Brajović zbunjuje javnost i međunarodne partnere- Predsjednikova savjetnica informisala i o imenovanjima koja nisu razmatrana na Vladi

Reagujući na saopštenje savjetnice za vanjsku politiku Predsjednika Crne Gore Tamare Brajović, u kome se tvrdi da je Kabinet Mila Đukanovića obavijestio nadležne u određenim zemljama, kao i njihove ambasade i predstavništva da ne postoji saglasnost o predlogu kandidata koji bi Crnu Goru u njima predstavljali, odnosno da oni nemaju njegovu saglasnost, Ministarstvo vanjskih poslova ima obavezu da javnosti pojasni činjenice. Najvažnija je da su tokom ovog postupanja apsolutno ispoštovane procedure, a potom i da je javnost putem spomenutog saopštenja pogrešno informisana u dijelu koji podrazumijeva nabrajanje kandidatura koje nisu ni razmatrane na sjednici Vlade.

U dijelu koji se tiče procedure, Ustavom, odnosno Zakonom o vanjskim poslovima, propisano je da Vlada predlaže ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava naše zemlje u inostranstvu.

U članu 40 navedenog Zakona, na predlog ministra vanjskih poslova, Vlada utvrđuje predlog za postavljenje ambasadora. Sljedstveno tome, po dobijanju agremana države prijema i mišljenja Odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose, Predsjednik Ukazom postavlja ambasadora i daje ambasadoru akreditivno pismo.

Dakle, Vladi Crne Gore dato je ustavno i zakonsko ovlašćenje, da u cilju autentičnijeg zastupanja i sprovođenja svojih politika u inostranstvu, predlaže diplomatske predstavnike, dok je predsjednikovo ustavno ovlašćenje, u ovom dijelu, donošenje ukaza o postavljenju ambasadora, kao i davanje akreditivnog pisma, koje dolazi tek na kraju cjelokupnog procesa, čime se formalno finalizuje proces imenovanja.

Imajući u vidu značaj tematike, postavljenje ambasadora do sada je usaglašavano na tzv. vanjskopolitičkim konsultacijama predsjednika Crne Gore, predsjednika Skupštine, predsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova. lako ovaj format nema formalno zakonsko utemeljenje, smatramo da se radi o dobroj i korisnoj praksi i vjerujemo da ga u uslovima kohabitacije vladajućih struktura u Crnoj Gori treba nastaviti, uz korektna postupanja svih strana.

Upravo u cilju zaštite međunarodnog ugleda Crne Gore, kao i u interesu građana, potpredsjednik Vlade za vanjsku politiku Abazović i ministar vanjskih poslova Radulović, do sada su uvijek inicirali ove konsultacije, dok sa druge strane nije iskazana želja sa saradnjom.

Ipak, u situaciji kada su, u dosadašnjem toku sve procedure propisane relevantnim zakonima u potpunosti ispoštovane, navodi da Ministarstvo “svjesno izigrava procedure na nacionalnom nivou, krši dobru praksu, narušava kohabitaciju i srozava međunarodni ugled zemlje”, nisu u skladu sa praksom dobre međuinstitucionalne komunikacije. Iznesene tvrdnje nisu na mjestu jer nisu utemeljene na činjenicama.

Naime, savjetnica Predsjednika za vanjsku politiku, kako se navodi u datom saopštenju, informisala je nadležne organe u pojedinim zemljama “da ne postoji saglasnost vlasti koje učestvuju u kohabitaciji u Crnoj Gori o predlogu kandidata koji bi Crnu Goru predstavljali u njima i da svaki kandidat o kom su informisani bilo putem medija ili formalno ne uživa saglasnost predsjednika Crne Gore”. Pitamo se kako je predsjednikova savjetnica mogla informisati nadležne organe tih zemalja o imenovanjima koje nisu ni razmatrana na Vladi, dakle nisu u formalno-pravnoj proceduri? Da li se može zaključiti da je ovo pokušaj opstruiranja rada Vlade, u okviru onih nadležnosti koja joj, po ustavnom i zakonodavnom uređenju, isključivo i pripadaju?

Posmatrajući cijelu sliku, stiče se utisak da predsjednik svjesno otežava odabir kandidata koji zapravo ne predstavljaju politička imenovanja i koji su veoma uspješni u svojim profesijama.

Cijenimo da je informisanje nadležnih organa zemalja o internim stvarima u državi pokazatelj političke nezrelosti koja ponajviše može dovesti u pitanje naš međunarodni ugled, naročito u dijelu komuniciranja putem medija pri čemu se pogrešno informiše javnost.

Ministarstvo vanjskih poslova će ubuduće nastaviti da sprovodi politiku Vlade na najbolji mogući način, trudeći se da nijedna osoba ne bude diskriminisana na osnovu političkih uvjerenja, nacionalne ili vjerske pripadnosti, a podrazumijeva se da diplomatski predstavnik mora predstavljati svoju zemlju u skladu sa utvrđenim spoljnopolitickim prioritetima i zastupati njene interese na najbolji način.

Konačno, tvrdimo da Vlada preduzima sve napore da u skladu sa tekućom političkom situacijom, u uslovima kohabitacije, doprinese mehanizmima koji uključuju politički dijalog, posebno o osjetljivim pitanjima poput odabira najviših predstavnika naše zemlje u inostranstvu. Ministarstvo vanjskih poslova ostaje dostupno za svaki vid korektne i profesionalne komunikacije, što je dokazalo puno puta do sada, uvažavajući svaku kritiku koja je konstruktivna i koja doprinosi unapređenju dijaloga u uslovima kohabitacije, vjerujući da je ona dokaz demokratskih kapaciteta svih uključenih strana.