Okrugli sto
„Podrška ženskom preduzetništvu i ekonomsko osnaživanje žena“
Hotel „Crna Gora“, 3. decembar 2010. Godine
Dame i gospodo,
Poštovani učesnici okruglog stola,
Zahvaljujem na pozivu za učešće na ovom Okruglom stolu, čija je tema važna i aktuelna.
Danas govorimo o podršci ženskom preduzetništvu, i kontekstu toga želim da ukažem na rastući značaj sektora malih i srednjih preduzeća za ukupni privredni rast i razvoj i posebno na značaj preduzetništva kao pokretačke snage malog i srednjeg biznisa.
Danas u Crnoj Gori mala i srednja preduzeća čine oko 99% ukupnog broja preduzeća, u njima je 115.000 zaposlenih, što je skoro 62% od ukupnog broja zaposlenih u Crnoj Gori. Činjenica je, takođe, da su kontinuirana podrška preduzetništvu i snaženje sektora malih i srednjih preduzeća bili najznačajniji impuls pozitivnim trendovima na tržištu rada, koje smo imali sve do pojave globalne finansijske i ekonomske krize. Upravo imajući ovo u vidu, značajno je istaći opredjeljenje ekonomske politike za dalje unapređenje upravljanja i podrške razvoju ovog sektora. Strateški prioriteti će biti orijentisani ka poboljšanju poslovnog okruženja, jačanju finansijske podrške, snaženju konkurentnosti uz promociju preduzetništva i podrška početnicima u biznisu.
To je strateški kontekst i za podršku ženskom preduzetništvu, čijim razvojem do sada ne možemo biti u potpunosti zadovoljni.
Iz tog razloga treba pozdraviti i podržati napore Asocijacije poslovnih žena Crne Gore, koja je postala kolektivni član Unije poslodavaca, da pomognu ne samo budućem položaju žene u društvu, već zahvaljujući ženi –preduzetnici ili ženi –menadžeru ukupnoj crnogorskoj ekonomiji.
Resorno gledano želim da ukažem na neke podatke koji govore o tome da se kroz realizaciju aktivnih mjera imalo senzibiliteta prema zapošljavanju, obuci i kreditiranju samozapošljavanja žena.
Od ukupnog broja nezaposlenih na evidenciji Zavoda krajem septembra ove godine bilo je 45,2% žena, dakle manje nego muškaraca. U odnosu na isti period prošle godine to je nešto manji procenat učešća, ali ipokazatelj da se u uslovima krize nije pogoršao ovaj, već godinama uspostavljeni odnos.
Učešće žena u ukupnom broju novoprijavljenih na evidenciju Zavoda tokom devet mjeseci ove godine bilo je 49%, a uprošloj godini 50,2%.
U ovoj godini žene su sa 50% učestvovale u ukupnom broju zaposlenih lica sa evidencije Zavoda.
Učešće žena u obukama za zanimanja i ključne vještine u prošloj i proteklom periodu ove godine bilo je 63,3%.
U periodu od 2006 do kraja novembra ove godine 37% kredita za samozapošljavanje dobile su žene, u vrijednosti od 7,9 miliona eura.
Dakle, ovi podaci pokazuju da se relativno uspješno realizuju mjere za poseban cilj definisan nacionalnom strategijom zapošljavanja 2007-2011.godine, a odnosi se na unapređivanje i promovisanje zapošljavanja žena.
Svakako da sve ovo nije dovoljno za brži razvoj ženskog preduzetništva, ali ipak znači iskorak iz zone deklarativne i rekao bih verbalne podrške, prema mjerljivim rezultatima.
Vjerujem da će planirane aktivnosti za naredni period zanačajno doprinijeti prevazilaženju ovih izazova.
Ovdje takođe želim da pomenem ulogu Investiciono razvojnog fonda za razvoj sektora malih i srednjih preduzeća, za razvoj preduzetništva, gdje svakako adekvatno mjesto treba da ima i žensko preduzetništvo.
Vjerujem da ćemo u budućem periodu nastaviti da razvijamo žensko preduzetništvo i da osnažimo ekonomski položaj žena.
Završiću jednom malom digresijom. Ako je malo vidljivo žensko preduzetništvo u seoskom domaćinstvu, kroz minulo vrijeme izrodilo poslovicu da „Dom ne stoji na zemlji nego na ženi“, na svima nama je da sada, u ovom vremenu, žensko preduzetništvo učinimo vidljivijim u našoj zemlji.
Zahvaljujem.