Izlaganje premijera Igora Lukšića na otvaranju XX međunarodnog kongresa Evropske akademije za preduzetničko upravljanje i ekonomiju

Poštovane dame i gospodo,

Veliko mi je zadovoljstvo što je upravo Crna Gora i Crnogorska akademija nauka i umjetnosti domaćin XX Međunarodnog kongresa Evropske akademije za preduzetničko upravljanje i ekonomiju i što imamo priliku da vas ugostimo u Crnoj Gori - zemlji koja se u svojim strateškim politikama oslanja na preduzetništvo.

Tema ,,Novi međunarodni ekonomski odnosi u svijetlu budućeg ekonomskog oporavka” korespondira sa aktuelnim ekonomskim dešavanjima koja intrigiraju nauku, politiku i preduzetnike i u kojima svako i svog ugla pokušava da odgovori na pitanje kuda dalje sa svjetskom ekonomijom.

Sada je već sasvim jasno da se u vremenu nakon perioda koji su okarakterisala specifična ekonomska previranja u cijelom svijetu – od finansijske krize u SAD-u, preko kraha grčkih javnih finansija, do krize koja je zadesila euro zonu, ali i najava mogućnosti nove krize čiji je uzrok kriza države, a samim time i fiskalna kriza – moramo posvetiti pitanju novih ekonomskih odnosa koji bi trebalo da osiguraju ekonomski oporavak, kao i biti svjesni činjenice da će se definisati i nova uloga države u ekonomiji.

Globalna ekonomska kriza je pokazala značaj novog multipolarnog, globalnog finansijskog poretka. Zahvaljujući snažnom usponu mnogih zemalja u razvoju, preraspodjeli ekonomske moći, koju je globalna kriza samo ubrzala, istorija je ušla u novu eru stvaranjem novog globalnog sistema koji se brzo širi, a koji u prvi plan ističe pitanja kao što su kriza hrane i energije. Hrabri činjenica da brzorastuće zemlje u razvoju (Kina, Indija, južna Koreja, Brazil, Rusija) intenzivnim korištenjem prednosti globalizacije, imaju snažan interes u obezbjeđivanju uslova da tranzicija ka mulitpolarnom sistemu bude praćena finansijskom stabilnošću ili olakšavanjem međunarodne trgovine, međunarodnih tokova kapitala i investicija.

Nesporna je činjenica da tržište 21. vijeka ne poznaje granice i da, stoga, ni Crna Gora ne može ostati po strani, bez ulaganja napora da pronađe najefikasniji odgovor na promjene koje se dešavaju na globalnoj ekonomskoj sceni.

I dok različite ekonomske škole pokušavaju da prepoznaju „krivce“ i daju „recept“ za dugoročni opravak ekonomije, donosioci odluka i kreatori biznis ambijenta, monetarne vlasti i privrednici se suočavaju sa izazovima svakodnevnog života.

Činjenica je da male države, kakva je Crna Gora, ne mogu promijeniti globalne tokove, ali se u novim okolnostima moraju prilagoditi situaciji, kako bi njihove ekonomije postale otpornije, konkuretnije i vitalnije.

Evropi, ali i svijetu, potrebne su korjenite promjene koje će omogućiti suočavanje sa aktuelnim izazovima i dugoročne rezultate. Samim tim, jasno je, da su ove promjene potrebne i Crnoj Gori.

Dozvolite mi da primijetim da smo najvažniji zadatak - otvoreno suočavanje sa ekonomskim izazovima i priznavanje realnosti – uspješno obavili. Svjesni smo situacije u kojoj se nalazimo i jasni u svom određenju da stvorimo uslove za rast realnog sektora, da obezbijedimo odgovarajuću radnu snagu, stabilan energetski sektor, atraktivno okruženje i kvalitetnu infrastrukturu.

Činjenica da smo mala i otvorena ekonomija, zbog čega smo podložni uticaju promjena koje se dešavaju na globalnom ekonomskom tržištu, dovela je do toga da je globalna kriza u jednom trenutku narušila pozitivan ekonomski napredak Crne Gore.

Ipak, hrabre najnoviji pokazatelji, odnosno činjenica da kretanje bruto domaćeg proizvoda tokom 2010. godine ukazuje da je, primjenom antikriznog paketa mjera Vlade Crne Gore, slabio uticaj ekonomske i finansijske krize i zaustavljen trend pada crnogorske ekonomije.

Od trećeg kvartala 2010. godine praktično počinje oporavak privredne aktivnosti zasnovan na povoljnim rezultatima turističke sezone i oporavku u sektoru industrijske proizvodnje. Ostvaren je i rast poljoprivredne proizvodnje, a evidentan je rast prometa u maloprodaji, kao i rast usluga u oblasti građevinarstva.

Dakle, naša ekonomija se od trećeg kvartala nalazi u zoni realnog rasta. U takvim uslovima, na osnovu još uvijek nepotpunih podataka, procjenjuje se da je u 2010. godini ostvaren realni rast BDP- a od 1,1%, što je iznad projektovanog rasta (0,5 %), dok je, prema preliminarnoj procjeni Ministarstva finansija, crnogorska ekonomija u prvoj polovini 2011. godine realno rasla po stopi od 2,1%, što je na tragu zvanične projekcije o realnom rastu BDP-a u 2011. godini od 2,5%.

I pored snažnih potresa kojima nijesu odoljele ni znatno jače ekonomije, kriza je potvrdila da su osnovne smjernice ekonomske politike Crne Gore usmjerene na dalju stabilizaciju javnih finansija, unapređenje poslovnog ambijenta i strukurne reforme, sa ciljem uspostavljanja dugoročno stabilne, dinamične i konkurentne ekonomije i unapređenja kvaliteta života svih građana Crne Gore, dobro postavljene.

U kontekstu stabilizacije javnih finansija, planiramo da u naredne dvije, tri godine eliminišemo budžetski deficit, a javni dug spustimo ispod 40 posto u cilju rasta kreditnog rejtinga.

Naša je ambicija da radeći na unapređenju stanja u oblastima izvršavanja ugovora, dobijanja građevinskih dozvola, započinjanja biznisa, plaćanja poreza i registracije nepokretnosti, dalje unapređujemo poslovno okruženje za preduzetnike i investitore u Crnoj Gori. U izvještaju o Lakoći poslovanja Svjetske banke iz 2010. godine Crna Gora zauzima 66 mjesto, a preduzetim mjerama i reformama u navedenim oblastima nadam se da ćemo popraviti poziciju.

Kratkoročne mjere u uslovima globalnih kriza, kao što je bila kriza 2010. godine, su neizbježne. Ipak, smatram da se pitanje ekonomskog oporavka i snaženja ekonomije kako bi spremnije dočekala eventualni novi udar, mora temeljiti na složenijim, vremenski zahtjevnijim i održivijim mjerama strukturnih reformi.

Stoga sam uvjeren da će se dalji oporavak crnogorske ekonomije u značajnoj mjeri oslanjati na rezultate ostvarene kroz implementaciju mjera definisanih u okviru programa strukturnih reformi u oblastima zdravstva, prosvjete, nauke, rada, socijalne zaštite i penzijskog sistema. Definisane mjere treba da osiguraju racionalnije i efikasnije funkcionisanje ovih sektora, uz istovremeno unapređenje kvaliteta usluga, ali i fleksibilnje funkcionisanje tržište rada. Takođe, cilj ovih mjera je da se odgovori na dugoročne demografske izazove.

Mislim da nas je ekonomska kriza usmjerila na još neke, do sada slabije prepoznate mehanizme funkcionisanja u Crnoj Gori. Jedan od njih je, svakako, JPP za koje smatram da može, ukoliko se isplanira i ukoliko se njime upravlja na odgovarajući način, osigurati da se sa što manje javnih izvora finansiranja obezbijedi što kvalitetiniji nivo javnih usluga.

Vjerujem da dalji ekonomski razvoj zavisi i od realizacije niza projekata u oblasti energetike, turizma, saobraćaja koji treba da obezbijede dugoročan rast, a na kojima intenzivno radimo, kao i od realizacije razvojnih programa namjenjenih razvoju malih i srednjih preduzeća, privlačenju novog kapitala i stvaranju uslova za realizaciju novih investicija.

Dozvolite mi da primijetim da nas teškoće svakodnevnog funkcionisanja u uslovima u kojima se ekonomski sistem koji smo do sada poznavali i živjeli lomi nikako ne smiju udaljiti od dugoročnog promišljanja i učenja koja uspostavljaju osnovnu liniju daljeg pravca djelovanja.

Meni lično, kao ekonomisti, blisko je stanovište austrijske škole koja se tradicionalno orijentiše na dugoročne teme – preduzetništvo, štednju i investicije i vjerovanje da će oporavak ekonomije zavisiti od sposobnosti donošenja pravih odluka uz njihovu brzu i efektnu implementaciju, razumijevanje uloge znanja i dinamiku ekonomskog sistema.

Iako odbacivanje nekih značajnih klasičnih i neoklasičnih teorija od strane ove škole, uvođenje teorije zasnovane na statističkim podacima, viđenje značaja matematičkog i ekonomskog modelovanja i pitanje poželjnosti intervenisanja Vlade na tržištu, izazivaju oprečna mišljenja, jedan sam od onih koji čvrsto vjeruje u osnovnu postavke ove ekonomske škole, a to je da se moramo okrenuti preduzetniku, kao pokretačkoj snazi ekonomskog rasta, ma koliko složeni uslovi vladali na ekonomskoj sceni.

Ekonomska kriza nas nije natjerala da promijenimo naše razumijevanje ekonomskog tržišta. Spreman sam da ustvrdim da je, štaviše, samo naglasila i dokazala značaj slobode u ekonomskom poslovanju, koja čini osnovni instrument ekonomskog prosperiteta, ukazujući istovremeno na potrebu snažnijeg uvezivanja i zajedničkog djelovanja svih činilaca.

Pored toga što smo postali sasvim svjesni činjenice da ćemo u traženju odgovora na krizu morati da pravimo teške i nepopularne rezove kako bi omogućili stvaranje novih i zdravih osnova za dalje snaženje ekonomije, dobili smo još jednu potvrdu da djelovanje samo jednog aktera, ma koliko on uspješan bio, nije dovoljno. U proces oporavka i stvaranje sistema koji podrazumijeva, prije svega, tržišno orijentisanu, konkurentnu privredu koja će obezbijediti stabilnost javnih finansija moraju se podjednako uključiti i javni i privatni sektor, i centralna i lokalna vlast, i poslodavci i zaposleni. Svi mi moramo odigrati pozitivnu ulogu kako bi u ovom složenom procesu pronašli pravu mjeru uspjeha, održivosti, ali i socijalne odgovornosti i solidarnosti.

Ekonomija svake od nacija ima određene specifičnosti i prednosti, ali nijedna od njih nije privilegovana na način da ima jasne prekogranične konkurentne prednosti nad drugima. Ovo je lekcija koju smo naučili i čije posljedice ne smijemo zaboraviti ni u jednom trenutku, bez obzira na to koliko se naša ekonomija brzo i uspješno razvijala.

U uslovima globalizacije, „otvaranja“ i neizbježno potrebne saradnje, naša je obaveza da snažimo ekonomiju, u čijem će središtu biti preduzetnik, na način koji će osigurati prosperitet društva i poboljšanje kvaliteta svakodnevnog života građana na internom planu, istovremeno ugrađujući u ekonomski sistem mehanizme koji će osigurati brzo prilagođavanje promjenama na globalnoj sceni, kako bi naše ekonomije u situacijama budućih ekonomskih kriza bile manje podložne potresima i spremnije za brži oporavak.