Intervju predsjednika Vlade Mila Đukanovića dnevnom listu ,,Pobjeda"

- Moj dominantan utisak je, pola godine nakon povratka na čelo Vlade, da se u svim društvenim sferama snažno osjećaju posljedice dugog trajanja krize. Nakon prvih nekoliko postreferendumskih godina, kada je glavno obilježje Crne Gore bio ekonomski rast i ukupni društveni razvoj, od kraja 2008. sve do danas, nažalost, crnogorsku društvenu stvarnost kao i evropsku stvarnost obilježava duboka ekonomska kriza.

Imamo veoma ozbiljne probleme u javnim finansijama i u ekonomiji i to prije svega zbog zastoja u realizaciji važnih razvojnih projekata. Dodatnu teškoću predstavlja loš rad administracije. To su najvažnija obilježja aktuelnog stanja u državi, pa, samim tim, na tim pitanjima je koncentrisana pažnja nove Vlade i mene kao njenog premijera – kaže predsjednik Vlade Milo Đukanović Pobjedi u prvom velikom intervjuu koji daje po povratku na čelo izvršne vlasti.

POBJEDA: Prvi put kao premijer javno govorite ovako oštro o državnoj upravi premda ste i tokom kampanje najavili rezove na ovom planu, a po preuzimanju dužnosti je jedna od Vaših prvih mjera bio onaj poziv na ostavke državnih službenika i namještenika. Što ste željeli da postignete time i što ste postigli?

ĐUKANOVIĆ: Proteklih pet mjeseci bilo je prvenstveno vrijeme pomnog sagledavanja problema i velikih napora Vlade da pokrenemo javnu administraciju da svoj posao obavi na način primjeren ovom vremenu i potrebama intenzivnog razvoja Crne Gore na ekonomskom i demokratskom planu. Istovremeno, to je i vrijeme spoznaje da su brojne prepreke takvom naumu i da će morati da se nastavi proces ozbiljnog zanavljanja crnogorske administracije. Politički poziv administraciji na višem, podministarskom nivou, da kovertiranim ostavkama podrže proces obnove Vladinog tima, saglasno potrebi efikasnijeg rada u administraciji, bio je kontroverzan i izazvao je dosta nedoumica, posebno u međunarodnoj javnosti. Ipak, nesumnjivo znam da su i te rezerve, kao i brojne druge, inspirisane iz Crne Gore od strane ljudi kojima se nije dopala ideja mog povratka na funkciju Premijera. Nijesam imao, ni na trenutak nedoumicu da li sam tim političkim pozivom postupio ispravno. Ubijeđen sam da je to jedini mogući odgovor na vrlo česte prigovore koje možemo čuti i ovdje, a posebno u relevantnim međunarodnim krugovima o nedostatnim kapacitetima crnogorske državne strukture. I ta ocjena nas obavezuje na stalno snaženje administrativnih kapaciteta.

POBJEDA: Nijesu Vas, dakle, pokolebale kritike?

ĐUKANOVIĆ: Ni slučajno. I na tom, kao i na drugim pitanjima, za mene nije presudno kako nas vide drugi, nego kako ja i tim sa kojim nosim odgovornost vidimo stanje u dijelu naših nadležnosti. Vidim da crnogorski administrativni kapaciteti nijesu dorasli izazovima sa kojima se Crna Gora kao dio savremene evropske civilizacije danas suočava, i da je potrebno stalno snažiti te kapacitete. Štoviše, vjerujem da ja objektivnije od drugih mogu da sagledam ovaj problem, jer sam vjerovatno jedini čovjek na evropskoj političkoj sceni koji danas može napraviti iskustvenu, vjerodostojnu komparaciju: i devedesetih sam bio premijer i danas sam. Kada sam počeo svoj prvi mandat sreo sam se sa administracijom čija se lojalnost i uspjeh mjerila, u suštini, sposobnošću opstrukcije privatne inicijative i preduzetništva. Zbog snažnog ideološkog recidiva prethodnog sistema, koji je počivao na društvenoj svojini, dok je u preduzetništvu i privatnoj inicijativi vidio prevashodno „klasnog neprijatelja“. Ne treba previdjeti ni to da je ovo malobrojno društvo, sa priličnom nefleksibilnošću tržišta radne snage, i da je veoma česta pojava da ljudi na jednom poslu odrade cio svoj radni vijek. Mnogi ljudi formirani u jednom sistemu i naviknuti na jedan način rada, makar podsvjesno, teško se oslobađaju navika i potencijalno postaju faktor usporavanja i opstrukcije društvenih procesa koje treba obaviti što efikasnije i gdje upravo administracija mora imati ulogu važnog katalizatora. Dakle, svi ti razlozi su me opredijelili na takav politički stav. Kao što ste i Vi odabrali ovaj društveni problem, kao prioritet u našem razgovoru, i ja mu dajem takav značaj. Ubijeđen sam da bismo sa kompetentnijom, vrednijom i odlučnom administracijom čiji vrh predstavlja Vlada, da ne bude da govorim o administraciji mimo Vlade, mogli i u datim, duboko kriznim i teškim uslovima, donositi odluke koje bi bile više u funkciji dinamičnog ekonomskog i demokratskog razvoja društva.

POBJEDA: Pretpostavljam da ste ovaj stav podijelili sa saradnicima, sa članovima Kabineta.

ĐUKANOVIĆ: U pravu ste. Članovima Vlade sam na prvoj sjednici rekao da imamo stotinjak dana pred sobom tokom kojih moramo ostvariti dubinski snimak stanja najvažnijih društvenih problema i istovremeno „pospremiti kuću“ od svega onoga što su „repovi“ tranzicionog vremena, ne bismo li nakon toga mogli svu energiju usredsrediti na razvojne teme.

Kao što znate, u prvim mjesecima rada, prioritetna pažnja je bila usmjerena na temu finansijske konsolidacije, prije svega kroz zaustavljanje daljeg rasta deficita i smanjenje potrebe za zaduživanjem. Mislim da smo taj dio posla obavili u granicama realno mogućeg i zadovoljan sam učincima na tom planu. Bavili smo se i poslovima koji su opterećivali ekonomiju i društvo tokom poslednjih decenija, kao što je KAP i definisali smo održiv odgovor na taj problem. Takođe, brojnim drugim pitanjima. Dakle, stvorili smo pretpostavku za prelazak u novu fazu rada: da Vlada ostatak mandata bude fokusirana na pitanja razvoja. Zašto? Zato što mislim da je to jedini zdrav, održiv pristup u rješavanju aktuelnih problema uključujući i probleme koje je generisala kriza. Dakle, ne vjerujem da se generalno u ekonomiji, a posebno ne u ekonomiji našeg tipa i nivoa razvijenosti, problem može riješiti stezanjem kaiša. Iz stanja u kojem je Crna Gora danas može se izaći jedino kroz dobro osmišljeni višegodišnji proces održivog razvoja. A razvoj se može odvijati čak i u uslovima krize. Posebno tokom trajanja krize se može ozbiljno pripremiti za razvoj koji slijedi nakon njenog okončanja.

POBJEDA: Kada očekujete da krene taj razvoj?

ĐUKANOVIĆ: Kao što rekoh, ne mislim da se i tokom krize ne može raditi na razvoju. Dakle, i ove godine, a vidimo da je to, još uvijek, godina duboke ekonomske krize u Evropi, može se nešto učiniti. Ne smijemo sjediti skrštenih ruku i čekati da dođe kraj krize. Moramo napustiti balkanski manir ponašanja po kojem počinjete da mislite o projektima tek kada postane izvjesna mogućnost njihovog finansiranja. Jer, treba nekoliko godina da pripremite plansku i projektnu dokumentaciju, da objavite tendere i obavite pripreme za početak fizičke realizacije projekta. Zato, sada intenzivno radimo, pokušavamo da nađemo partnere i pripremamo se za vrijeme koje će doći. I ovdje se vraćamo na problem administracije jer, posebno na tim, razvojnim pitanjima se lako uočava limitiranost znanja i iskustva u državnom aparatu. Vidjeli ste da sam preduzeo ozbiljne promjene u određenim resorima, prije svega u onim od kojih presudno zavisi dinamika pripreme i donošenja razvojnih odluka.

POBJEDA: Imamo li tu već očiti rezultat?

ĐUKANOVIĆ: Da. Tu se prvi rezultati vide. Mislim da su i efekti koje sam pomenuo, u dijelu finansijske konsolidacije, počev od naplate javnih prihoda, posljedica impulsa kojeg su donijele kadrovske promjene na tim mjestima.

POBJEDA: I to je novost pošto je bio zavladao manir neodlučivanja.

ĐUKANOVIĆ: To nedonošenje odluka, koje je karakterisalo rad crnogorske administracije u prethodnom periodu, bilo je iz njihovog ugla vrlo smisleno. To je bio bijeg administracije od narasle kritičke pažnje javnosti koja je, kao i svuda katkad konstruktivna, a katkad destruktivna prema procesu odlučivanja i prema donosiocima odluka. U našem slučaju, donosioci odluka su se dosjetili da im „odgovor“ na tu pojačanu pozornost i potencijalnu kritiku bude neodlučivanje. To im je obezbjeđivalo ugodniju poziciju. Bili su manje pod pažnjom opozicionih medija i nevladinog sektora, kao i ukupne kritičke javnosti. Sa druge strane, nedonošenje odluka, što je svuda u demokratski razvijenim društvima brutalna neodgovornost, takoreći zločin prema državi, nije ih ništa koštalo. Naprotiv. Pokušali su to da predstave kao svoj kvalitet: evo mi nijesmo donijeli odluke zato što su one „sporne“ i „sumnjive“. Zaboravljajući pritom da mediji, NVO i svi sem njih, imaju pravo da sumnjaju i kritikuju, a jedino oni imaju obavezu da u ime građana donose odluke koje tim građanima treba da obezbijede napredak.

No, i to je iza nas. Čini mi se, ipak, da se na mnogim mjestima u sistemu razumjela moja poruka da se mora napustiti ta praksa odlaganja odluka.

POBJEDA: Koji su to razvojni projekti čiji početak realizacije možemo očekivati u predstojećem kratkoročnom razdoblju?

ĐUKANOVIĆ: Danas postoje pripremljeni razvojni projekti u tri- četiri oblasti koje predstavljaju prioritete ekonomskog razvoja Crne Gore. Nema sumnje da turizam, oslonjen na proizvodnju hrane kao resurs, predstavlja najizgledniju šansu dinamičnog ekonomskog razvoja Crne Gore. Zašto? Zato što na crnogorskoj obali, a i u kontinentalnom dijelu naše zemlje, na jezeru i posebno u planinskom dijelu, postoje ozbiljni razvojni resursi koji nijesu iskorišćeni. Korišćenje tih resursa značiće ulaganje više milijardi eura kapitala, a to opet znači i snažan impuls crnogorskom ekonomskom rastu i razvoju u cjelini. Prevashodno, otvaranje novih radnih mjesta i doprinos eliminaciji najtežeg ekonomskog i socijalnog problema Crne Gore – problema nezaposlenosti. Budemo li turizam razvijali integralno i kao najbolje tržište za produktivniju upotrebu vrijednog resursa kakvo je obradivo zemljište možemo u velikoj mjeri ublažiti i deficit u robnoj razmjeni sa inostranstvom. Jer, nemojte zaboraviti da dobar dio deficita nastaje upravo zbog uvoza tih proizvoda koje kupujemo iz zemalja regiona, dakle iz istih ili veoma sličnih klimatskih uslova, pa i približno istog nivoa obučenosti radne snage. To znači da uz bolju organizaciju dobar dio te proizvodnje možemo obaviti u našoj zemlji.

Pokretač tog razvojnog talasa su projekti više turističkih rizorta – od Luštice, preko lokacije Plavi horizonti, do Porto Montenegra, od Kumbora do Svetog Stefana i Miločera, zaključno sa Kraljičinom plažom – lokacijom između Bara i Budve i Maljevikom na prostoru opštine Bar, što je šest-sedam rizorta gdje postoje definisani partneri i manje-više potpisani ugovori. Posljednji bi trebao biti potpisan za mjesec dana sa kompanijom iz Emirata za investiciju na lokaciji Kraljičina plaža.

Važno je još jednom napomenuti da u većini ovih projekata, pored finansijski potentnih partnera imamo i usvojenu plansku dokumentaciju, što obezbjeđuje brži ulazak u realizaciju investicije.

POBJEDA: Najavljena je i skora odluka o izboru partnera za naš vitalni energetski projekat – II blok TE Pljevlja. Navodno su vodeće ponude češka, koja važi za tehnološki superiornu, i kineska, koja je finansijski isplativija.

ĐUKANOVIĆ: Pored ovih koje ste pomenuli postoji interesovanje iz još dvije zemlje – Poljske i Slovačke. To me raduje, jer znači da imamo solidnu konkurenciju koja garantuje da u trenutku kada mi budemo spremni da donesemo odluku imamo partnera koji će uložiti novac i realizovati projekat. Sada sve zavisi od nas i od naše spremnosti da obavimo svoj dio posla. Taj projekat može početi da se realizuje ove godine i biti realizovan u naredne tri-četiri godine. Izgraditi drugi blok od 225 MW bi sa energetskog stanovišta bilo jako važno za Crnu Goru. Da ne govorim šta bi to donijelo Pljevljima, jer bi se kroz taj projekat ovog puta definitivno tretiralo i pitanje toplifikacije i rješavanje brojnih ekoloških problema u Pljevaljskoj kotlini.

POBJEDA: Uobičajeno se već licitira političkim konotacijama ove ili one odluke o partneru.

ĐUKANOVIĆ: To je projekat u kojem pravo izbora partnera kao i druga investitorska prava pripadaju Elektroprivredi Crne Gore. Ali, razumijem Vaše pitanje. Na ovom, kao i na nekim drugim projektima svjedoci smo potenciranja tog političkog aspekta prilikom izbora partnera. Moj odgovor je sljedeći: nemam nikakvu dilemu oko strateškog pravca razvoja crnogorske države i crnogorskog društva – Crna Gora mora da nađe svoje mjesto unutar evropskih i evroatlantskih integracija. Međutim, taj aspekt ne može biti eliminatoran, niti se njime mogu pokrivati slabosti određenih ponuda, najčešće cjenovna nekonkurentnost. Jednom riječju, bolje je ako možemo i u realizaciji ovih razvojnih planova sarađivati sa našim političkim partnerima, jer je to dobra prilika da brže usvajamo standarde koji nas kvalifikuju za željeno društvo, ali to ne smije biti presudni faktor opredjeljivanja. Kada donosimo ove odluke, moramo shvatiti da je blokovska podjela svijeta iza nas i da tradicionalne predstave o određenim zemljama i ekonomijama Dalekog istoka više nijesu iste. Naprotiv.

Za mene su ovdje ključna pitanja – cijena i tehnologija. Pored cjenovne konkurentnosti, koja je za još uvijek ekonomski nejaku zemlju kakva je Crna Gora izuzetno važna, važno je znati da li je i zemlja iz koje stiže potencijalni partner dostigla određeni nivo tehnološkog razvoja koji garantuje da će ove skupe investicije u njihovoj izvedbi biti za nas dugoročno dobra rješenja.

POBJEDA: Pošto je sada drugo vrijeme i insistira se na odlukama i preuzimanju odgovornosti, kada da očekujemo odluku o Pljevljima II?

ĐUKANOVIĆ: Činimo sve da i u toj oblasti i u oblasti infrastrukture u narednih par mjeseci donesemo odluke. Ono što moram da podijelim sa javnošću i u ovom intervjuu je da nas uvijek pri donošenju takvih odluka sačeka po neko iznenađenje.

POBJEDA: O kakvim iznenađenjima je riječ?

ĐUKANOVIĆ: O iznenađenjima koja su ilustracija upravo onakvog stanja u administraciji u širem smislu te riječi, koje sam opisivao. Potvrdiću vam to jednim primjerom. Do juče smo imali problem zbog nedostatka konkretnog interesovanja investitora za drugi blok TE u Pljevljima. Sada kada smo aktivnostima Vlade podstakli investitore, obavili razgovore sa njima i kada smo manje-više pomogli organima u EPCG da dobiju tri-četiri veoma konkurentne ponude iz kojih je zadovoljstvo selektirati i donijeti odluku – timu sa kojim radim postavio sam pitanje: kada može biti raspisan tender? Dobio sam odgovor da tender tek treba pripremiti. Logična je tada moja reakcija. Zar za sve ovo vrijeme dok smo mi jurili investitore, ne jednog nego više njih, dok smo obavljali najteži dio posla, zar za sve to vrijeme nikome nije palo na pamet da pripremi tender, što je jedna u osnovi tehnička aktivnost. U krajnjoj liniji mogao se taj tekst i samo prepisati, jer pretpostavljam da se za svaki od ovih projekata o kojima govorimo, tender već ranije raspisivao. Dakle, ako i to direktno ne kažete: „Pripremite tender!“ niko od one silne administracije koja redovno prima plate neće apsolutno ništa napraviti. Eto, to su ta iznenađenja o kojima govorim i takva nas iznenađenja čekaju na svakom koraku.

POBJEDA: Kada je riječ o investicijama, što je sa Velikom plažom?

ĐUKANOVIĆ: To je očigledno u ovom trenutku preveliki zalogaj za međunarodne investitore. Podsjetiću vas da smo u ono vrijeme ekonomske ekspanzije oko referenduma imali neke projekte koje su radili partneri iz Emirata zajedno sa britanskim planerima koji su išli do toga, zapamtio sam dobro brojku, da je na tom lokalitetu moguće potrošiti 26 milijardi dolara. To je očigledno prekrupna investicija za ovo vrijeme i na nama je sada obaveza da sačuvamo taj lokalitet za investitore koji će doći, a da do tada realizujemo ove koji su manje finansijski zahtjevni.

POBJEDA: Radi li se nešto u privlačenju ozbiljnih investitora u turizam sjevera, prvenstveno mislim na Kolašin i Žabljak?

ĐUKANOVIĆ: Da, veoma ozbiljno radimo na ta dva projekta. Cilj je da pokušamo da na tragu dobrog dokumenta kakav je Prostorni plan za Bjelasicu i Komove radimo na dva kolosijeka. Prvi je da u pripremi budžeta za 2014. kroz njegov kapitalni dio i preko Direkcije javnih radova obezbijedimo sredstva kojima ćemo ući u infrastrukturne pripreme za privlačenje investitora. Kada kažem infrastrukturne pripreme, mislim da u sjevernim, nerazvijenim opštinama koje se naslanjaju na Bjelasicu često nema probijenog puta od urbanih centara do onih mjesta koji su tim Prostornim planom na Bjelasici i Komovima identifikovani kao budući ski – rizorti. Takođe, ni struje ni vode. Mislimo da bismo u očekivanju investitora mogli riješiti neke od tih problema, što bi bilo podsticajno za buduće partnere. Drugo, za jesen planiramo i jednu posebnu investicionu konferenciju koja bi bila posvećena ili tom projektu, ili srodnim projektima na sjeveru.

Radimo i na politikama koje će omogućiti izlazak Žabljaka iz blokade turističkog razvoja zbog lošeg izbora investitora u prethodnom periodu. Podsjećam da su ti investitori na Žabljaku uglavnom izabrani kroz postupak stečaja zbog čega Država danas ima mnogo manje mogućnosti da interveniše prema privatizacionim partnerima. Ipak, radimo na tome i mislim da smo na dobrom putu. Krenuli smo od onoga što je srce žabljačkog turizma, od Ski centra, ukrupnjavamo državnu imovinu i istovremeno obezbjeđujemo partnera kako bi u aranžmanu sa Vladom uložio u razvoj Ski centra za koji vjerujemo da će biti dobar investicioni impuls investitorima u hotelsku industriju.

POBJEDA: Dođosmo i do auto-puta. Džaba to sve ako do svih ovih destinacija ne može da se stigne.

ĐUKANOVIĆ: Tako je. Da bi turistički projekti o kojima sam govorio bili uspješni, presudno je važno da izgradimo kapitalnu infrastrukturu čime ćemo Crnu Goru kvalitetno saobraćajno približiti najvažnijim evropskim i međunarodnim adresama uključujući i najvažnije turističke emitivne destinacije.

Sada smo u fazi finalnih razgovora sa tri potencijalna investitora za gradnju auto-puta i vjerujem da imamo pretpostavke da u sljedećih mjesec, dva donesemo odluku o izboru partnera.

POBJEDA: Ima li već odluke – puni profil ili poluprofil na najzahtjevnijoj dionici?

ĐUKANOVIĆ: Dobra je vijest da su ponude svih potencijalnih partnera zasnovane na idejnim projektima koje smo mi uradili, što znači da bi se veoma brzo nakon donošenja odluke moglo formirati gradilište i početi sa fizičkom realizacijom.

Dileme su i dalje prisutne oko toga šta je za Crnu Goru optimalno jer treba donijeti odluku koja će sa jedne strane zadovoljiti saobraćajne, turističke i razvojne potrebe Crne Gore, a sa druge strane biti finansijski održiva i koja neće biti omča oko vrata Crnoj Gori i javnim finansijama u narednih deset, dvadeset ili trideset godina. Čak i ako bi se opredijelili da u ovoj fazi ne gradimo puni profil auto-puta, obavili bi otkup zemljišta i neke pripremne radove za auto-put, a odluke o drugoj fazi bi bile povezane sa povećanjem frekvencije saobraćaja.

Bez obzira na dileme koje još nijesu otklonjene, smatram da je najvažnije da se u taj projekat uđe što prije, jer bi on imao ogromne multiplikativne efekte za našu ekonomiju. Vrlo često potenciram da bi taj objekat bio važan i sa bezbjednosnog stanovišta, jer je Crna Gora do sada, nažalost, izgubila cijelu jednu armiju u saobraćajnim udesima u Platijama. Pored turističkog stanovišta auto-put je važan i za bolje korišćenje kapaciteta Luke Bar. Važan je i sa unutrašnjeg političkog stanovišta Crne Gore, jer bolje integriše Državu, a prije svega njene razvojne resurse. Govorio sam malo čas o obradivom zemljištu. Dio javnosti i ne zna da smo mi druga država u Evropi u odnosu obradivog zemljišta po glavi stanovnika, ali to obradivo zemljište je sada zabačeno, do njega je teško doći. Nama je auto-put važan da bi ljudi mogli svakodnevno, za sat vožnje, stići do Podgorice ili Primorja, završiti neki posao i popodne ili naveče se vratiti kući i biti na svojim imanjima. Zbog svega ovoga je auto-put najvažniji razvojni projekat Crne Gore i zato smo mu dali takav prioritet u dosadašnjem radu Vlade. Radujem se da smo na domaku odluke.

POBJEDA: Jesu li uticali na privlačenje stranih investicija i na neki opšti utisak o Crnoj Gori svi ovi politički događaji čiji je cilj bio proizvodnja napetosti?

ĐUKANOVIĆ: Investitori uvijek vode računa i o političkoj i o bezbjednosnoj stabilnosti. Ta reputacija Balkana nije nešto što nas posebno preporučuje investitorima. Ipak, okolnost da je Crna Gora bila regionalni lider u pogledu nivoa stranih investicija u nekoliko postreferendumskih godina govori o tome da su investitori prepoznali ozbiljnost političke i bezbjednosne stabilnosti Crne Gore i da su, kao nadogradnju tome, prepoznali promišljenost i odlučnost Vlade u definisanju investicionog ambijenta, počevši od poreskog sistema, koji treba da omogući vlasnicima kapitala uslove za ostvarenje njihovih interesa, a to je prije svega profit.

Svjedoci smo da u kontinuitetu, a posebno u periodima uoči izbora, dio crnogorske političke i društvene scene želi da stvori utisak neuređenosti i nezakonitosti, kriminalizovanosti crnogorskog ambijenta, kako bi na taj način poslali obeshrabrujuću poruku investitorima i kako bi pokolebali naše političke partnere u EU i NATO-u u donošenju određenih odluka koje se tiču dinamike našeg evropskog i evroatlantskog razvoja. To oni rade sa ciljem promjena vlasti u Crnoj Gori. Ne treba podsjećati, odavno smo uočili i javno ocijenili da ti medijsko-nevladino-politički subjekti ne mare za stanje koje time stvaraju po državne interese. Razumio bih dobrodošlom zdravu borbu za osvajanje vlasti u Crnoj Gori, ali do granice koja bi nas morala sve obavezivati, do granice neugrožavanja nacionalnih interesa. Ta granica je odavno pređena ponašanjem dijela nevladinih organizacija, a posebno opozicionih lidera koji su veoma direktno pozivali investitore da ne ulažu u Crnu Goru, a Evropsku uniju da nam ne da status kandidata ili datum za početak pregovora. Takav odnos prema svojoj državi izaziva zaprepašćenje i kod inostranih partnera kojima se ovi dični Crnogorci obraćaju. Pa, ipak, iz dosadašnjeg iskustva, rekao bih da to nije uticalo na odluku investitora.

Mislim da nam je, recimo, Piter Mank pomogao više u afirmaciji Crne Gore u međunarodnoj investicionoj zajednici ocjenama o svom iskustvu u Crnoj Gori nego što bismo napravili ulaganjem miliona eura u marketing. Investitori mi kažu da vide da postoji ta destrukcija, da je ona motivisana borbom za vlast, ali da to u suštini ne pogađa njihove interese sve do trenutka dok Vlada ne upadne u paralizu, o kojoj sam maločas govorio. Ja tu paralizu administracije smatram najvećom opasnosti po budući razvoj Crne Gore. I to nije moja pretpostavka, niti percepcija, to su činjenice. Jer, investitori su zaista bili stali. Da vam ne govorim sada o Qatari Diaru, koji je rasformirao svoju firmu u Crnoj Gori, raspustio tim i napustio državu.

POBJEDA: Zna li se zašto je to učinjeno?

ĐUKANOVIĆ: Oni su vrlo direktno govorili o nespremnosti crnogorske strane da razriješi određene probleme koji su bili uslov za početak realizacije projekta.

POBJEDA: Zna li se ime ličnosti ili kompanije koja je direktno odgovorna za tu sabotažu?

ĐUKANOVIĆ: Znamo iz iskustva koje nam je predočio strani investitor. Oni su veoma direktno govorili o institucijama i osobama koje su svojim postupcima kočile realizaciju projekta. Naravno da sam se o tome veoma zanimao čim sam preuzeo dužnost Premijera. Dobio sam i odgovor druge, tj. naše strane iz institucija sistema – Ministarstva finansija, od Zaštitnika državnih interesa itd. Njihov stav je da je očekivanje katarskog investitora bilo zasnovano na prethodno nezakonitom prisvajanju državne imovine od strane domaćeg partnera. Takve, različite percepcije mogu, naravno, da razumijem. Mogu da shvatim i da neko na taj način hoće da zaradi. Ali ono što teško razumijem je da država koja je životno zainteresovana za takvu investiciju dopusti tako dugotrajni zastoj zbog bilo kojeg problema i da konačno izgubi vrijednog investitora. Dakle, mogu da razumijem da postoje različiti interesi, različita viđenja istog problema, nije to crnogorska specifičnost, ali u takvim slučajevima država mora imati deblokirajući mehanizam i kazati: Vi ste nam važni, radite, a mi ćemo razrješavati ovo pitanje tako da epilog neće na bilo koji način pogađati interese stranog partnera.

POBJEDA: Je li Qatari Diar izgubljen definitivno?

ĐUKANOVIĆ: Ne, ne, ne. Namjerno govorim u prošlom vremenu jer smo mi, nakon mnogo napora, finalno riješili taj problem i sada možemo očekivati početak investicija. Ono što je jako važno je da se Qatari Diar vratio, formirao svoj tim, imenovao izvršnog direktora, nedavno sam se i susreo sa njim. Stvorili smo uslove da se tamo obnove radovi i završi investicija.

POBJEDA: Ostajemo na povezanoj temi, a to je odnos DPS-a i SDP-a. Jesu li sva događanja u vezi sa predsjedničkim izborima bitno poremetila odnose dviju stranaka koje su u presudnim trenucima za Crnu Goru činile kičmu vladajuće koalicije?

ĐUKANOVIĆ: Nesporazumi i sukobi nikada ne ostavljaju ni jedan odnos bez ožiljaka. I u manje komplikovanim zajednicama nego što su koalicije.

Znao sam za rezerve koje SDP ima prema gospodinu Vujanoviću i prije utvrđivanja njegove kandidature. Prema tom saznanju sam se veoma odgovorno odnosio. Nipošto na način, kako se to pretpostavlja u dijelu javnosti, da bi inateći se upravo potencirao kandidata koji mora biti zajednički. Jer, moja logika je jasna i jednostavna: niko ne dijeli osvojenu vlast iz humanističkih pobuda. DPS procjenjuje da samostalnim izlaskom na izbore ne bi dobila potrebnu većinu za formiranje vlade i zbog toga koaliciono nastupa sa partijom koja joj je programski najbliža. Ako se već tako opredjeljujemo, onda kao konstruktivan partner u svakom dijelu politike trebamo predlagati rješenja koja će učvršćivati, a ne ometati funkcionisanje našeg saveza. Sa tom sviješću sam zajedno sa drugim ljudima u DPS-u, veoma pažljivo analizirao naš kadrovski potencijal, kvalitete svakog od potencijalnih kandidata za funkciju predsjednika države i zajedno smo došli do zaključka da je gospodin Vujanović, u datim uslovima, naš najbolji kandidat.

POBJEDA: Jeste li Vi to rekli Ranku Krivokapiću ili je on to saznao iz medija?

ĐUKANOVIĆ: Ja sam mu to rekao. Imamo dobar odnos i mnogi ljudi će vam kazati da na tom odnosu počiva koalicija. Ja vjerujem da su to pretjerivanja kojima su Crnogorci skloni, ali znam sigurno da u svakom, pa i u političkom savezu i ti lični odnosi i povjerenje predstavljaju važnu osnovu tog odnosa. Sa Rankom Krivokapićem sam mnogo puta razgovarao i bio svjestan njihovih rezervi prema potencijalnoj kandidaturi Filipa Vujanovića. Istovremeno sam kroz te razgovore saopštavao gospodinu Krivokapiću prilike kod nas, odnosno kakvo je stanje naših kadrovskih resursa i kakav se predlog može očekivati. Vjerujem da je upravo odnos međusobnog povjerenja gospodina Krivokapića i mene, njega učvrstio u uvjerenju da nijesmo olako prešli preko njihovih rezervi, da smo odgovorno sagledavali svoje kapacitete i zaključili da, uprkos saznanju da ćemo ostati bez podrške SDP-a, treba da izađemo sa kandidaturom gospodina Vujanovića kao našeg najboljeg kandidata u datim okolnostima.

POBJEDA: Je li Vam rekao već tada, kada ste mu prvi put to rekli, na koji način će se on lično i njegova stranka ponašati?

ĐUKANOVIĆ: Da. On je kazao da će biti rezervisani, da neće glasati za taj predlog i to je nešto o čemu smo mi i u toj fazi razgovarali u Demokratskoj partiji socijalista.

POBJEDA: Dakle, nije Vas iznenadio njegov nastup?

ĐUKANOVIĆ: Ne. Djelimično me iznenadila izvedba tog stava u predizbornoj kampanji koja je evoluirala ka nekoj formi tvrđeg protivljenja od onoga koje sam očekivao. Da budem potpuno otvoren: SDP je imala svoje razloge zbog kojih su smatrali da gospodin Vujanović nije najbolji kandidat za predsjednika države i slagali se sa njima ili ne, svi moramo to njihovo pravo demokratski uvažiti. Nemam, dakle, problem da razumijem da SDP ne želi da podrži Filipa Vujanovića i da neće učestvovati u kampanji. Ono čemu sam prigovorio na kraju izbornog procesa je vođenje kampanje, makar u segmentima, koja je direktno ili indirektno mogla doprinositi potencijalnom uspjehu Vujanovićevog protivkandidata.

POBJEDA: Na šta konkretno mislite?

ĐUKANOVIĆ: Mislim na ponašanje dijela funkcionera SDP-a na terenu, koji su uspostavili rigorozniju kontrolu nad korišćenjem biračkog prava svojih birača nego što je to, po mom viđenju, bilo neophodno. Da sam bio na njihovom mjestu, ostavio bih potpunu građansku i biračku slobodu svakom članu našeg biračkog tijela da ukoliko želi da podrži gospodina Vujanovića to i učini. To i još nekoliko političkih poruka koje su se čule tokom kampanje od strane određenih funkcionera SDP-a, po mom sudu, išle su na ruku Vujanovićevom protivkandidatu. A to je nešto, po mom uvjerenju, protivno ne samo interesima Filipa Vujanovića i DPS-a nego interesima naše koalicije. Jer, Lekić nije autonoman kandidat nego predstavnik jedne politike koja je, počev od referenduma do danas, radila sve da državno razgradi i ekonomski unazadi Crnu Goru. Naše političke razlike unutar vladajuće koalicije nikada ne smiju doći do granice ugrožavanja vitalnih nacionalnih i državnih interesa Crne Gore, a kamoli preći tu granicu, o čemu je do sada veoma odgovorno vodila računa koalicija DPS-a i SDP-a.

POBJEDA: Je li ta granica sada pređena?

ĐUKANOVIĆ: U nekom od ovih poteza koje sam opisao ja sam prepoznao da se došlo do te granice i da je ona pređena. I tome sam prigovorio.

POBJEDA: Jeste li o tome kada su se smirile izborne strasti razgovarali sa Krivokapićem?

ĐUKANOVIĆ: Sistematično i posvećeno još uvijek ne, ali kroz druge razgovore doticali smo se i tih tema. Rekli smo jedni drugima šta mislimo o tome i naravno je da ćemo i dodatno ozbiljno razgovarati. Da zaokružim odgovor na to pitanje sljedećim: svakako da je taj nesporazum ostavio traga u našim koalicionim odnosima, ali sam duboko uvjeren u ono što sam više puta nakon izbora kazao: i DPS i SDP su državno odgovorne stranke koje su mnogo puta do sada pokazale spremnost da se odriču parcijalnih stranačkih interesa u korist onoga što nam je zajednički državni interes.

POBJEDA: Što je to što je za Vas kao čelnika najmoćnije političke stranke u zemlji pouka parlamentarnih i predsjedničkih izbora? Oba puta ste pobijedili, ali je činjenica da su ovi predsjednički izbori, uz one na kojima ste takmaci bili Vi i Momir Bulatović, rezultirali najtješnjim rezultatom.

ĐUKANOVIĆ: Dva su moja dominantna utiska. Jedan se tiče crnogorske političke scene, a drugi naše koalicije. Prvo, jasno je da kriza koja dugo traje pospješuje procese preispitivanja dosadašnjih vrednosnih političkih stavova. Ti se stavovi svakako preispituju i bez krize, oni se logično preispituju, posebno u onim zajednicama u kojima je dugo na vlasti jedna politička struktura, a ubrzano se preispituju tada kada kriza svojim posljedicama ugrožava ekonomsko socijalni status svakog pojedinca. Kao rezultat toga imamo situaciju da je malo koja vlada u Evropi u proteklih nekoliko godina opstala. Sagledavajući u tom kontekstu poslednje parlamentarne izbore moramo zaključiti da je rezultat naše koalicije na njima fascinantan. Pa i na predsjedničkim izborima, uprkos svemu o čemu smo govorili, kandidat nosećeg stuba vladajuće koalicije je pobijedio. Međutim, i iz ovih uspjeha vladajuća koalicija treba da izvuče nauk. I u DPS je to ozbiljno analizirano. Glavnu poruku smo pročitali tako da moramo biti svjesni narastajućeg nivoa demokratske i političke kulture crnogorske biračke javnosti. Jedna faza političkog života završena je referendumom kada je zahvaljujući snažnim emocijama biračko tijelo bilo spremno da vlastima oprosti brojne propuste, neprofesionalnost, nekompetentnost, neodlučnost. Kada je na zadovoljstvo i na sreću Crne Gore obnovljena nezavisnost država je prešla u novu fazu političkog života u kojoj iz godine u godinu biračko tijelo biva sve zahtjevnije, sve kritičnije, sve realnije, nespremno da olako prašta bilo koji propust i sklono da o kvalitetu politike sudi na bazi onoga što ta politika proizvodi po njegov kvalitet života. U tom smislu je jasno da više nema mjesta predizbornim kampanjama u kojima ćemo zahvaljujući emociji ili sposobnosti ovog ili onog lidera u par mjeseci dotjerivati loše učinke u prethodnom periodu. Kampanja traje tokom sve četiri godine i mora se predano raditi prije svega na unapređenju kvaliteta života svakog pojedinca.

Drugo iskustvo je posebno poučno po vladajuću koaliciju na predsjedničkim izborima. Ono upućuje na potrebu da mi kao čelnici političkih partija koji imaju povjerenje građana moramo biti predvodnici realnog i racionalnog rezonovanja. Ja znam da i u DPS-u postoje mnogi koji su nezadovoljni dosadašnjom koalicionom saradnjom sa SDP-om, ali moje podsjećanje svim saradnicima je da smo mi u poslu koji se zove politika. A posao ne podrazumijeva ljubav. Ljubav treba čuvati za neke druge odnose među ljudima. Ako smo već u poslu koji ne možemo sami obaviti, i ako smo stoga odabrali partnera koji nam je programski najbliži, sa njim moramo sarađivati u najboljoj vjeri. I to je jedina formula očuvanja naše superiornosti u odnosu na našu političku konkurenciju.

POBJEDA: Ovi izbori su rezultirali etabliranjem dnevnog lista Dan kao biltena jedne političke grupacije gdje čak urednici i vlasnici prisustvuju kongresima stranaka u prvim redovima itd. i činjenicom da se drugi opozicioni dnevni list potpuno pogubio premda i dalje nastupa sa nekakve zevsovske, naravno ni na čemu utemeljene pozicije?

ĐUKANOVIĆ: Da. Nažalost, i dalje traje proces kompromitacije i zatiranja tragova nekadašnjeg profesionalnog i nezavisnog novinarstva. Naročito kroz primjere koje pominjete, vodećih štampanih medija u Crnoj Gori. Iako, Dan je naizgled napredovao. Jer, on je osnovan i dugo radio kao bilten vojno-bezbjednosne agencije iz Beograda. Prevashodno, s ciljem subverzije crnogorske nezavisnosti. Danas je zbog promjene državne politike Srbije izgubio ranijeg poslodavca. I danas je to bilten, ovog puta bilten politike opozicije, dakle, dijela javne politike u državi, što je, svakako, napredak u odnosu na pređašnji status.

Vijesti i Monitor nastavljaju sa svojom borbom za preuzimanje vlasti. Iz dana u dan, sa ogoljenijim motivom: da time zaštite vlasnike i njihov nezakonito stečeni imetak. U vrijeme dok su, shodno tradicionalnoj balkanskoj zamjeni teza, najviše galamili: drž’te lopova, upravo oni su koristeći tranziciju i neke sistemske pogodnosti najviše otimali. I logično, sad se plaše posljedice procesa unapređenja istražnih procedura u državi.

Zato su pokušavali da se zaštite favorizovanjem raznih opozicionara vjerujući da će instaliranjem „svojih“ ljudi u vlasti kupiti poštedu. Iako, uobičajeno crnogorski puni sebe, misle da bi sami bili najpodesniji za glavne role u vlasti. Najvažnija referenca koja ih zato preporučuje je to što su navodno progonjeni u Crnoj Gori zbog svoje slobodoumnosti i posvećenosti borbi protiv kriminala. I tu se krug obmane i besmisla zatvara. Oni očito zaista imaju problem sa progonom. Ne od vlasti, ne ni progon savjesti, nego svijesti o tome da istina o ulozi svih u konfuziji nove, zgusnute istorije Crne Gore neminovno izlazi na vidjelo. I da će biti ne samo politički nego i pravno dijagnosticirana.

POBJEDA: Kada? Predistražne radnje u odjeljenju Tužilaštva za organizovani kriminal ulaze već u treću godinu.

ĐUKANOVIĆ: Onda kada crnogorski državni kapaciteti narastu do profesionalnog nivoa da se mogu ozbiljno pozabaviti tim pitanjima. Kapaciteti crnogorske države su nedostatni u onom najdirektnijem značenju te riječi, nemanja dovoljno kompetentnih ljudi da brzo i efikasno sprovedu i tu i sve druge istrage uključujući i istrage protiv ljudi iz vlasti, protiv kojih se podnose krivične prijave. Kao što vidite, pojedine istrage toliko dugo traju da ostavljaju vrlo ružne mrlje na likovima pojedinaca ili institucija i da poslije godinu ili dvije dana niko i ne registruje da je istraga završena, da je posijana sumnja neutemeljena i da je hajka bila politikantska. Sa druge strane, mislim da se nedostatnost kapaciteta pokazuje i u tome što se i u istražnim strukturama primjećuju kalkulisanja i pristajanja na pritiske iz medija. Sve to skupa jeste nedostatnost crnogorskih kapaciteta i ja se ne ustručavam da o tome govorim. Jer jasno je da smo tek prije sedam godina obnovili Crnu Goru i ako mislimo da danas iko u ovoj državi, počev od predsjednika Vlade, funkcioniše u kapacitetu koji garantuje brzo dostizanje evropskog nivoa razvijenosti – varamo se. Da imamo taj kapacitet ne bi bili tu gdje jesmo, kao dio nepovoljne balkanske stvarnosti. Ovo su godine predanog i sistematskog napora da prevaziđemo te svoje limite i hendikepe. To ide dosta mukotrpno, ali je najvažnije da smo postavili krov nad svojom kućom, da se u njoj danas mi pitamo i da smo kao društvo stali na magistralu prihvatanja evropskih standarda i dostignuća, sa koje više ne možemo skliznuti i zalutati balkanskim bespućima. To je jako važno. I danas je jedino relevantno pitanje kojom brzinom možemo putovati tom magistralom, od čega zavise i konkretni učinci svih na koje ukazujete, od tužilaštva do svakog ministarstva i do svake lokalne samouprave.

POBJEDA: Ovo su izbori na kojima nije bilo vidnog uplitanja Srbije, za razliku od ranijih prilika kada je i tokom izbora i tokom popisa i van tih razdoblja bilo drugačije. Sa druge strane imali smo ovdje u opozicionom medijima i strankama do prošle godine, pa i nakon toga, izlive obožavanja Borisa Tadića, a sada imamo ne samo distancu novih vlasti u Beogradu već i jednu veoma konstruktivnu ulogu vidimo ne samo prema Crnoj Gori, nego i prema Kosovu i ukupno regionu.

ĐUKANOVIĆ: Svako ima pravo na svoje procjene, pa i na obožavanja. Jeste malo neuobičajeno da se ona nameću kroz kolumne novina čiji ste vlasnik, ali i to je dio balkanskog demokratskog zrijevanja. Naravno, jasno mi je da je i ta neodmjerena procjena bila samo posljedica želje da se još jednom ukaže kako u našoj kući niko i ništa ne valja. I da se tako, apologetski, izrazi zahvalnost za zamašne marketinške priloge oglašivača iz Srbije.

POBJEDA: Je li to prestalo?

ĐUKANOVIĆ: Promjenom vlasti u Srbiji osjeća se, kako ste i sami kazali, neka nova klima i, na sreću, ni u ovom slučaju ne moramo govoriti o percepciji. Gospodin Nikolić je bio u posjeti Crnoj Gori i tom prilikom saopštio određene poruke uključujući i one srpskoj nacionalnoj zajednici i liderima prosrpskih političkih partija. Pouzdano znam da su politički čelnici time bili duboko nezadovoljni jer su očekivali da dobiju snažnu podršku destruktivnim aktivnostima prema crnogorskoj državnoj politici ili prema našoj NATO orijentaciji od strane šefa države Srbije.

Veoma cijenim prve korake novog državnog rukovodstva Srbije. Smatram da vode konstruktivnu politiku prema Crnoj Gori i regionu i da se Srbija napokon okrenula sebi i donijela neke veoma teške i mudre odluke. Danas Srbija opet ima uslove da zauzme onu poziciju koja joj zahvaljujući njenoj veličini i njenim ukupnim potencijalima pripada, a to znači da bude lokomotiva ili jedan od prvih vagona kompozicije sa Zapadnog Balkana koja ide ka ciljevima evropskog razvoja. Zbog robovanja prošlosti i izgubljenih političkih bitaka Srbija je do sada bila negdje na repu događaja i usporavala je tu čitavu kompoziciju. Novom politikom, posebno odlukom o početku normalizacije odnosa sa Kosovom, vlast u Beogradu stvorila je najvažniju pretpostavku dogledne evropske budućnosti Srbije, čime najbolje doprinosi vrlo konstruktivnoj situaciji u regionu. To je posebno važno za Crnu Goru, ne samo zbog naše istorijske bliskosti sa Srbijom, nego i zbog okolnosti da je upravo Crna Gora zbog svježih rana našeg državnog razdvajanja imala i najveće teškoće u odnosima sa Srbijom u nedavno prošlom periodu.

POBJEDA: Je li se promijenilo nešto i u samoj formi komunikacije?

ĐUKANOVIĆ: Apsolutno. Ta komunikacija je danas onakva kakva je trebalo da bude sve vrijeme. Sada je moguće premijera ili predsjednika Srbije ili nekog od ministara Srbije bez problema u svako doba dana pozvati telefonom, razmijeniti SMS, postići dogovor kako se to podrazumijeva u normalnim, ne samo političkim nego i ljudskim odnosima.

POBJEDA: Očekujete li da politika koju vodi prvenstveno Aleksandar Vučić u borbi protiv organizovanog kriminala dosegne i do Crne Gore obzirom na veze dijela ranijih kriminogeno-obavještajnih struktura sa dijelom ovdašnje opozicije?

ĐUKANOVIĆ: Vjerujem da će dio aktivnosti koje danas vode institucije zadužene za borbu protiv organizovanog kriminala u Srbiji dosegnuti i do Crne Gore, kao što su i određene aktivnosti koje vode državni organi Crne Gore u otkrivanju počinilaca krivičnih djela već segnuli do određenih adresa na teritoriji Srbije. To je dobro jer kriminal ne poznaje granice i ne zadržava se samo na teritoriji jedne države. Zato, takva mora biti i borba protiv kriminala.

POBJEDA: Očekujete li relaksiraniji odnos stranaca, pa i zvaničnog Brisela, prema čitavom našem regionu obzirom na ove pozitivne promjene u vodećoj državi regije i nagovještaj izlaska iz kosovskog čvora?

ĐUKANOVIĆ: Nadam se tome. Nažalost, još uvijek imamo ozbiljne probleme u BiH, koja zbog svoje nefunkcionalnosti ne ispunjava standarde za uključivanje u proces integracija. Imamo i ozbiljan zastoj u Makedoniji, koji je posljedica neriješenih odnosa sa Grčkom, ali i problem koji može imati dublje implikacije na prostoru Zapadnog Balkana. Iskreno, priželjkujem da početak novih odnosa na relaciji Beograd – Priština dovede do promjene odnosa međunarodne zajednice prema Balkanu, ali prevashodno očekujem da Balkan promijeni odnos prema sebi. Naime, vjerujem da je Balkanu potrebna neka nova doza samopouzdanja, posvećenosti sebi, odlučnosti u preuzimanju odgovornosti za svoju evropsku budućnost.

Nažalost, na političkoj sceni Balkana, dakle i dalje ima previše duha provincijalne inferiornosti, čak servilnosti, svakako očekivanja da neko iz Brisela ili otkud drugo bolje zna naše probleme i da ima magične formule njihovog rješavanja. To je opasna iluzija.

POBJEDA: Kada ovo bude objavljeno, javiće se odmah tumači i gurui da kažu evo potvrde teze da je Đukanović protiv Crne Gore u EU.

ĐUKANOVIĆ: Znam. I ne marim za to. Na neki način, u pravu su: ja sam zaista protivnik tog tipično balkanskog, inferiornog odnosa prema EU, čija je preokupacija kako Crnu Goru i druge države regiona „ugurati“ u Uniju. Istovremeno, čovjek sam koji bezrezervno vjeruje u projekat ujedinjene Evrope. I o tome ne mislim i ne govorim u drugom nego u prvom licu množine: dakle, kao jedan od Evropljana, kao građanin Evrope. Štaviše, ubijeđen sam da je puno ujedinjenje Evrope naša jedina šansa, uslov evropske konkurentnosti na globalnoj sceni u budućnosti koja je počela. Ukoliko ne bude stabilna i pametna u upravljanju svim svojim resursima, Evropa se neće moći nositi, ne samo sa SAD, nego ni sa brzo rastućim ekonomijama zemalja BRIKS-a. A uslov za to je da Evropa bude ujedinjena. U svim međunarodnim nastupima pokušavam da takvu poruku pošaljem i doprinesem reafirmaciji takve ideje i na Balkanu i kod naših evropskih partnera.

Da na Balkanu shvatimo da probleme u našoj kući mi moramo najbolje poznavati i rješavati, a ne čekati čarobne formule briselske administracije. Takođe, da se uspjeh naših vlada mora ogledati upravo u sposobnosti da riješimo istorijski nataložene političke i razvojne probleme, a ne u pohvalama i komplimentima, makar i sa važnih međunarodnih adresa.

I ne manje važno, da Brisel, kao lokomotiva Evrope mora ubrzano otkloniti vidljive deformitete svoje politike proširenja, ili preciznije rečeno, ujedinjenje Evrope. Znam da je danas puno konfuzije i u toj kao i u drugim politikama generisano teškom evropskom krizom. I razumijem ogorčenje određenih političkih krugova u Evropi posljedicama koje su nastale kao rezultat slabosti aktuelne evropske arhitekture. Ali, niko ne bi smio preuzeti odgovornost da nam u pukotinama te arhitekture nestane i vizija. A vizija je – ujedinjena Evropa. Slabu arhitekturu treba mijenjati boljom u korist ostvarenja vizije.

Zato EU i njena birokratija ne smiju danas biti u ulozi strogog učitelja koji će, maltene nezainteresovano, dijeliti packe i ponavljati matricu kako su vrata za zemlje Zapadnog Balkana otvorena. To nije dovoljno. Ta vrata su bila otvorena i 90-ih godina, ali su narodi sa prostora ex YU odabrali da prođu kroz zid. Prvenstveno na svoju, ali i na štetu i uz gubitak ukupne evropske i evroatlantske zajednice.

Uz tu poruku Unija, ukoliko želi dinamičan proces ujedinjenja, mora imati izdašniji program podrške proevropskim vladama zemalja Zapadnog Balkana, kako bi im pomogla da i u ovom vremenu dramatičnog siromašenja ne ugasne euroentuzijazam koji je karakterisao regionalnu politiku početkom novog milenijuma.

POBJEDA: Kako gledate na ovih sedam godina crnogorske nezavisnosti od kojih ste pet proveli na čelu izvršne vlasti? Kada se osvrnete na pređeni put, što je to u čemu je Crna Gora uspjela, možda čak i iznad Vaših očekivanja, a što je to što ste očekivali da se dogodi, a nije se dogodilo?

ĐUKANOVIĆ: U takvim rezimeima obično potenciram novi kvalitet Crne Gore iskazan u iskušenjima naše novije istorije. To je puna odgovornost prema vlastitoj stabilnosti. U finišu 20. vijeka prolazeći kroz izazove ratova, sankcija, NATO bombardovanja, lebdećeg rata sa Miloševićevim vojnim efektivama u Crnoj Gori, znali smo da sačuvamo unutrašnju stabilnost i međuetničku toleranciju. Što nije pošlo za rukom nikom u našem okruženju. I postali smo svjesni značaja regionalne stabilnosti, vidjevši kakve nam sve nevolje donose sukobi i nesporazumi u našem okruženju. Ta svijest nam je bila važan oslonac i u politici definisanja državnog statusa Crne Gore. Tu operaciju izveli smo, mogu slobodno reći, bez ijedne greške i promovisali novu političku praksu na Balkanu u rješavanju pitanja tog tipa.

Takođe, tako učvršćena stabilnost pomogla nam je i da, uprkos niskom nivou razvijenosti, posljedice globalne ekonomske krize podnesemo stabilnije od mnogih razvijenijih evropskih država.

Zato, tu novu odgovornost Crne Gore prema sebi smatram i našom najvećom ovovremenom vrijednošću. Ona je i važan dio odgovora na pitanje kako je to Crna Gora u kratkom roku prešla važne dionice na putu evropske i evroatlantske integracije i zadobila respektabilno povjerenje investitora. Usuđujem se reći da je ova nova karakteristika Crne Gore i zamajac u procesu ubrzane emancipacije našeg društva koja će voditi i većem samopouzdanju i samopoštovanju.

Očekivao sam, pokazalo se nerealnim, da će proteklo vrijeme donijeti i brže prevladavanje nepomirljivih političkih razlika koje su kulminirale u dugim godinama rješavanja državnog statusa. Na tom planu su podbacili politički lideri, a državna politika sa neke od susjednih adresa samo je koristila te naše domaće političke slabosti. Nadajmo se da će političke promjene u susjedstvu pomoći da neke iluzije ugasnu i da se svi, bez obzira na političke i druge razlike, okrenemo pitanjima od zajedničkog interesa. To je nužno da bi brže prevazišli nedostajuće kapacitete Crne Gore.

ĐUKANOVIĆ: Nadajmo se da je optimizam kojim posebno odišu najave predsjednika parlamenta i potpredsjednika Vlade za politički sistem Duška Markovića realno utemeljen. Da je kroz razgovore sa dijelom opozicije realno percipirana njihova spremnost da se oko tog, vrlo reduciranog kruga pitanja koja su nam neupitno zajednički interes, a to je veća nezavisnost sa ciljem veće efikasnosti pravosudne vlasti, dođe do potrebnog konsenzusa, koji će obezbijediti da ustavni amandmani u predviđenom roku, a to je do polovine godine, budu usvojeni.

ĐUKANOVIĆ: Povećanje PDV-a se čini realnim. Manje-više sve evropske vlade su u godinama krize mijenjale poreski sistem. Mi smo sve do sada to izbjegavali ne zato što nijesmo imali fiskalne potrebe, nego smo pokušavali da čuvamo postojanost i povoljnost poreskog sistema za vrijeme koje dolazi nakon krize kako bi što brže povratili interesovanje investitora. Danas, kada vidimo da je evropska ekonomija i dalje u dubokoj krizi, očigledno predstoji obaveza i crnogorske države i crnogorske Vlade da određenim poreskim zahvatima, a time i nužno kvarenjem svog investicionog ambijenta, pokuša da nadomjesti dio nedostajućih prihoda.

Očekujem da uskoro od Ministarstva finansija dobijem taj prijedlog za povećanje PDV-a nakon čega će eventualnoj odluci prethoditi veoma ozbiljna analiza u Vladi.

ĐUKANOVIĆ: Odrastao sam u kući sa ocem sudijom Vrhovnog suda, kasnije mi je i sestra bila sudija Vrhovnog suda. Tako sam formiran da mi za ovih dvadeset godina rada u izvršnoj vlasti nije palo na pamet da komentarišem sudsku presudu. Najradije bih i danas preskočio ovo pitanje. Mislim da je obaveza ljudi koji se bave odgovornim javnim poslovima da daju primjer drugima tako što ostavljaju nosiocima sudske vlasti da nose odgovornost za postupanje u skladu sa Ustavom i zakonima i da pronađu najbolje formule pravde.

Međutim, to što se u posljednje vrijeme događa unutar i povodom pravosudnih struktura u Crnoj Gori ostavlja utisak velike neozbiljnosti. Početni impuls, vođeni svojim interesima daju mediji. Pojedine NVO su podnijele „više krivičnih prijava“ od svih nadležnih državnih organa zajedno. Advokati sude na konferencijama za štampu povodom svake odluke suda. Ambasadori ocjenjuju kvalitet pojedinih presuda. Sve teže je sem najupućenijim znati šta radi Tužilaštvo, a šta sud.

Reformama koje su u toku i kadrovskim promjenama moramo doprinijeti reafirmaciji i učvršćivanju autoriteta nezavisne sudske vlasti. To nam je nužno i zbog autoriteta države, a još više zbog nužnog osjećaja pouzdane pravne sigurnosti svakog od nas kao građana Crne Gore.