naprijed, prva faza je završena i obezbijeđen smještaj preko 85 brodova svih veličina.

„Naša investicija je investicija transformacije, ne baze, već čitave zemlje,“ navodi Mank.

Prvi rezultati ovog poduhvata mogu se vidjeti kroz čitav niz građevinskih projekata u ovom području – hoteli – izgrađeni uz planska ograničenja, što znači da se može očekivati da ovaj predio ne bude pretvoren u još jednu betonsku džunglu – golf teren i međunarodni letovi do tivatskog aerodroma.

„Ljudi su vidjeli da ako smo u stanju da privučemo stotine jahti da će to otvoriti čitavu zemlju. Oni su svjesni bogatstva koje dolazi od velikih jahti, što obezbjeđuje zapošljavanje, priliv strane valute i bolju kupovnu moć.“

On dodaje: „Ne iznosimo ni jedan jedini dolar. Ulažemo u infrastrukturu, edukujemo, privlačimo druge investitore. Gradimo puteve, zgrade, prečišćavamo vodu, stvaramo imidž. 

„Ulažemo stotine miliona dolara. U međuvremenu, 60 do 70 crnogorskih građana se mogu direktno zaposliti kod nas, uz nivo ličnih primanja koji je nazapamćen iz doba komunizma.“