Reagovanje Ministarstva vanjskih poslova

I današnja izjava ministra Vulina u kojoj pokušava da u relaciji Crna Gora-Srbija utvrdi ko koga ponižava, kao i sve prethodne, a vjerovatno i sve buduće ne zaslužuje zapravo nikakav odgovor. Ni od premijera Crne Gore, ni od bilo koga iz njegove vlade. Ipak, zbog javnosti i građana, Ministarstvo vanjskih poslova želi da ukaže na činjenicu da Vulinova izjava, međutim, govori mnogo, odnosno gotovo sve, o samom ministru i njegovom JUL-ovskom liku i licu koje se nepogrešivo pomalja kad god je na redu nova optužba i nova konfrontacija sa kim god, od susjeda i prijatelja pa sve do crkve i vjerskih pitanja.

Srećom, ona ne govori ništa o Srbiji, a posebno ne o odnosima Srbije i Crne Gore. Upravo zbog tih odnosa i njihove budućnosti, zbog građana u obije države, ali i istine radi, treba podsjetiti gospodina Vulina, kao prvo da se, ministar unutrašnjih poslova jedne države ne bi smio baviti i uplitati u pitanja drugih, posebno ne susjednih i prijateljskih; kao drugo, vakcine koje su proslijeđene bezbjednosnim snagama Kosova, inače dijela Vlade u kojoj, uzgred, sjedi i kojom u okviru svojih nadležnosti rukovodi ministar koji je Vulinov politički saborac, nijesu dio kontingenta dobijenih od Srbije; i treće, Rezoluciju o genocidu u Srebrenici izglasao je Parlament Crne Gore i ona izrazava većinsku volju i stav njenih konstituenata.

Podvlačimo još jednom da se u tački 3 Rezolucije, osuđuju pokušaji pripisivanja odgovornosti ili krivice srpskom, bošnjačkom, hrvatskom ili bilo kojem drugom narodu za genocid, zločine protiv čovječnosti ili druge zločine, jer odgovornost može biti isključivo individualna, a nijedan narod ne može biti označen kao genocidan ili zločinački. Vulin, izgleda ipak, u maniru brojnih tabloidnih medija u Srbiji, Rezoluciju tumači na svoj način i bez pardona interpretira njen sadržaj, iznoseći netačne činjenice.

Premijer Krivokapić je u više navrata, jasno i otvoreno, saopštio svoj stav o ovoj temi, ali to ministra Vulina očigledno ne zanima. Konačno, umjesto besmislenih i besplodnih optužbi usmjerenih ka najbližim susjedima, možda bi ministar Vulin mogao da inicira ukidanje Deklaracije Skupštine Srbije iz 2009. godine u kojoj se osuđuje zločin u Srebrenici „počinjen na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde”. Ipak, vjerujemo da su i građani i Crne Gore i Srbije, već odavno prepoznali težinu Vulinovih riječi i političkog djelovanja.