Osvrt na WJP Rule of Law Index objavljen dana 5.11.2023. godine u ND "Vijesti"

Prije svega želim reći da je vladavina prava politički ideal o tome kako dobra vladavina u jednoj državi treba da izgleda i u svojoj suštini oslikava načelo ograničavanja proizvoljne moći institucija u sistemu. To ograničavanje je jedino moguće putem ostvarivanja vladavine prava, a stručno i kadrovski osposobljene pravosudne institucije svakako se pojajavljuju kao jedan od stubova za pravilnu primjenu na nacionalnom nivou. Ta primjena mora biti u skladu sa prihvatljivim postulatima međunarodnih standarda po određenim pravnim oblastima.

WJP, renomirana, nezavisna i multidisciplinarna organizacija, do predmetnih indeksa o stanju vladavine prava na svjetskom nivou došla je na osnovu metodologije sveobuhvatnih i intenzivnih konsultacija, koje je sprovela sa predstavnicima akademske zajednice država koje su našle svoje mjesto na tabeli ovog projekta, sa pravnim praktičarima, predstavnicima određenih profesionalnih disciplina, a takođe i sa pojedincima koje WJP označava kao „anonimuse“, upravo iz razloga da bi se dobio jedan zaista balansiran i objektivan indeks o tretiranju prava u toj državi.

U tom smislu, formalno posmatrano pozicija koju je naša država dobila u overall scoru može da se, tretira kao korektna.

Međutim, ako se pristupi studiozno, analitički, temeljno i sveobuhvatno, doći ćemo do onih parametara na koje nam se već duži niz godina ukazuje i od strane naših međunarodnih partnera.

Kada ovo kažem, prije svega imam u vidu upravo one indikatore koji se tiču, (iz moje perspektive i mog viđenja), upravo najvažnijih stvari na kojima moramo raditi, koje moramo promijeniti i što prije postanemo svjesni toga i shvatimo da nas na tom putu promjena čeka težak posao u kome nije dovoljno samo donositi i mijenjati zakone, već i mijenjati način i smisao njihove implementacije i preći iz jednog anahronog i strogo formalnog tumačenja u tumačenja koja su poznata kao „živ instrument“ primjene normi.

Svoj osvrt na ovogodisnji WJP Indeks daću o po mom mišljenju 4 (četiri) indeksa ili indikatora koji su tretirani od strane WJP i čija analiza nam upravo govori gdje su naši „sistemski problemi“ i odakle promjene treba da počnu. Dugo vremena uvreženo mišljenje je bilo da smo država koja formalno nema priznatu korupciju (pritom mislim na pravosnažne presude, jer je to uvijek bilo teško dokazati), a nasuprot tome percepcija javnosti bila je da je korupcija prisutna u svim porama sistema. Prema indikatoru koji WJP tretira u smislu nepostojanja korupcije u našem nacionalnom sistemu i razmatra nezakoniti uticaj javnih ili privatnih interesa i zloupotrebu javnih sredstava kroz primanje ili davanje mita interesantno je vidjeti da su u zavisnosti od grane vlasti koja se tretira i parametri različiti. Pa je tako prisustvo korupcije najprisutnije u dijelu izvršne vlasti koja se tretira kroz policiju, a nakon toga i u samoj zakonodavnoj vlasti, kao i sudskoj grani vlasti. Ukoliko to posmatramo u jednom nizu vidjećemo da su nam problematične oblasti koje se tiču upravo onoga što je i sama percepcija našeg javnog mnjenja. Sve to govori da imamo sistemski problem i moramo cjelovito djelovati u sistemu ukoliko želimo da popravimo poziciju svoje države i promijenimo percepciju javnosti o korupciji, a samim tim i vratiti povjerenje u rad tih institucija. Ovdje bih se odmah nadovezala i na indikator koji se tiče krivičnog pravosuđa u kome WJP ocjenjuje krivičnopravni sistem naše zemlje.

Krivičnopravni aspekt jedne države ogleda se kroz njegovu djelotvornost i on je ključan sa aspekta procjene i ocjene vladavine prava u toj zemlji. Radi pravilnog shvatanja procjena i ocjena sprovođenja krivične pravde u jednoj zemlji najbolje govori spremnost institucija koje to sprovode da, sa jedne strane, na kvalitetan i pravedan način riješe kriminal u svojoj zemlji i obezbijede dobar mehanizam za obeštećenje onih koji su oštećeni krivičnim djelom, sa druge strane. Nadalje, indeks koji se odnosi na adekvatnost kaznene politike koja se sprovodi na nacionalnom nivou dovodi nas do blizu 80. pozicije, što nam ukazuje da sistem krivičnopravnih sankcija koje se izriču od strane naših sudskih organa nije djelotvoran u smanjenju kriminalnog ponašanja. Ako me pitate ko to treba da ispravi i ko je odgovoran za ujednačavanje kaznene politike, to je potpuno jasno definisano u pravnom nacionalnom sistemu. Svakako to je u domenu nadležnosti Vrhovnog suda Crne Gore koji prvo mora napraviti sveobuhvatnu analizu postupaka koji su do sada pravosnazno okončani i koje izrečene sankcije nijesu dovele do ostvarivanja svrhe izricanja krivičnih sankcija, a to je smanjenje stope kriminaliteta, a nakon toga procijeniti koje i kakve mjere preduzeti.Krivičnopravni aspekt svakako se posmatra i kroz djelotvornost krivičnih istraga, te pravovremeni i efikasni sistem sudskog presuđivanja. Sa ocjenom i indeksom koji nam je dodijeljen i za jedno i za drugo, ne smijemo biti zadovoljni, jer je isti itekako nizak, a iz tog razloga nam ti indeksi i govore ono što nam Sud iz Strazbura već duži niz godina kroz svoje presude poručuje, a to je da imamo problem sa dužinom trajanja sudskih postupaka i sa nedjelotvornom istragom.

Upravo ovakav nalaz WJP potvrđuje i ono što sam u vidu preporuka i zaključaka kroz svoje Izvještaje o radu predlagala, a na osnovu sprovedenih analiza presuda koje su donijete protiv Crne Gore i zbog kojih su iz budžeta isplaćene i isplaćuju se ozbiljne odštete, a da nemamo ni lične niti profesionalne odgovornosti bilo kog organa ili pojedinca u istom.

Kada je u pitanju prisustvo korupcije u krivičnom pravosuđu isto je takođe sa visokim indeksom markirano i samo je za procenat niži indeks kada je u pitanju građansko pravosuđe. Svakako ono što ne ide na ponos pravosuđa jedne države jeste upravo prisustvo tog parametra, sa jedne strane, ali takođe i prisustvo neprimjerenog uticaja koju druga grana vlasti (izvršna) može da ima u odnosu na pravosuđe. Indeks koji nam je dodijeljen po tom osnovu upravo nas svrstava duboko u drugu polovinu ukupne tabele. Ovo predstavlja „crveno svijetlo“ da se u sistemu po tom pitanju mora djelovati kako bi se taj odnos promijenio.

Nadalje, ako sveobuhvatno posmatramo svih 8 (osam) indikatora ili faktora koji utiču na procjenu vladavine prava jeste interesantna pozicija samog načina sprovođenja zakona odnosno u kojoj i do koje mjere su pravni propisi u našem pravnom sistemu pravično i djelotvorno implementirani i sprovedeni. Kada govorimo o pravičnoj i djelotvornoj primjeni govorimo o tumačenju pravnih normi od strane onih koji ih primjenjuju, dakle, ne razmatramo zakonodavni okvir niti određene društvene odnose da li su oni pravno uređeni, već kako određeni nacionalni pravni propis tumačimo u duhu međunarodnog standarda koji je već utemeljen za tu određenu oblast. Ja zaista sa žaljenjem moram da konstatujem da je implementacija pravnih propisa na nacionalnom nivou u smislu njihovog pravičnog i djelotvornog sprovođenja ocijenjena kao veoma loša i u tom smislu prednjači naš upravni postupak koji se vodi nerazumno dugo i bez opravdanog odlaganja. S tim u vezi, kada posmatramo Indeks koji nam je po tom osnovu dodijeljen i uporedim ga sa postupcima koji se vode pred Evropskim sudom po tom osnovu, nažalost dolazimo do istog [to govori o visokom stepenu objektivnosti dosu]enih Indexa. Naime, niti jedan predmet koji se ticao pritužbi, kako primjene, tako i same dužine trajanja određenog upravnog postupka nijesmo mogli opravdati u postupcima pred Evropskim sudom. Dakle, šta želim da kažem, mi sa jedne strane imamo dobre indekse za Vladu (koja predlaže) i Skupštinu (koja donosi pravne propise), ali nasuprot tome njihovo efikasno sprovođenje nije prisutno. Zaista zbog te neefikasnosti i neefektivnosti imamo ozbiljne zamjerke i od strane Evropske komisije kroz njene Izvještaje.

Konačno da zaključim, danas kada govorimo o vladavini prava i izazovima sa kojima se susrijećemo isto ima svoju opravdanost i nužnost, s obzirom na drustvene promjene koje nam se dešavaju i redefinisanje društvenog razvoja Crne Gore, gdje se sumiraju i vrednuju rezultati pređenog puta i definišu agende budućeg razvoja i funkcionisanja. Pred našom državom, a posebno pred nosiocima pravosudnih funkcija stoje odgovorni i složeni zadaci. Prvo, odgovorno i profesionalno suočavanje sa problemima koji stoje pred njim i njihovo zakonito i efikasno rješavanje, što zahtijeva aktivni i puni doprinos profesionalne i odgovorne pravne struke koja posjeduje znanja i primjenjuje međunarodne standarde. S obzirom na to da već imamo određena zakonska rješenja koja su usaglašena sa pravnim tekovinama Evropske unije ostaje da ih primijenimo u tom duhu. To nije moguće bez jakih institucija i u njima sposobnih i stručnih pojedinaca koji primjenjuju i tumače jednako zakon na sve članove društva jer u suprotnom i dalje ćemo ostati u začaranom krugu.

Jedan od osnivača Evropske unije Žan Mone je rekao: „Ništa nije moguće bez pojedinaca, ništa nije trajno bez institucija. Institucije mogu, ako su dobro izgrađene da akumuliraju i prenose mudrost na buduće generacije.“