Reforma pravosuđa ključ ubrzanja evropskog puta

Zamora, makar u slučaju Crne Gore, nema i ne smije biti. Mislim da možemo reći da smo proces pristupanja doveli do pred završnu fazu – zatvaranje pregovora, kazala glavna pregovaračica Crne Gore Zorka Kordić

Glavna pregovaračica Crne Gore sa Evropskom unijom (EU), Zorka Kordić, ocijenila je da bi snage sve tri grane vlasti trebalo da se okupe oko ovogodišnje lošije ocjene u dijelu reforme pravosuđa, koja zavisi prevashodno od kapaciteta za politički dijalog oko ključnih imenovanja u sudstvu i tužilaštvu.

”To je centralna poruka ovog Izvještaja (o napretku Crne Gore ka EU), jer kao najnaprednija država kandidat moramo težiti daleko boljim rezultatima u vladavini prava, kako Vlada, tako i parlament, pravosuđe, ali i svi akteri u društvu”, kazala je Kordić u intervjuu Vijestima.

Ona je kazala da se razlozi za nešto lošiji godišnji učinak u nekim poglavljima vezuju za osjetljiv tranzicioni kontekst u kojem su pripremana strateška i zakonska akta, od kojih neka, iako ih je Vlada utvrdila, nijesu imala svoje zaokruženje u parlamentu, te nijesu ni ušla u ovaj Izvještaj, ali hoće u sljedeći.

Kordić je poručila da Crna Gora ostaje privržena evropskoj perspektivi i nastavlja da sprovodi potrebne reforme dosljedno i temeljno kao i do sada.

Šta je glavni razlog loše ocjene u Izvještaju Evropske komisije (EK)? Da li je Vlada dovoljno pažnje posvetila evropskim integracijama?

Izvještaj Evropske komisije, iako pokriva tranzicioni period jun 2020-jun 2021, nema lošu, nego srednju ocjenu, i približnih je nalaza kao i izvještaji iz 2019. i 2020. To pokazuje ne samo analiza Kancelarije za evropske integracije, nego i ocjena opšte spremnosti Instituta alternativa koja zapravo pokazuje najbolji sveukupni srednji skor do sada (3.11) iako to, nažalost, nije u medijima bilo stavljeno u prvi plan. Sa druge strane, u dijelu mjerenja godišnjeg učinka, netačno je da od 33 poglavlja, njih 30 bilježi “ograničen napredak”. Jedno poglavlje nije zabilježilo napredak, dok je ograničeni napredak postignut u 13 poglavlja, određeni napredak u 17 poglavlja, i dobar napredak u 2 poglavlja.

Razlozi za nešto lošiji godišnji učinak u nekim poglavljima vezuju se za osjetljiv tranzicioni kontekst u kojem su pripremana strateška i zakonska akta, od kojih neka, iako ih je Vlada utvrdila, nijesu imala svoje zaokruženje u parlamentu, te nijesu ni ušla u ovaj Izvještaj, ali svakako da hoće u sljedeći.

Iako je iz Programa rada Vlade samo jedan kvartal aktivnosti zapravo “ušao” u ovaj izvještajni period, Vlada je posvećeno radila na svim poljima evropske integracije: unaprijedila odgovor na organizovani kriminal uz rekordne zapljene narkotika, prvi put unaprijedila ocjenu u slobodi izražavanja, između ostalog kroz rad njene komisije za praćenje nasilja nad medijima. Posebno se posvetila mjerama ekonomskog oporavka, koje su u izvještaju ocijenjene efikasnim i unaprijedila finansijsku konsolidaciju, ublažavajući fiskalne rizike. Vlada je realizovala i mnoge druge mjere za efikasno sprovođenje pravne tekovine EU – uveden je elektronski registar javnih nabavki kao sistemski iskorak u brbi protiv korupcije, elektronska evidencija preduzeća važna za efiksnije poslovanje, uredba o stvaranju “dan unaprijed” energetskog tržišta itd.

Ono oko čega treba da okupe snage sve tri grane vlasti je lošija ovogodišnja ocjena u dijelu reforme pravosuđa, koja zavisi prevashodno od kapaciteta za politički dijalog oko ključnih imenovanja u sudstvu i tužilaštvu. To je centralna poruka ovog Izvještaja, jer kao najnaprednija država kandidat moramo težiti daleko boljim rezultatima u vladavini prava, kako Vlada, tako i parlament, pravosuđe, ali i svi akteri u društvu.

Izvještajima EK se posljednjih godina posvećuje manja pažnja, u odnosu na raniji period. Da li je razlog što su se države regiona umorile od reformi koje se od njih zahtijevaju, ili je uticaj EU oslabio?

Godišnji izvještaji EK za države kandidate i potencijalne kandidate za članstvo u EU su ključna poluga daljih reformskih aktivnosti u tim zemljama. Izvještaj EK je instrument kojim se omogućava bolje planiranje reformi i kao takav je najbitniji dokument kojima EK notira napredak i daje smjernice za dalje djelovanje. Osim toga, za države koje su otvorile pregovore su tu i pregovaračke pozicije sa početnim ili završnim mjerilima kao definisanim prioritetima u datim poglavljima, a u pojedinim poglavljima su ti prioriteti pretočeni i u odgovarajuće akcione planove. Takođe, EK povremeno izdaje i radne dokumente, odnosno tzv. non-pejpere u kojima iznosi stavove po važnim pitanjima u vladavini prava ili određenoj sektorskoj politici. Zbog prisustva svih ovih dokumenata se može steći utisak da centralni značaj godišnjih izvještaja EK slabi, ali to nije slučaj.

Zamora, makar u slučaju Crne Gore, nema i ne smije biti. Mislim da možemo reći da smo proces pristupanja doveli do pred završnu fazu – zatvaranje pregovora. Kao što sam već napomenula, pregovaračku strukturu mijenjamo u skladu sa revidiranom metodologijom, već smo je osvježili novim ljudima, donosimo dinamičke planove za poglavlja sa jasnim koracima za narednih par godina, tako da se “punom parom” vraćamo pregovorima i evropskim integracijama. Zamor nam ne “dozvoljavaju” ni građani Crne Gore, koji u vrlo velikom procentu vjeruju u ideju članstva Crne Gore u Evropskoj uniji i time nam daju podršku i motivaciju za dalje reforme.

Što se tiče značaja i uticaja EU na ovim prostorima, i pored raznih navoda i non-pejpera o navodnoj promjeni politike Unije prema Zapadnom Balkanu, ohrabrujuće poruke zvaničnika EU uvjeravaju nas u suprotno – da je prostor Zapadnog Balkana od strateške geopolitičke važnosti za sigurnost i bezbjednost EU, i da Unija neće odustati od svog proširenja na ovaj region. Taj strateški značaj Zapadnog Balkana je nedavno potvrdila i predsjednica Evropske komisije Ursula von der Lajen tokom posjete državama ZB, poručujući da je budućnost Crne Gore u Evropskoj uniji. Takođe, evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji je prije par dana u svome govoru pred Odborom Evropskog parlamenta za vanjske poslove, predstavljajući ovogodišnji paket proširenja, rekao da EU dijeli sa Zapadnim Balkanom isti kontinent, istu istoriju, iste interese i iste vrijednosti, te da je proširenje EU geopolitički izbor i odluka.

Da li je nakon samita na Brdu kod Kranja evropska perspektiva država regiona počela da slabi, s obzirom da nije prihvaćeno da 2030. bude krajnji datum za ulazak svih država regiona u EU?

Samit lidera EU i Zapadnog Balkana na Brdu kod Kranja je, po mojem mišljenju, potvrdio nedvosmislenu opredijeljenost regiona za Uniju i, obratno, nastavak podrške Unije evropskoj perspektivi regiona. To je naglašeno u ključnoj poruci da će države članice EU pojačati podršku demokratskoj, ekonomskoj i socijalnoj transformaciji našeg društva. To je ono što države kandidati treba da prepoznaju kao šansu, između ostalog iu kontekstu implementacije Ekonomsko-investicionog plana za Zapadni Balkan, koji će se finansirati bespovratnim sredstvima EU.

Poslata je i jasna poruka da EU želi da smanji ekonomski jaz između privreda Zapadnog Balkana i unutrašnjeg tržišta EU, što jasno ukazuje na to da vidi budućnost Zapadnog Balkana u Uniji.

Izbor nekih država članica EU da se tokom ovog samita ne izjašnjavaju oko 2030. godine kao roka za završetak pristupnog procesa svih kandidata, objašnjavam činjenicom da su države kandidati u veoma različitim fazama procesa. Stoga ne vjerujem da bi jedinstveni rok za završetak cjelokupnog procesa mogao da bude podjednaka motivacija kandidatima koji su više napredovali u pregovorima. Za Crnu Goru je najvažnije da princip regate ostaje ključna vodilja procesa pristupanja.

Da li su smanjene šanse Crne Gore da postane prva naredna članica EU do 2025?

Crna Gora, slijedeći princip regate, svakako da ima najveće šanse da prva od država kandidata postane naredna članica EU. Vlada Crne Gore je mnogo puta do sada naglašavala da reforme koje zahtijeva pristupanje Evropskoj uniji sprovodi prvenstveno zbog toga što one vode dobrobiti građana. Zbog toga možemo reći da prednost uvijek dajemo kvalitetu pristupnih reformi u odnosu na brzinu tih reformi i generalno procesa pristupanja. Takođe, moramo uvijek imati na umu da se odluke na nivou Evropske unije, pa i oko datuma mogućeg članstva neke države u EU, donose konsenzusom svih država članica, što zahtijeva određeno vrijeme. 2025. godina nesumnjivo ostaje vremenski orijentir da naše institucije završe svoj dio posla.

Crna Gora ostaje privržena evropskoj perspektivi i nastavlja da sprovodi potrebne reforme dosljedno i temeljno kao i do sada. Prioritet će nam svakako biti što skorije ispunjavanje prelaznih mjerila za poglavlja 23 i 24 jer, kao što je mnogo puta ponovljeno, to će biti prekretnica u procesu koja će pokrenuti postupno zatvaranje svih drugih poglavlja.

Da li je samit u Sloveniji potvrdio da zemlje Zapadnog Balkana u EU ne žele važne članice (Francuska, Njemačka…)?

Smatram da je samit u Sloveniji pokazao da države članice EU posmatraju politiku proširenja na ozbiljan način, te da umjesto licitiranjem datumima, radije žele da se bave suštinom i kvalitetom tog procesa. Ovi napori vezuju se za tzv. “stratešku autonomiju” EU, gdje bezbjednost i sigurnost EU svakako da zavisi i od geopolitičkog prostora Zapadnog Balkana. Konkretno, dvije države koje ste naveli su na tom fonu unijele neke važne reforme u proces pristupanja EU. Njemačka je 2014. godine pokrenula Berlinski proces u cilju jačanja regionalne saradnje i evropskih integracija na Zapadnom Balkanu. Francuska je prošle godine inicirala revidiranje metodologije pristupanja, kada su uvedeni neki novi aspekti poput mjera rane integracije ili političkog dijaloga sa EU i njenim držvama članicama.

Upravo nam taj politički dijalog može biti idealna prilika da državama članicama predstavimo iz naše perspektive sve što je dosad postignuto u evropskim integracijama i da im približimo stavove i vrijednosti koje naše države njeguju a koje se suštinski ne razlikuju mnogo od njihovih. “Dopiranje” do država članica je od iznimnog značaja imajući u vidu da se upravo u njima kreira stav prema proširenju Unije.

Gotovo sve radne grupe imaju šefove

Jesu li kompletirane sve radne grupe za pregovaračka poglavlja? Koje nisu i koje radne grupe još nemaju šefove?

Gotovo sve radne grupe imaju svoje šefove – za oblasti Carinske unije i Statistike očekujemo inovirane predloge Ministarstva finansija, i nedavno smo održali treći po redu sastanak u ovom formatu. Ovo je najvažniji ekspertski forum za diskusiju o izazovima u sva 33 poglavlja pregovora. Pored toga, prošle nedjelje je konstituisana i Komisija za evropske integracije u inoviranom sastavu koja je razmatrala preporuke iz Izvještaja Evropske komisije za Crnu Goru. Uskoro ćemo imati i još jedan nivo koordinacije jer će Vlada imenovati pregovarače za klastere, prilagođavajući se tako revidiranoj metodologiji. Pregovarači će koordinirati rad šefova radnih grupa po pojedinim tematskim klasterima.

Podsjećam da su aktivnosti u radnim grupama od ključnog značaja za proces. Zato su u fokusu prvobitno bila pregovaračka poglavlja 23 – Pravosuđe i temeljna prava i 24 – Pravda, sloboda i bezbjednost, gdje inicijalno nijesmo imali šefove. Druge radne grupe su u barem 15 poglavlja “zadržale” svoje prethodne šefove, a imali smo i neka nova imenovanja. U svim radnim grupama smo “osvježili” članstvo, uključujući i neke nove članove i otvarajući za svaku radnu grupu i javne pozive za učešće NVO.

Tako su prije ljetnje pauze i formalno obnovljene radne grupe za poglavlja: 2 – Sloboda kretanja radnika, 6 – Privredno pravo, 8 – Konkurencija, 14 – Saobraćajna politika, 15 – Energetika, 19 – Socijalna politika i zapošljavanje, 20 – Preduzetništvo i industrijska politika, 21 – Trans-evropske mreže, 27 – Životna sredina i klimatske promjene i 30 – Vanjski odnosi. Zatim je u drugom talasu, Vlada donijela odluke za još 11 radnih grupa, čime je obnovljeno članstvo za poglavlja: 1 – Sloboda kretanja robe, 3 – Pravo osnivanja preduzeća i sloboda pružanja usluga, 4 – Sloboda kretanja kapitala, 5 – Javne nabavke, 7 – Pravo intelektualne svojine, 9 – Finansijske usluge, 10 – Informatičko društvo i mediji, 16 – Porezi, 17 – Ekonomska i monetarna unija, 28 – Zaštita potrošača i zdravlja i 33 – Finansijske i budžetske odredbe. Formalno se zaokužuju i inovirane odluke za poglavlja: 11 – Poljoprivreda i ruralni razvoj, 12 – Bezbjednost hrane, veterinarstvo i fitosanitarni nadzor, 13 – Ribarstvo, 22 – Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata, 25 – Nauka i istraživanje i 26 – Obrazovanje i kultura.

IZVOR: Portal Vijesti