Saopštenje povodom izjava Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije na visokom nivou

Povodom izjava i nalaza Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije na visokom nivou, saopštenih na konferenciji za novinare održanoj 11. avgusta 2021. godine, a vezano za pitanja zaštite životne sredine, Ministarstvo kapitalnih investicija izdaje sljedeće saopštenje:

Vlada Crne Gore, koju je predstavljalo Ministarstvo saobraćaja i pomorstva, a sada Ministarstvo kapitalnih investicija kao pravni sljedbenik (u daljem tekstu: „Ministarstvo“), je Investitor projekta autoputa Bar-Boljare, dionica Smokovac-Uvač-Mateševo (u daljem tekstu: „Projekat“).

Postupajući po Zakonu o uređenju prostora i izgradnji objekata ("Službeni list CG", br. 51/2008, 40/2010 - drugi zakon, 34/2011, 40/2011 - drugi zakon, 47/2011, 35/2013, 39/2013 i 33/2014) („ZUPIO“) i Zakonu o autoputu Bar-Boljare ("Službeni list CG", br. 52/2014), Investitor je poslove na realizaciji Projekta povjerio ovlašćenim stručnim licima:

Izvođaču radova/projektantu China Road and Bridge Corporation (u daljem tekstu: „CRBC“ ili „Izvođač“) (zaključen Ugovor o projektovanju i izgradnji autoputa Bar-Boljare,  dionica Smokovac-Uvač-Mateševo – u daljem tekstu „Ugovor“ - koji je javno objavljen u Službenom listu CG broj 54/2014 dana 23. decembra 2014. godine),

Inženjeru/Nadzornom organu – međunarodnom konsultantu (francusko-italijanskom konzorcijumu) INGEROP CONSEIL & INGENIERIE – GEODATA Engineering S.p.A, sa zavisnim društvom i kancelarijom u Podgorici (zaključen Ugovor o pružanju konsultantskih usluga za nadzor nad izradom projektne dokumentacije i izvođenjem radova na izgradnji autoputa Bar-Boljare, dionica Smokovac-Uvač-Mateševo, od 11. septembra 2014. godine);

Državnoj komisiji za reviziju tehničke dokumentacije („DKR“) (formirana Odlukom Vlade Crne Gore o imenovanju Državne komisije za reviziju Glavnog projekta za izgradnju autoputa Bar-Boljare, prioritetne dionice Smokovac-Uvač-Mateševo u skladu sa članom 9 Zakona o autoputu Bar-Boljare);

Državnoj komisiji za tehnički pregled Radova („DKTP“) (formirana Odlukom Vlade Crne Gore o imenovanju Državne komisije za tehnički pregled Radova u skladu sa članom 12 Zakona o autoputu Bar-Boljare).

Pored toga, poslove upravljanja Projektom i Predstavnika Investitora u izvršavanju Ugovora o projektovanju i izgradnji autoputa Bar-Boljare, dionica Smokovac - Mateševo, Investitor je povjerio privrednom društvu Monte-put d.o.o. Podgorica – Poslovna jedinica za upravljanje izgradnjom autoputa Bar-Boljare (Ugovor o obavljanju poslova upravljanja projektom izgradnje autoputa Bar-Boljare dionice Smokovac-Mateševo, od 12. novembra 2014. godine).

Navedeni subjekti imaju na ovom Projektu precizirane zakonske i ugovorne obaveze i ovlašćenja i odgovorni su i Investitoru i pred zakonom za sprovođenje istih, pa sam Investitor ne vrši stručne poslove i nema odgovornosti iz nadležnosti angažovanih subjekata. Gore navedeni subjekti, za potrebe Investitora i svako u svom domenu odgovornosti, a u skladu sa mjerodavnim zakonima, vrše i kontrolu da li je Izvođač pribavio sve neophodne saglasnosti/odobrenja, te da li je sačinio svu neophodnu dokumentaciju za izvođenje radova u okviru Projekta.

U pogledu pitanja zaštite životne sredine, Ministarstvo je obezbijedilo mehanizme za sprovođenje zaštite životne sredine koji su polazna osnova za poštovanje propisa iz oblasti zaštite životne sredine, uključujući sljedeće:

• u okviru ugovorne dokumentacije za projektovanje i izvođenje radova na Projektu, kojom je ugovoreno da je Izvođač dužan da poštuje, planira i sprovodi sve propisane mjere, operacije i administrativne korake za punu zaštitu i očuvanje životne sredine (Opšti uslovi ugovora „OUU“ i Posebni uslovi ugovora „PUU“ -  pod-klauzule 4.18, 4.1, 4.8 (h) i (i); Zahtjevi Investitora – odredbe 12.8, 2.20, 2.21, 4.11), kao i da poštuje naloge Inženjera (OUU pod-klauzule 3.3, 7.6, 15.1, itd.).

• da na realizaciji Projekta budu angažovani subjekti koji imaju stručni kadar za zadatke iz oblasti zaštite životne sredine – Nadzorni organ sa ekspertima zaštite životne sredine, Izvođač sa Izvođačevim konsultantom za zaštitu životne sredine;

• da nadležni organi, Inženjer i/ili DKR vrše reviziju i izdaju saglasnosti/odobrenja za dokumentaciju iz oblasti zaštite životne sredine (Agencija za zaštitu životne sredine, Uprava za vode, Ministarstvo ekonomije, itd.) ili im se određena dokumenta dostavljaju na upoznavanje: Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu, Programi mjera remedijacije, Program zaštite životne sredine i Monitoring programa životne sredine, Metodologije izvođenja radova, Akcioni plan za zaštitu rijeke Tare i sl.;

• da je Projektnim zadatkom za izradu Glavnog projekta definisana obaveza Izvođača da kroz sve djelove Glavnog projekta implementira zaključke i smjernice iz Elaborata procjene uticaja na životnu sredinu;

• odgovori i aktivnosti povodom žalbi lokalnog stanovništva (u tim slučajevima predviđeno je da Nadzorni organ, Upravljač projektom i Izvođač izlaze na lice mjesta radi proučavanja i odgovora na prijavljeni problem);

• uspostavljanje permanentnih kontrola u toku izvođenja radova na Projektu (redovna komunikacija, obavještavanje i koordinacija Inženjera/Upravljača projektom sa nadležnim inspekcijskim organima);

• da je Izvođač obavezan da organizuje internu kontrolu, kontrolna mjerenja, analize kvaliteta voda i zemljišta i ispitivanja, da priprema mjere remedijacije i sl.;

• da Inženjer vrši terensku inspekciju i dokumentacionu kontrolu, održava sastanke sa Izvođačem na temu zaštite životne sredine, da sprovodi svoja ovlašćenja putem mehanizama iz Ugovora u slučajevima postupanja Izvođača suprotno Glavnom projektu, Elaboratu procjene uticaja na životnu sredinu, tehničkim specifikacijama, odobrenim metodologijama izvođenja radova na Projektu, propisima, Ugovoru i mjerodavnim zakonima.

Imajući u vidu prethodno navedeno, netačno je prezentovana uloga Ministarstva, kao navodno nesavjesnog aktera navedenih dešavanja na Projektu. Nijesu Inženjer, Upravljač projektom i inspekcije obavještavali Ministarstvo koje ništa nije preduzimalo, nego je Ministarstvo, u ime Vlade Crne Gore, angažovalo sve gore navedene potrebne subjekte, stručna lica, da za potrebe Investitora vrše nadzor, kontrolu i praćenje rada Izvođača na Projektu i uspostavilo mehanizme kontrole, i iniciralo komunikaciju sa nadležnim inspekcijama koje su vršile inspekcijski nadzor i preduzimale upravne mjere i radnje iz svoje nadležnosti, a sve u svrhu postupanja u skladu sa Zakonom o uređenju prostora i izgradnji objekata, Zakonom o autoputu Bar-Boljare i Ugovorom.

Ako je već kritika Nacionalnog savjeta bila usmjerena na Ministarstvo i Vladu Crne Gore, onda je trebalo najprije upoznati se sa zakonskim okvirom i detaljno sagledati i protumačiti uslove Ugovora, ovlašćenja, obaveze i odgovornosti svih subjekata, stručnih lica sa iskustvom i ekspertizom, koje je Ministarstvo kao naručilac posla angažovalo na Projektu, upravo zbog rješavanja svih pitanja u vezi građenja ovog složenog infrastrukturnog objekta. U ovom konkretnom slučaju, prvenstveno je bilo potrebno sagledati ulogu Nadzornog organa / Inženjera, koji shodno FIDIC uslovima ugovora – Žuta Knjiga, ima najvažniju ulogu, obaveze i ovlašćenja kontrole rada Izvođača i donošenja odluka, preduzimanja odgovarajućih mjera u slučaju Izvođačevog nepropisnog postupanja koje nije u skladu sa odredbama Ugovora.

U tom smislu su i Inženjerova Obavještenja o neusaglašenosti (Non Conformity Notices – „NCN“), koja su prikazana na konferenciji za novinare i na koje se poziva Nacionalni savjet, samo  jedan komplementarni skup alata iz Ugovora, koje Inženjer mora koristiti kada je to potrebno, ali ne kao glavno i jedino sredstvo za nadzor, i ne da bi obavijestio Ministarstvo pa da se dalje Ministarstvo bavi poslovima stručnog nadzora, nego kao sredstvo izvršavanja obaveza Inženjera kojim Inženjer upozorava Izvođača na određene nedostatke odnosno nepravilnosti u izvođenju radova od strane Izvođača ili nepropisno izvođenje radova i zahtijeva ili nalaže njihovo otklanjanje i/ili obustavu takvih radova. Inženjer je stručno lice u skladu sa čijim nalozima je Izvođač obavezan da postupa shodno Ugovoru. Inženjer je jedino stručno lice koje i dalje, nakon izdavanja NCN-a, može da utvrdi iznos sredstava za koja se umanjuje privremena situacija povodom izdatog NCN-a, kontroliše otklanjanje nedostataka i preduzima druge radnje, zaključno sa Inženjerovim odobravanjem i zatvaranjem NCN-a, čime Inženjer potvrđuje da je određeni nedostatak otklonjen. Inženjer je jedino stručno lice koje je Ugovorom ovlašćeno da može naložiti obustavu radova, djelimično ili u cjelini. NCN sadrži naznaku nepravilnosti, propraćenu fotodokumentacijom ili drugim dokazima i razloge zbog kojih se radovi ne izvode ili nijesu izvedeni u skladu sa specifikacijama iz Ugovora.

Nakon izdavanja NCN-a Izvođač je dužan da reaguje u što kraćem roku i da implementira korektivne mjere u cilju adekvatnog rješenja nastalog problema. Korektivne mjere Izvođač predlaže pisanim putem, izdavanjem NCR/ION (Non Comformity Report – Izvještaj o neusklađenosti). NCR sadrži podatke na koji dio gradilišta/lokaciju i na koje radove se nepravilnost odnosi, procjenu štete, uzrok nastale nepravilnosti, koje preventivne mjere Izvođač namjerava preduzeti i predlog korektivnih mjera. Izvještaj Izvođača i predložene korektivne mjere u NCR-u pregleda Inženjer i daje svoje odobrenje ili ih vraća na dopunu/ispravku. Nakon preduzetih aktivnosti Izvođača i postupanja shodno odobrenom NCR-u, Inženjer zatvara NCR. Dakle svi radovi za koje je izdat NCN su označeni kao neprihvatljivi i odbijeni su od stane Inženjera, imajući u vidu da se ne izvode u skladu sa Ugovorom i propisanim standardima. Izvođač je dužan da preduzme korektivne mjere, da otkloni nedostatke i odbijenu stvar uskladi sa Ugovorom. Sve dok se nedostaci ne otklone, Izvođač ne može biti isplaćen za nepravilno izvedene radove, odnosno Inženjer može zadržati određeni iznos prilikom izdavanja privremene situacije.

Inženjer je, takođe, jedino stručno lice koje je Ugovorom ovlašćeno da može izdati Opomenu za ispravljanje propusta (Notice to Correct) ili da primijeni druge odgovarajuće propisane mehanizme iz Ugovora.

Upravljač projektom, kao predstavnik Investitora, u skladu sa svojim ugovornim obavezama iz Ugovora o obavljanju poslova upravljanja projektom izgradnje autoputa Bar-Boljare dionica Smokovac-Mateševo, vršio je povremene kontrolne monitoringe implementacije mjera zaštite životne sredine, i u tom smislu sprovodio potrebnu komunikaciju prvenstveno sa Inženjerom.

Potpuna je neistina, nastala iz nepoznavanja ugovornih obaveza subjekata koje je Ministarstvo angažovalo na Projektu, da Vlada i Ministarstvo nijesu uradili ništa povodom obeštećenja na osnovu potraživanja koje je podnio Monte-put. Upravo je iz Ministarstva ranije upućen Upravljaču projektom, između ostalog, predlog da se pripremi privremeno detaljno potraživanje Investitora povodom dotadašnjih događaja na rijeci Tari i pričinjene štete.

Naime, u skladu sa pomenutim Ugovorom o upravljanju koji Ministarstvo ima zaključen sa Upravljačem projektom, Upravljač projektom, na zahtjev Investitora ili prema svojoj procjeni, priprema dokumentaciju svih potraživanja Investitora, u čije ime i istupa, i dostavlja je na saglasnost Ministarstvu, nakon čega istu upućuje Inženjeru na odlučivanje u skladu sa Ugovornom procedurom. Ministarstvo je, bez izuzetka, redovno izdavalo saglasnosti Upravljaču projektom za sva ispostavljena obavještenja o potraživanjima Investitora i za detaljna potraživanja Investitora.

Iz Ministarstva je u više navrata i tražena od Upravljača projektom izrada dokumentacije potraživanja Investitora, isključivo i jedino u cilju zaštite interesa Investitora.

Napominjemo da u skladu sa Ugovorom, u odnosu na bilo koja potraživanja Investitora ne postoji prekluzija kao u slučaju potraživanja Izvođača i da je Investitor slobodan da u bilo kojoj fazi Projekta inicira mehanizme za rješavanje spornih pitanja, tj. mehanizme kojima može zahtijevati, između ostalog, naknadu štete zbog određenih propusta Izvođača. Napominjemo i da je Investitor u skladu sa uslovima Ugovora i u skladu sa najboljom FIDIC praksom ugovaranja uslova za izgradnju velikih infrastrukturnih projekata, ugovorio sredstva obezbjeđenja za kvalitetno izvršenje posla (Garantni depozit, Garancija matične kompanije, Garancija za dobro izvršenje posla koja mora biti važeća do konačnog prijema radova na Projektu), tako da bilo kakva insinuiranja da će Izvođač da „ode“ i da će na taj način izbjeći odgovornost nemaju uporište u Ugovoru. Takođe, neutemeljeni su, netačni i ničim potkrijepljeni navodi da će se eventualna potraživanja Investitora po Ugovoru rješavati pred „arbitražom u Pekingu“, imajući u vidu da je u javno dostupnom Ugovoru jasno propisano da je za rješavanje sporova nadležan Arbitražni sud Trgovinske komore u Cirihu (pod-klauzula 20.6 Ugovora) i da se sporovi imaju rješavati po arbitražnim pravilima ovog suda.

U svemu ovome mora se poštovati činjenica i da druga ugovorna strana ima pravo i mogućnost da iskoristi Ugovorne mehanizme da zaštiti svoja prava.

Iz ove perspektive, uvjerenje našeg Konsultanta (Inženjera / Nadzornog organa) je da su Inženjer i Investitor izvršili svoje prerogative shodno Ugovoru, u skladu sa Ugovorom i u skladu sa okvirom koji je predviđen zakonima koji se primjenjuju na Projektu.

Ugovorom između Ministarstva i Izvođača je uspostavljen građansko-pravni odnos. U tom smislu, Ministarstvo i Inženjer su u datom kontekstu koristili i aktivirali ugovorne mehanizme koji su im bili na raspolaganju i koji su građansko-pravne prirode. Dakle, Ministarstvo, kao ugovorna strana u civilnom ugovoru, nije moglo niti može da vrši javno-pravna ovlašćenja, koja su u ingerenciji organa kojima su takva ovlašćenja povjerena javno-pravnim aktima. Naravno, Ministarstvo i Inženjer su spremni da potpuno sarađuju sa tim organima, u smislu pružanja potrebnih informacija, ukoliko i kada se to traži od njih.

Kada je riječ o ukupnim finansijskim obavezama Investitora prema Izvođaču radova, još jednom podsjećamo javnost da je ukupna ugovorena vrijednost svih radova sa Izvođačem radova 867.983.562,88 eura, definisana zaključenim Ugovorom sa njegovim izmjenama i dopunama, što su sve javno dostupni dokumenti, i ova cijena obuhvata naknade za sve vrste izdataka koje Izvođač radova ima u vezi sa realizacijom Projekta, uključujući i plate zaposlenog osoblja, troškove putovanja i dr.

Konačno, Ministarstvo želi da saopšti da, ukoliko dođe do objavljivanja pojedinih dokumenata u javnosti i trećim licima, takvu objavu treba da prati primjena sistematskog metoda i stručnih znanja, te detaljno pojašnjenje o samom dokumentu, njegovoj svrsi, ko je izdao dokument i iz kojih razloga, da li dokument ima konačnu formu, da li je bilo promjena nakon izdavanja dokumenta, reakcije ugovornih strana, koje su posljedice i koji ugovorni mehanizmi se mogu dalje primjenjivati, itd. Svako drugačije postupanje može biti neoprezno, nepotpuno i selektivno prezentirano saopštenje javnosti, koje neminovno vodi pogrešnim zaključcima i manipulisanju informacijama, te u krajnjem može uzrokovati da se formira pogrešna slika o realizaciji Projekta u javnosti.

Javnosti je već dobro poznata činjenica da je projekat autoputa Bar-Boljare najveći infrastrukturni projekat koji se realizuje u Crnoj Gori, za koji je ideja o potrebi realizacije decenijski stara. S obzirom na vrijednost, kompleksnost i strateški značaj ovog projekta, neminovno je da privlači pažnju šire, kako stručne tako i laičke javnosti, i da je kao takav predmet brojnih rasprava, ali koja bi ipak, morala biti oslonjena na potvrđene činjenice, stručna mišljenja i pravilno čitanje dostupnih informacija, bez senzacionalističkih istupa, zbog čega Ministarstvo kapitalnih investicija, kao institucija koja između ostalog treba da promoviše Crnu Goru kao investicionu destinaciju, privlačnu za referentne i kredibilne partnere, uz savjesno, odgovorno i profesionalno postupanje, mora da istupi sa argumentovanim demantovanjem svaki put kada iznešene ocjene ne odgovaraju stvarnom činjeničnom stanju. Takođe, niko iz bivše vlasti, ali ni od sadašnjih aktera koji učestvuju u realizaciji ovog kapitalnog projekta neće biti amnestiran odgovornosti za sve eventualno učinjene propuste ili eventualne zloupotrebe.

Kompleksan projekat kakav je projekat autoputa zahtijeva specifična inženjerska znanja, i uz poštovanje najbolje međunarodne prakse i veliki finalni trud svih uključenih učesnika na njegovom uspješnom okončanju. Izvođač radova je uspješno izveo najveći dio radova, i uporni senzacionalistički istupi, uz nedovoljno poznavanje procedura i nadležnosti uključenih subjekata, mogu ozbiljno remetiti reputaciju Crne Gore kao investicione destinacije i ispunjenje ciljeva vezano za uspješan i što skoriji završetak Projekta, sa čim će se, sigurni smo, složiti stručna javnost. Ministarstvo ima nedvosmislen stav prema svim subjektima uključenim u praćenje realizacije Projekta za beskompromisno poštovanje primjenjivih propisa, standarda i pravila struke, a stručni i argumentovani predlozi, uz poštovanje osnovnih principa fer poslovanja, bi samo mogli da unaprijede realizaciju i to ne samo ovog projekta, dok svako drugo postupanje može da donese mnogo više štete nego koristi Crnoj Gori, državi sa investiciono-razvojnim potencijalima.

Želimo da vjerujemo da svi zajedno dijelimo viziju Crne Gore kao članice porodice razvijenih evropskih zemalja, sa modernim i održivim saobraćajnim sistemom, primjerenim realnim potrebama privrede i građana Crne Gore, i zato vjerujemo da zajedničkim naporima možemo kreirati društvo u kome će se konačno napraviti civilizacijski iskorak ka unapređenju javne komunikacije lišene isključive potrebe za dnevno-političkim senzacionalističkim istupima kada je riječ o projektu autoputa Bar-Boljare.