Govor predsjednika Vlade Mila Đukanovića na Miločerskom razvojnom forumu

Predjsednik Vlade Crne Gore Milo Đukanović
Miločerski razvojni forum, 28.09.2010.

Uvažene dame i gospodo,
Želim da izrazim veliko zadovoljstvo što je Miločerski razvojni forum, i ove godine, okupio impozantan broj učesnika i što se tematski sve više fokusira na suštinska pitanja razvoja. Učešće velikog broja eksperata iz inostranstva, regiona i Crne Gore, kao i učešće velikog broja mladih, uvjerava me da se ozbiljno promišlja ne samo o temama, već i o budućim nosiocima promjena i razvoja.

(Upravljanje)
Izgleda da mnogi u Crnoj Gori, još uvijek, nijesu svjesni dinamike promjena koja se odvija u svijetu i onoga što slijedi. Zato, pitanje upravljanja, u vremenima promjena, ima veliki značaj. Pojačan interes naučnih institucija za dinamičku neravnotežu, nove tehnologije i od nedavno obnovljen sukob ekonomsmih teorija i politika kada su u pitanju uloga države i uloga tržišta, samo nagovještavaju dubinu i kompleksnost budućih dešavanja. Ne zanemarujući značaj politika koje nastoje da odgovore na ovako velike izazove, smatram da su za nas, ne manje važni nove ideje, koncepti razvoja, proizvodi, nova tržišta. Sve to ukazuje na mnogo nepoznanica, strahova, rastuću konkurenciju i rizike, kao i potrebu da se, sa više uvažavanja nego do sada, oslanjamo na nauku i znanje.

Ako razmišljamo o budućnosti, a kao odgovorni ljudi to treba da činimo, ne možemo, a da ne razmišljamo o predstojećim promjenama. Ne možemo, a da ne razmišljamo o uticaju promjena na društvo. Ne možemo, a da ne razmišljamo o tome kako prilagoditi modele upravljanja vremenima koja vrlo brzo dolaze. Razmišljanja na ovakve teme su veoma bitna, jer doprinose promjenama u načinu ponašanja, odnosa prema problemima, i u krajnjem, promjenama u paradigmi koja odslikava karakter društva kao cjeline. Uvjeren da najveće promjene tek predstoje i bez obzira što ćemo se u budućnosti snažno oslanjati na tehnologiju, smatram da će posebnu ulogu u oblikovanju društva imati nove institucije, teorije, ideologije, ali i novi problemi. Zato imam utisak da će prije svega vlade, a ne isključivo preduzeća ili neprofitne organizacije, biti najvažnija oblast inoviranja u narednih 20-25 godina.

Odgovori na brojna pitanja nisu jednostavni, ali njihova kompleksnost ne smije da nas obeshrabri da konstantno tragamo za boljim rješenjima. Dodatnu težinu traganju za rješenjima daće pitanja koja nisu samo ekonomske prirode, kao što su starenje populacije, migracije, novi pronalasci,...Iako ova pitanja nisu direktno ekonomska, ona nesumnjivo imaju snažne ekonomske posljedice.

Takođe, moraćemo da razmišljamo i o društvenom položaju stručnjaka, ljudi koji posjeduju znanje, jer će prihvatanje vrijednosti za koje se zalažu, biti kritično za dinamiku budućeg razvoja. A jedno od najdelikatnijih pitanja u promjenama koje predstoje, i koje je dobilo sve veći značaj upravo zahvaljujući brojnim stručnjacima i njihovim istraživanjima, odnosi se na energiju, upravljanje energetskim izvorima i problematiku emisije štetnih gasova.

(Pitanje energije – globalni kontekst)
Nedostatak energije predstavlja ozbiljnu prepreku ekonomskom i socijalnom razvoju svake zemlje, dok cijena energije ima značajan uticaj na troškove života i na kretanje siromaštva. Preko 20% svjetske populacije (ili oko 1,4 milijarde ljudi) nema pristup električnoj energiji. Oko 40% (ili preko 2,7 milijardi) oslanja se na tradicionalnu upotrebu bio-mase.
Prema projekcijama Međunarodne agencije za energetiku, očekuje se da će u periodu do 2030. tražnja za primarnom energijom u svijetu rasti po godišnjoj stopi od 1,5%. Najveći uticaj na rast tražnje imaće razvoj zemalja Dalekog Istoka, prije svega Kine. Fosilna goriva i dalje ostaju dominantni izvor energije, iako se očekuje blagi pad učešća nafte u ukupnoj strukturi tražnje – na oko 30%. Međutim, pad učešća u relativnim, ne znači smanjenje u apsolutnim pokazateljima. Očekuje se da će proizvodnja nafte, sa sadašnjih 80-85 miliona barela dnevno, dostići do kraja 2030. godine dnevnu proizvodnju od preko 105 miliona barela.
Rast tražnje za ugljem i gasom biće prouzrokovan rastućim potrebama proizvodnje električne energije iz termo-elektrana. Istovremeno, do 2030. godine očekuje se rast tražnje za električnom energijom po godišnjoj stopi od 2,5%. Preko 80% ovog rasta biće ostvareno u zemljama koje ne pripadaju grupi OECD zemalja. Do 2030. godine očekuje se izgradnja oko 4.800 GW (giga-vati) novih kapaciteta, što je pet puta više od sadašnjih kapaciteta koje imaju SAD, na primjer. Najveći udio u novoizgrađenim kapacitetima (preko 28%) imaće Kina.

Najveću stopu rasta ostvariće obnovljivi izvori energije (vjetar, solarna, geotermalna, bio-energija i energija plime i osjeke). Sada se učešće obnovljivih izvora u ukupnoj proizvodnji električne energije u svijetu kreće oko 2,4%. Međutim, do 2030. očekuje se rast na 8,6%. Najveće učešće u ovom rastu imaće vjetro-elektrane. Istovremeno, rast učešća navedenih obnovljivih izvora, dovešće do blagog smanjenja učešća energije dobijene iz hidro-izvora, sa sadašnjih 16% na 14% do 2030. godine.

Maloprije sam kazao kakve su projekcije izgradnje novih kapaciteta. Sada da vidimo koliko novca je potrebno za izgradnju navedenih kapaciteta. Potreban kapital procjenjuje se na oko 26 triliiona dolara, odnosno 1,2 triliona godišnje, što predstavlja oko 1,5% ukupnog svjetskog društvenog bruto proizvoda. Preko polovine ovih investicija, potrebne su zemljama u razvoju, zbog rastućih potreba za električnom energijom.

Imajući u vidu potreban obim investicija, da bi se izgradili kapaciteti koji mogu da zadovolje rastuću tražnju, zabrinjava pad investicija u oblasti energetike prouzrokovan, prije svega, globalnom krizom. Neke procjene ukazuju da je u svijetu u 2009. godini bilo oko 90 milijardi dolara manje investicija u energetici nego u 2008., dok je pad investicija u obnovljive izvore u istom periodu iznosio oko 30%. Zato smatram da ne smijemo oklijevati kada su u pitanju prilike za investiranje u energetski sektor u Crnoj Gori.

Procjene stručnjaka su da će u periodu 2010 – 2030 fosilna goriva još uvijek imati značajnu ulogu. Kada je u pitanju cijena nafte, bili smo svjedoci značajnih oscilacija u cijenama u periodu 2007 – 2009. Podjetiću vas da je cijena nafte dostigla 97 dolara po barelu na kraju 2008., da bi sredinom 2009. godine iznosila oko 60 dolara po barelu. Projekcije ukazuju da možemo očekivati cijene od preko 100 dolara po barelu do kraja 2020. i preko 115 dolara do kraja 2030. godine. Kakve su posljedice rasta cijena nafte? Zemlje OECD-a, na primjer, trošiće 2030. godine oko 2% svog društvenog bruto proizvoda samo na uvoz nafte i gasa.
(Klimatske promjene)
Ako će nafta i dalje biti veoma značajan energent, a iz projekcija vidimo da hoće, onda će veliki izazov i dalje ostati kako smanjiti emisiju ugljen dioksida (CO2). Trenutno emisija CO2 u svijetu iznosi oko 5 tona po stanovniku godišnje. Sa 6 giga-tona 1935. godine, emisija štetnih gasova narasla je na oko 28 giga-tona u 2009. Procjenjuje se da će rast emisije štetnih gasova dostići 34,5 giga-tona 2020. i 40,2 giga-tone 2030. godine. Najveći doprinos ovakvom rastu emisije gasova daće Kina (6 Gt), Indija (2 Gt) i Bliski Istok (1 Gt). Upravo ovako dinamičan rast, sada otežava pad o kojem se posljednjih godina toliko govori. Kako u relativno kratkom roku smanjiti emisiju CO2, veliko je pitanje za političke lidere, biznismene, naučnike. Zato nedavno održane konferencije u Njujorku i Kopenhagenu, na kojima je Crna Gora uzela aktivno učešće, ukazuju na značaj ovog problema i pokreću na razmišljanje. Podsjeticu, podržavajući globalne aktivnosti za ublažavanje klimatskih promjena, Crna Gora se pridružila nastojanju ostalih zemalja potpisnica Okvirne konvencije UN o promjeni klime i Kjoto protokola da se smanji globalna emisija gasova sa efektom staklene bašte, i ratifikovala Kjoto protokol u martu 2007. godine. Energija nije samo globalni problem, već su i globalni problemi u energetici.
Toliko se trenutno emituje u atmosferu, da sve dok ne počnemo značajno smanjivati emisiju CO2 , moramo računati na rast temperature na planeti sa svim posljedicama koje globalno zagrijavanje ima (suše, poplave i druge nepogode i njihov uticaj na ekonomiju). Mogući rast temperature do 2030. godine kreće se između 5-6 C stepeni. Kakve će to posljedice imati na sve stanovnike zemlje, još uvijek ne znamo.
(Očekivane velike pormjene u budućnosti)
Globalna ekonomska kriza imala je snažan uticaj na ukupnu potrošnju energije u svijetu. Budući trendovi u mnogome zavise od brzine oporavka svjetske ekonomije. Ipak, jasno je da će oko 2025. godine Kina preuzeti prvo mjesto od SAD, kao najvećeg potrošača nafte i gasa u svijetu. Treći najveći uvoznik biće Indija.
Globalno, očekuju se značajna istraživanja gasa i sve veća upotreba gasa u budućnosti. Iako sa velikim stepenom izvjesnosti možemo da tvrdimo da postoje značajne rezerve gasa, problem koji postaje sve izraženiji jeste kako doprijeti do tih rezervi. Sadašnja tehnologija predstavlja prepreku. Poznate svjetske rezerve gasa krajem 2008. bile su dovoljne da pokriju period od 60 godina, ukoliko bi proizvodnja bila na nivou iz 2008. Više od polovine ovih rezervi nalazi se u Rusiji, Iranu i Kataru. Međutim, procjene naučnika ukazuju na to da se može očekivati da se pronađu rezerve gasa koje su gotovo 5 puta veće od sadašnjih, što bi omogućilo proizvodnju u narednih 300 godina, ako kao osnovu koristimo nivo proizvodnje iz 2008. godine.

Došlo je do još jedne globalne promjene u svijetu – energetska efikasnost. Energetska efikasnost daje najveći doprinos ne samo smanjenju emisije štetnih gasova, već i načina na koji se koristi postojeća energija. U ovoj sferi do izražaja su došle podsticajne politike država i inovacije preduzetnika. Čini se, ipak, da mnogi nisu svjesni efekata koji se mogu postići. Evo jednog primjera: Do 2030. godine očekuje se rast broja stanovnika na planeti za više od jedne milijarde. Ako 1 milijarda ljudi uključi jednu sijalicu od 60W, ukupna potrošnja energije na zemlji raste za 60,000 MW (mega-vati). Da bismo zadovoljili takvu potrošnju, potrebno je izgraditi 20 novih termoelektrana snage po 500 MW. Ili, drugim riječima, bilo bi potrebno 20 projekata sličnih Maoču kod Pljevalja, da bi se podmirila upotreba samo jedne sijalice od 60 W za očekivani porast stanovništva.
(Situacija u Crnoj Gori)
Kakva je situacija u Crnoj Gori? Oblast energetike počinje da se prepoznaje kao jedan od stubova budućeg ekonomskog razvoja. Neosporno je da imamo potencijal za proizvodnju električne energije iz različitih izvora. Ono što je još uvijek sporno jeste da postignemo konsenzus oko toga kako da raspoloživi potencijal najbolje iskoristimo, a da pri tome ne ugrozimo životnu sredinu, maksimizujemo stepen iskorišćenja raspoloživih resursa i ubrzamo dinamiku realizacije projekata.

Zato, ako ne budemo radili brže, energetika može postati jedna od barijera budućeg ekonomskog razvoja Crne Gore. To nije politička ocjena. Ovakav zaključak nameću brojke. Naime, stopa rasta potrošnje električne energije tokom posljednjih deset godina kreće se na nivou od oko 2,5% godišnje. Ako želimo da ubrzamo naš ekonomski razvoj, potrebno nam je više energije koje u ovom momentu nemamo. Imamo samo dvije mogućnosti, da povećavamo uvoz, a time i našu zavisnost od drugih ili da što bolje iskoristimo potencijale kojima raspolažemo.

Znam da će to, samo po sebi, nametnuti brojne dileme. Ali, smatram da moramo reagovati brže i odlučnije, jer kada počnemo da se osvrćemo nazad, tada mnoge dileme izgube smisao, a efekti propuštenih prilika dobijaju na značaju.

Šta smo do sada konkretno uradili u oblasti energetike? U regulatornom dijelu, izvršili smo potrebno usklađivanje sa zakonodavstvom EU. Najznačajnije aktivnosti u ovoj godini su usvajanje novog Zakona o energetici i Zakona o energetskoj efikasnosti. Formirana je Regulatorna agencija za energetiku, čiji je osnivač Skupština CG. U skladu sa ciljevima EU, odnosno Energetske zajednice, usvojili smo Strategiju razvoja energetike do 2025. godine i inicirali prve tendere za izgradnju novih kapaciteta. Podsjetiću vas da u periodu od trideset godina nismo gradili nove energetske kapacitete u Crnoj Gori. Dakle, konačno smo stvorili uslove da napravimo prve pomake posle veoma dugog perioda.

Koji su to novi kapaciteti? U oblasti hidro-energije, u toku je procedura izbora investitora za izgradju četiri elektrane na Morači. Projekat predviđa izgradnju 230 MW instalisane snage i godišnju proizvodnju od 720 GWh. Iznos ove investicije je oko 550 miliona eura. Dodatno, usvojenom Strategijom predviđena je izgradnja elektrana na Komarnici, instalisane snage 170 MW i godišnje proizvodnje 230 GWh. Procjenjuje se da će izgradnje elektrane na Komarnici koštati oko 180 miliona eura. Završetkom ove dvije investicije možemo dobiti novih 950 GWh električne energije. Međutim, to neće biti dovoljno, ako želimo da osiguramo energiju za razvoj po stopama realnog rasta GDP kakve smo imali u godinama prije izbijanja krize.

Brojne analze i projekcije ukazuju da će male hidro-elektrane, kao i mikro-elektrane na različite izvore (sunce, vjetar, voda), dobijati na značaju u budućnosti. Svjedoci smo da je ovaj proces počeo da se odvija i u Crnoj Gori. Mi smo već identifkovali oko 120 lokacija na kojima je moguće graditi male hidro-elektrane. Nastavićemo sa procesom podsticanja investiranja u ovoj oblasti, između ostalog i zbog toga što je upravo ovo segment u kojem dolazi do uspostavljanja partnerstava između domaćih i stranih investitora, transfera znanja i novih tehnologija. Takođe, što ukupan broj proizvedenih KWh neće biti takav da riješi naš budući deficit, svaki izvor biti važan.

Zato se moramo ozbiljno fokusirati i na ostale kapacitete, ne samo u oblasti hidro-energije. Pored namjere da se izgradi drugi blok TE u Pljevljima, pripremili smo tendersku dokumentaciju za izgradnju 500 MW instalisane snage potpuno nove termo-elektrane koja bi koristila procijenjene rezerve uglja iz basena Maoč. To što do sada nismo našli investitora, ne smije nas obeshrabriti. Moramo nastaviti dalje! Isto tako, moramo nastaviti dalje da tražimo rješenja za Rudnik uglja u Beranama.

Kada je u pitanju energija vjetra, napravili smo pozitivne pomake. Nedavno smo potpisali ugovore za izgradnju prvih vjetro-elektrana. Po završetku projekta na Možuru kod Ulcinja i Krnovu kod Nikšića, ukupne instalisane snage 100 MW, dobićemo prve KWh električne energije iz ovog, za nas potpuno novog, ali i potpuno neiskorištenog potencijala. Već sada dobijamo interesantne predloge za izgradnju novih kapaciteta na vjetar, kako u zaleđu i na sjeveru Crne Gore, tako i na moru. O njima moramo pažljivo razmisliti, jer, pokazuje se, naši trenutni prenosni kapaciteti nisu dovoljni da prihvate ovaj tip električne energije. Izrada studija koje treba da ukažu na to kako da riješimo probleme prenosa, je u toku.

Kada sam pomenuo prenosne kapacitete, smatram posebno važnim ugovor koji ćemo potpisati ovih dana na međudržavnom nivou između Crne Gore i Italije, a kojim se upravo otvara mogućnost investiranja u prenos. Implementacija ovog strateškog projekta je neosporno od velikog značaja i za region i šire. Izgradnja podvodnog kabla po prvi put stvoriće mogućnost da se Crna Gora ne samo pozicionira kao proizvođač, već i kao regionalni centar za trgovinu električnom energijom. Za tako nešto trebaće nam nova znanja, vještine i tehnologije.

No, da bismo iskoristili prenosne kapacitete što bolje, moramo se pozabaviti i preostalim izvorima energije u Crnoj Gori. Već sada imamo u najavi prvi projekat elektrane koja će koristiti bio-masu. Time na konkretan način pokazujemo naše nastojanje da pomognemo ekonomski razvoj sjevernog dijela Crne Gore. Takođe, imajući u vidu broj sunčanih dana u Crnoj Gori, raspisan je tender za izradu Strategije valorizacije prostora u cilju proizvodnje energije iz obnovljivih solarnih izvora. Svjesni smo da je u ovom momentu električna energija dobijena iz ovakvih izvora skupa. Ali moramo gledati na budućnost. Moramo se kroz pokušaje i konstantno praćenje tehnološkog napretka, boriti da idemo naprijed. Stajanje u mjestu ne doprinosi razvoju.

Poslednji segment odnosi se na gas. Jedan dio istraživanja već je završen. Rezultati su ohrabrujući i predstavljaju osnov za dalja istraživanja i za postepenu eksploataciju gasa. Privodimo kraju izradu tenderske dokumentacije i očekujemo da ubrzo nađemo partnere sa kojima možemo ući u ekonomsku eksploataciju gasa.

(Zaključak)
Dame i gospodo, smatrao sam da je ovo prilika da sa vama podijelim razmišljanja na ovu važnu temu.
Ne postoje prečice do brzog izlaska iz krize. Moramo biti disciplinovani i uporni. No, čvrsto vjerujem da će Crna Gora, kao i do sada, svojom otvorenošću i spremnošću da stalno poboljšava ekonomski sistem, nastaviti da daje svoj doprinos podizanju životnog standarda i jačanju vrijednosti, kojima, svi u regionu, zajednički težimo. Uloga koja u tom procesu pripada sektoru energetike je od naročite važnosti.

Zahvaljujem na pažnji.