Na osnovu člana 13 Uredbe o izboru predstavnika nevladinih organizacija u radna tijela organa državne uprave i sprovođenju javne rasprave u pripremi zakona i strategija („Službeni list CG“, broj 41/18), Ministarstvo ekonomskog razvoja sačinilo je

IZVJEŠTAJ

o obavljenom konsultovanju zainteresovane javnosti

 U skladu sa članom 12 Uredbe o izboru predstavnika nevladinih organizacija u radna tijela organa državne uprave i sprovođenju javne rasprave u pripremi zakona i strategija Ministarstvo ekonomskog razvoja je dana 16. marta 2022. godine uputilo javni poziv organima, organizacijama, udruženjima i pojedincima (u daljem tekstu: zainteresovana javnost) da se uključe u postupak pripreme Nacrta zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti.

Konsultacije zainteresovane javnosti o pripremi Nacrta zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti trajale su 15 dana od dana objavljivanja ovog poziva na internet stranici Ministarstva ekonomskog razvoja i portalu e-uprave, od 16. marta do 31. marta 2022. godine.

U periodu određenom za konsultovane zainteresovane javnosti, predloge, sugestije i komentare na Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju pri zapošljavanju dostavilo je Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore.

Pregled predloga, sugestija i komentara Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore na Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti

 Komentar 1:

U članu 8 stav 1 dodaje se nova tačka 8 koja glasi:

„Lice sa invaliditetom je lice koje ima dugoročna fizička, mentalna, intelektualna ili senzorna oštećenja koja u sadejstvu sa različitim barijerama mogu otežati puno i efektivno učešće ovog lica u društvu na osnovu jednakosti sa drugima.“

Obrazloženje:

S obzirom na to da važeći Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti u članu 8 „Značenje pojedinih izraza“ ne definiše termin „lice sa invaliditetom“, smatraju da je potrebno dopuniti ovaj član u skladu sa definicijom koja proističe iz UN Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, posebno imajući u vidu činjenicu da je Crna Gora ratifikovala ovaj međunarodni pravni ugovor 2009. godine.

Takođe, podsjećaju da je raniji Zakon o zapošljavanju i ostvarivanju prava iz osiguranja od nezaposlenosti sadržao definiciju „lice sa invaliditetom“.

Komentar 2:

U članu 12 stav 3 termin „roditelj djeteta sa težim smetnjama u razvoju“ mijenja i glasi „roditelj djeteta s invaliditetom“.

Obrazloženje:

Navedeni termin smatraju neadekvatnim, bez obzira na činjenicu što se isti upotrebljava i u drugim propisima, posebno imajući u vidu činjenicu da je isti baziran na medicinskom i funkcionalnom modelu pristupa invaliditetu i kao takav nije u skladu sa međunarodnim standardima koje postavlja UN Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom. Osim navedenog, članom 9 Ustava Crne Gore je definisano da potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava sastavni su dio unutrašnjeg pravnog poretka, imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva.

Komentar 3:

Poslije člana 52 dodaje se novi član 52a koji glasi:

„Novčana naknada za nezaposlena lica sa invaliditetom

Član 52a

Izuzetno od čl. 48, 49 i 52 ovog zakona, novčana naknada pripada nezaposlenom licu sa invaliditetom, bez obzira na ostvareni staž osiguranja, dok čeka na zaposlenje, a najduže u trajanju do 24 mjeseca, odnosno do nastupanja nekog od osnova za prestanak prava na novčanu naknadu u skladu sa ovim zakonom.

Pravo iz stava 1 ovog člana teče od dana podnošenja zahtjeva.“

Obrazloženje:

Predložena dopuna je od posebnog značaja za sve osobe s invaliditetom imajući u vidu činjenicu da je od momenta usvajanja važećeg Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti predmetna naknada za nezaposlene osobe s invaliditetom ukinuta.

Navode da, shodno važećem rješenju, pravo na novčanu naknadu stiče osiguranik kojem je, u smislu posebnog zakona, prestao radni odnos bez njegove saglasnosti ili krivice, i koji u trenutku prestanka radnog odnosa ima staž osiguranja od najmanje devet mjeseci neprekidno ili sa prekidima u posljednjih 18 mjeseci.

Smatraju da, s obzirom na to da zakonodavac nije predvidio izuzetak od navedenih uslova u dijelu staža osiguranja, osobe s invaliditetom su dovedene u nepovoljan položaj u odnosu na raniji period posebno imajući u vidu trenutno stanje na tržištu rada, otežavajuće okolnosti i prepreke pri pronalaženju zaposlenja. Osim navedenog, nezapošljavanje osoba s invaliditetom u velikoj mjeri proističe iz postojanja stereotipa i predrasuda poslodavaca, koji stavljaju primat na invaliditet, kao karakteristiku koja određuje OSI, a ne na znanje, vještine, kapacitete i potencijale. Takođe, smatraju da vraćanje pomenute naknade za osobe s invaliditetom bi u određenoj mjeri olakšalo pronalazak adekvatnog zaposlenja ali i trenutni položaj nezaposlenih osoba s invaliditetom. Isto bi poslužilo kao privremena mjera podrške tokom traženja zaposlenja, a ne mehanizam „obezbjeđivanja socijalnog mira“ koji može biti demotivišući za aktivnost OSI na otvorenom tržištu rada.