Govor predsjednika Vlade Igora Lukšića povodom podizanja spomen-obilježja svim civilnim žrtvama ratova vođenih na prostorima bivše Jugoslavije u periodu od 1991. do 2001. godine
Poštovane porodice stradalih, uvaženi gosti,
Dame i gospodo,
Na današnji dan, kada se obilježava šesnaest godina od stravičnog zločina u Srebrenici, Crna Gora ima potrebu da da svoj doprinos istini, pravdi, miru, otkrivanju grešnih i sjećanju na nevine podizanjem spomen-obilježja svim civilnim žrtvama ratova vođenih na prostorima bivše Jugoslavije u periodu od 1991. do 2001. godine.
Spomenik koji danas otkrivamo ne treba samo da nas podsjeća na žrtve suludog rata, već i na snagu našeg društva da se suoči sa istinom koja nas je pogodila ne tako davne posljednje decenije prošlog vijeka.
Ovo je čin svih nas koji će nas obavezivati i opominjati da i u budućnosti promišaljamo o prošlosti, greškama i ljudskim slabostima koje su odnijele živote.
Poštovani,
Današnje otkrivanje spomen obilježja civilnim žrtvama ratova 1991-2001 ima za cilj i da nas podsjeti na događaje koji su Crnu Goru činili tužnom i posramljenom. Nikada ne možemo i nećemo zaboraviti žrtve deportacija, stradanje putnika u vozu u Štrpcima, Kaluđerski laz, stradanje civila na dubrovačkom ratištu, progon Bukovičana, civilne žrtve u Crnoj Gori usljed sulude kosovske avanture koja je nekadašnju Jugoslaviju dovela u sukob sa zapadnim svijetom 1999. godine, ali i nijedan drugi događaj i zločin u kojem su stradali nevini.
Danas smo ovdje da kao građani, ali i društvo, pošaljemo poruku svakom roditelju koji je izgubio dijete, sestri, bratu, djetetu, svakoj porodici u kojoj je neko stradao da Crna Gora i cijeli region više neće dozvoliti da se desi nešto slično! Svakim danom ćemo izgrađivati nove mehanizme uzajamnog povjerenja i zajedničke sigurnosti gradeći ambijent koji će omogućiti da se ovakve stvari više nikad ne ponove.
Želim da ovdje, danas, gledajući u prošlost, a ne ona u nas, pogledamo u lice budućnosti, jer nijedan čovjek, porodica, država, a posebno region koji je obilježila dekada stradanja nevinih ljudi ne može gledati naprijed, ako je prošlost ostala uskraćena za odgovore! Samo jasnom osudom zločina i počinitelja možemo živjeti kao normalni ljudi i dobri susjedi.
I to je naša građanska, a, prije svega, ljudska obaveza, da kao društvo koje teži da uđe u evropske strukture koje počivaju na civilizacijskim vrijednostima pravde i pravičnosti, ali i našim principima čojstva, junaštva i suživota, damo odgovore na događaje iz prošlosti i rasteretimo se balasta koji je rat donio.
To će učiniti da nevine žrtve nađu spokoj, njihove porodice snage da nastave, a ovaj region suočavanje sa najtežim od svih - ljudskim zločinom!
Želim i nadam se da ćemo promovisanjem ovih postulata, ali i napornim radom, stvarati društvo najstarijih vrijednosti koje će nam dati odgovore ko su krivci, zločinci i sudionici ovih stradanja. U tome neka svako prepozna svoju ulogu i odgovornost u cijelom regionu!
Poštovane porodice stradalih,
Vjerujem da vam nijedan spomenik i riječ bilo kog državnika na svijetu ne može ublažiti bol, a kamoli vratiti vaše najbliže!
A znam da je još teže kad nemate odgovore na pitanje zašto.
Mi smo danas ovdje, jer želimo da na ovaj način podsjetimo na našu obavezu i pokažemo saosjećanje crnogorskog društva sa vašom boli i obećamo da nećemo zaboraviti nijednu nevinu žrtvu ratova na ovim prostorima.
Crna Gora ne smije i neće zaboraviti zločin i stradanje vaših najbližih, jer ako zaboravimo onda postajemo saučesnici užasnih stradanja.
Želim da vam sa ovog mjesta izrazim saučešće i svoje uvjerenje da će Crna Gora težiti društvu odgovornosti u kojem nijedan zločin neće ostati nekažnjen.
Neka ovaj spomenik svjedoči toj istini i bude podsticaj za otkrivanje sudbine nestalih, a žrtve kojih se danas sjećamo neka budu i posljednje.
Neka nađu spokoj gdje god da su!
Zahvaljujem.