Uvažene kolege,
Dame i gospodo,
Zabrana mučenja ima specijalni status u međunarodnom pravu i tretira se kao jus cogens norma, tj. nederogirajuće pravo koje ni pod kojim uslovima ne može biti ukinuto, ograničeno ili suspendovano. Zabrani mučenja i svih drugih okrutnih i ponižavajućih kazni i postupaka u cjelosti su posvećene brojne konvencije, čije odredbe su implementirane u naše zakonodavstvo.
Ministarstvo pravde, radeći na realizaciji Vladine agende, na jačanju vladavine prava, u kontinuitetu preduzima različite aktivnosti u tom smislu.
Prva je stvaranje društvenog ambijenta u kojem će biti izazov za svakog pojedinca, svaku instituciju, da svakog dana doprinosi napretku društva i države, sužava i ograničava prostor za zloupotrebu prava.
Drugo, ulaže napore da se obezbijedi dosljedna primjena zakona i novousvojenih standarda bez kojih nema promjena i reformi. Zakoni se moraju primjenjivati, u suprotnom, kao da ih i nemamo u našem pravnom poretku.
Rekao sam prije početka ove konferencije Tei da je mnogo važnije da razumijemo standarde nego da ih ugrađujemo u naš pravni sistem, jer ako ih samo ugrađujemo a njih ne razumijemo, onda nismo sposobni ni da ih primjenjujemo. Zbog toga i ova rasprava ima za cilj rekao bih da će pomoći ne samo razumijevanu standarda, nego i našoj sposobnosti da standarde primjenjujemo.
Među strateškim dokumentima koje je donijela Vlada Crne Gore u raznim oblastima ljudskih prava, sa ciljem da se obezbijedi poštovanje osnovnih ljudskih prava, nalazi se i Strategija reforme pravosuđa, odnosno Akcioni plan za implementaciju Strategije reforme pravosuđa, kao i Akcioni plan za prevenciju torture. Ovim dokumentima definisani su i ciljevi kojim se želi obezbijediti poštovanje osnovnih ljudskih prava lica lišenih slobode, pri tome imajući u vidu da je pitanje poštovanja i zaštite ljudskih prava i sloboda, od posebnog značaja kada je riječ o ovoj kategoriji lica.
Akcioni plan za prevenciju torture donijet je početkom 2009. godine, a donošenje istog uslijedilo je nakon prve periodične posjete Crnoj Gori od strane Komiteta za borbu protiv torture i nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja Savjeta Evrope (CPT). Akcioni plan je međuresorskog karaktera, i njime se operacionalizuju preporuke i zahtjevi dati od strane Komiteta, na način što se utvrđuju konkretni ciljevi, mjere i aktivnosti resornih ministarstava, organa uprave i institucija.
Dostojanstvo i sigurnost čovjeka, nepovredivost fizičkog i psihičkog integriteta čovjeka, njegove privatnosti i ličnih prava, garantuje i najviši pravi akt Crne Gore uz određenje da niko ne smije biti podvrgnut mučenju ili nečovječnom ili ponižavajućem postupanju, i da se niko ne smije držati u ropstvu ili ropskom položaju. Jemči se i poštovanje ljudske ličnosti i dostojanstva u krivičnom ili drugom postupku, u slučaju lišenja ili ograničenja slobode, kao i za vrijeme izvršavanja kazne, a zabranjeno je i kažnjivo svako nasilje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje nad licem koje je lišeno slobode ili mu je sloboda ograničena, kao i iznuđivanje priznanja i izjava.
Mučenje i zlostavljanje predstavljaju krivična djela prema Krivičnom zakoniku koji predviđa kažnjavanje i za službeno lice koje u vršenju službe učini djela kvalifikovana kao mučenje ili zlostavljanje.
Jedno od osnovnih načela Zakonika o krivičnom postupku je zabrana i kažnjivost nasilja nad licem lišenim slobode i licem kojem je sloboda ograničena, kao i iznuđivanje priznanja ili kakve druge izjave od okrivljenog ili drugog lica koje učestvuje u postupku, a sudska odluka se ne može zasnovati na priznanju ili kakvoj drugoj izjavi pribavljenoj iznuđivanjem, torturom ili nečovječnim postupanjem.
Poštovane dame i gospodo,
Sada bih se ukratko osvrnuo na izvještaj o kojem danas diskutujemo. Iako je veći dio izvještaja posvećen analizi sudskih predmeta, tj. postupanju državnog tužilaštva i sudova u predmetima mučenja i zlostavljanja, u par navrata konstatovano je da nacionalno zakonodavstvo u velikoj mjeri usaglašeno sa međunarodnim standardima.
Takođe, jedan od zaključaka izvještaja je i da je definicija krivičnog djela mučenje u saglasnosti sa definicijom iz Konvencije protiv mučenja, tj. da je šira od definicije iz konvencije, ali da nije kažnjiv pokušaj vršenja mučenja pa bi u tom pogledu trebalo dopuniti Krivični zakonik.
U tom cilju podsjetio bih na osnovne odredbe Krivičnog zakonika, koje obrađivač nije uzeo u obzir prilikom izrade izvještaja, i to na propisanu kažnjivost za pokušaj krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od pet godina ili teža kažna (član 20 st. 1 KZ-a). Propisana kazna za krivično djelo mučenje za osnovni oblik je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, dok je propisana kazna za kvalifikovani oblik kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina, što znači da je pokušaj kažnjiv za krivično djelo mučenje. Pokušaj je kažnjiv i za ostala djela koja sadrže elemente mučenja i zlostavljanja.
Imao sam potrebu samo da komentarišem ovaj dio zaključka. U cjelosti podržavajući ovaj izvještaj i još jednom na samom kraju čestitke za ovaj napor, i konstatujem da će biti obaveza institucija da se ovim izvještajem detaljno bave i da se ovakve stvari u Crnoj Gori nikada više ne dešavaju.
Zahvaljujem vam se na pažnji.