Beśeda ministra Krivokapića na obilježavanju pete godišnjice članstva u NATO-u

 Predsjedniče države, 

Predsjednice Parlamenta,

Predsjedniče Vlade, 

Vaše ekselencije,

Poslanici,

Ministri,

Bivši predsjednici Vlade, 

Bivši ministri, 

Predstavnici sudske vlasti, javnog života, medija, 

Dragi prijatelji,

          Pet godina u milenijumskom trajanju Crne Gore je samo tren, ali i potvrda njenih istorijskih pobjeda na pravoj strani istorije.

         Članstvo u NATO je završetak milenijumskog puta, a sve je počelo možda gravurom na Oktoihu đe je Crna Gora stiješnjena između osmanskog zmaja i venecijanskog lava. To je slikovito odredilo njenu prošlost u mnogim vjekovima.

         Crna Gora je stalno bila na raskršću civilizacija. Tu se podijelilo Rimsko carstvo, podijelilo se hrišćanstvo, sreli su se islam i hrišćanstvo. Trajno je Crna Gora morala da pravi više istorije nego drugi. Malima je izgleda sudbina da moraju za istu slobodu napraviti mnogo teške istorije. Crna Gora je bila dostojna tih izazova. Najmanja, a trajala je. Iskoristila je to trajanje da postane susret kultura.

          Čak i njene bitke svjedoče o tome. Od Tuđemila sa Vizantijom kada je velika Vizantija rekla da „ne želi više da zalazi u ta brda“. Slika te pobjede iz 1042. krasi državnu biblioteku u Madridu.

           Uslijedile su druge velike bitke ove male vojske, počev od Lješkopolja, Carevog laza, pobjeda Svetog Petra na Martinićima i Krusima, Grahovac, Vučji do... Junački samoubilački Mojkovac, epopeje na Neretvi i Sutjesci i sve do oslobađanja Beograda. Sve te velike pobjede u slavu slobode Crne Gore. Kada ste mali može vas održati jedino vjera u pravdu i slobodu.

          Poštovani,

           Kao krševita zemlja nijesmo mogli stvoriti veliko materijalno bogatstvo, ali smo stvorili veliku ideju o slobodi. Imali smo čast da budemo oltar slobode južnoslovenskih naroda. Trajali smo na vjeri u slobodu. Na toj vjeri stvarali moć trajanja male zajednice, i tako mali stvarali vrijednost stapanja kultura.

            Sve te pobjede i sva slava tih pobjeda vrijedni su najveće pobjede Crne Gore. Kroz kodeks čojstva i junaštva u neprestanim bitkama u posljednjim vjekovima uspjela je da usadi stablo multietničke harmonije u svoju namučenu zemlju. Uspjela je Crna Gora da stopi kulture, religije, nacije u svom trajanju, i sve zahvaljujući velikom liderstvu.

          Znali su Petrovići u XIX vijeku da ne ćeraju slične sebi. Znali su da ostave Kuran prvih 10 godina kao vladajući zakon za Muslimane u Crnoj Gori. Da ostave Albancima njihove jedinice i komandu decenijama poslije dobijanja novih teritorija, da se časno bore i časno traju zajedno u oslobodilačkim ratovima Crne Gore. I ovu novu Crnu Goru čuva ta spremnost da nađe vrijednosne odgovore za vjekove koji dolaze, ali i u ovom vijeku, izazov je isti – stvoriti nacije i društva multietničke harmonije. To stablo zasađeno u prošlim vjekovima, još uvijek rađa najbolje plodove za Crnu Goru.

         Poštovani,

         I NATO je pokazao moć trajanja u ove 73 godine. Simbolično, uzeo je za svoj znak na Mediteranu krilatog venecijanskog lava sa mačem i štitom.    

        Na štitu piše - Pax Tibi Marce Evangelista Meus – nek ti je mir Marko, jevanđelisto moj. Mir je došao za Evropu i obezbijeđeno je više od sedam decenija najvećeg prosperiteta i sigurnosti za sve članice NATO alijanse. Nemaju te nacije u svom trajanju tako velikog i dugog prosperiteta, kao što im je suštinski obezbijeđeno štitom NATO-a.

            Ne samo štitom, nego svojim mačem, lav je obezbijedio i odvraćanje, ali i poruku onima koji prijete vrijednostima koje NATO brani. Najbolje odvraćanje neprijatelja mira je njihova spoznaja da ste spremni za beskompromisnu borbu u očuvanju mira i stabilnosti svojih država.

          Poštovani,

         I desio se rat kad to nijesmo očekivali. Izvršena je agresija na Ukrajinu. I ta čudna veza Ukrajine i Crne Gore je priča koja se danas bolje vidi.

          Tamo đe je nastala Rusija, u Kijevu, napadnut je ukrajinski Kijev. Tamo đe je rođen tuđi monarh na Cetinju, napadnuta je Crna Gora. Tako kako je ukinuta Crna Gora 1918, pokušano je prije 100 dana da bude ukinuta Ukrajina. I redom tako, sudbine Ukrajine i Crne Gore, dva slovenska naroda isprepletane su sa istim istorijskim namjerama najbližih. Nedjelima koja ne služe na čast tim većima, a trebalo bi biti boljima od Ukrajine i Crne Gore.

           Zato ne može biti pomirenja sa onima koji su agresori 1918. ili 2022. Koji hoće ukidanje i aneksiju Ukrajine, kao što je anektirana Crna Gora 1918. Nema pomirenja sa onima koji ne poštuju vjeru, a u nju se kunu, a nevjera su svojoj državi. Sa onima koji su kvislinzi 1918, 1941. i u ovom vremenu. Sa njima pomirenja nema ni u NATO-u ni u Crnoj Gori. Vrijednost je ono što vam daje moć trajanja u vremenu i te vrijednosti sada branimo u Ukrajini i na svakom mjestu evroatlantske zajednice.

              Poštovani prijatelji,

             Crna Gora se brojevima ne da opisati, ali donosi evroatlantskoj zajednici vrijednosti stapanja zapada i istoka, donosi prefinjenost istoka, a čvrstinu vladavine prava zapada.

            Naš pečat na nezavisnost, članstvo u NATO, stopljen je i u Istanbulu i Lisabonu. Tu moć da slava našeg oružja bude i slava dostignuća multietničke harmonije ovi momci postrojeni na liniji odbrane Crne Gore treba da čuvaju kao svoj zavjet. Dok vjeruju u slobodu i u pravdu, Crna Gora je nepobjediva. Jedna je Crna Gora u sva tri svoja državna naziva - Duklji, Zeti i Crnoj Gori, zato što je jedna želja za slobodom onih koji su živote dali za Crnu Goru. Neka je vječna Crna Gora. Slava Ukrajini.

Ministar vanjskih poslova Ranko Krivokapić

Podgorica, 6. jun 2022.