Zakon o potvrđivanju Ugovora između Crne Gore i Republike Sr

Objavljeno: 2013-10-07 • 16:22:37 Autor: D. P.

Zakon je objavljen u "Službenom listu CG -

Međunarodni ugovori", br. 4/2009 i 4/2011

(pogledaj i čl. 7). Vidi: Objavu - 7/2010-27. Vidi:

Objavu - 5/2011-62.

Član 1

Potvrđuje se Ugovor između Crne Gore i Republike Srbije o izručenju,

potpisan od strane predstavnika Crne Gore i Republike Srbije u Podgorici, 29.

maja 2009. godine, u originalu na crnogorskom i srpskom jeziku.

Član 2

Tekst Ugovora, u originalu na crnogorskom jeziku, glasi:

UGOVOR IZMEĐU CRNE GORE I REPUBLIKE

SRBIJE O IZRUČENjU

Crna Gora i Republika Srbija (u daljem tekstu: države ugovornice), u želji da

učvrste dalju saradnju u oblasti pravne pomoći u krivičnim stvarima, a posebno u želji

da regulišu saradnju u pogledu izručenja okrivljenih i osuđenih lica i time olakšaju

međusobni pravni saobraćaj u ovoj oblasti, dogovorile su se da zaključe ovaj ugovor.

Obaveza izručenja

Član 1

Države ugovornice se obavezuju da će pod uslovima predviđenim ovim ugovorom,

na molbu, izručivati jedna drugoj lica koja se gone zbog krivičnog djela ili se traže

radi izvršenja pravnosnažno izrečene kazne zatvora ili mjere bezbjednosti, odnosno

vaspitne mjere od strane pravosudnih organa države molilje.

Način komuniciranja

Član 2

(1) Nadležni organi država ugovornica kod primjene ovog ugovora komuniciraju, i

to:

a) za Crnu Goru - preko Ministarstva pravde Crne Gore,

b) za Republiku Srbiju - preko Ministarstva pravde Republike Srbije,

(2) Diplomatski put opštenja ovim nije isključen, ako za to postoje opravdani

razlozi.

(3) U hitnim slučajevima, zamolnice i obavještenja prema ovom ugovoru mogu se

dostavljati preko Međunarodne organizacije kriminalističke policije (INTERPOL).

Jezik i legalizacija

Član 3

(1) Zamolnica i dokumentacija koje treba dostaviti prema odredbama ovog

ugovora, sastavljaju se na službenom jeziku države molilje.

(2) Legalizacija isprava iz stava 1 ovoga člana nije potrebna.

Dokumentacija

Član 4

Uz molbu za izručenje država molilja treba da priloži:

1) sredstva za utvrđivanje istovjetnosti lica čije se izručenje traži, (tačan opis,

fotografije, otisci prstiju i sl.),

2) uvjerenje ili druge podatke o državljanstvu lica čije se izručenje traži,

3) optužnicu ili presudu ili odluku o pritvoru ili koji drugi akt jednak ovoj odluci, u

izvorniku ili ovjerenom prepisu, u kome treba da je naznačeno ime i prezime lica čije

se izručenje traži i ostali podaci potrebni za utvrđivanje njegove istovjetnosti, opis

djela, zakonski naziv krivičnog djela i dokazi za osnovanu sumnju,

4) izvod odredaba iz krivičnog zakona koje će se primijeniti ili su primjenjene

prema licu čije se izručenje traži, zbog djela povodom koga se traži izručenje,

5) podatke o dužini krivične sankcije kada se radi o izručenju lica radi izdržavanja

ostatka krivične sankcije.

Član 5

Ako su podaci i dokumentacija koje je dostavila država molilja nedovoljni za

donošenje odluke zamoljene države na osnovu ovog ugovora, zamoljena država može

da traži dopunska obavještenja i dokumentaciju i da odredi rok za njihovo

dostavljanje.

Član 6

Ako zamoljena država u roku predviđenom odredbom člana 5 ovog ugovora ne

dostavi dopunske podatke i dokumentaciju, država molilja će odmah obustaviti

postupak izručenja i lice čije se izručenje traži pustiće na slobodu.

Krivična dela za koje se dozvoljava izručenje

Član 7

(1) Izručenje radi krivičnog gonjenja dozvoliće se samo za krivična djela za koja je,

kako prema pravu države molilje, tako i prema pravu zamoljene države, propisana

kazna zatvora u trajanju od najmanje jedne godine ili se može izreći mjera

bezbjednosti, odnosno vaspitna mera u trajanju dužem od jedne godine.

(2) Izručenje radi izvršenja pravnosnažno izrečene kazne zatvora ili mjere

bezbjednosti, odnosno vaspitne mjere, dozvoliće se za krivična djela koja su kažnjiva

prema pravu obje države ugovornice i ako trajanje kazne zatvora ili mjere

bezbjednosti, odnosno vaspitne mjere, ili njihov ostatak koji treba da se izvrši, iznosi

najmanje četiri mjeseca. Izručenje će biti odobreno i kad treba izvršiti više kazni ili

mjera bezbjednosti, odnosno vaspitnih mjera, čiji zbir iznosi najmanje četiri mjeseca.

Izručenje sopstvenih državljana

Član 7a

(1) Izručenje sopstvenih državljana u cilju krivičnog gonjenja dozvoliće se ako su

ispunjeni uslovi propisani ovim ugovorom samo za krivična djela organizovanog

kriminala, protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom,

korupcije i pranja novca, za koja je prema pravu obje države ugovornice propisana

kazna zatvora u trajanju od četiri godine ili teža kazna odnosno mjera koja

podrazumijeva lišenje slobode, kao i za ostala teška krivična djela, odnosno teške

oblike krivičnih djela, za koja je propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje pet

godina ili teža kazna, odnosno mjera koja podrazumijeva lišenje slobode.

(2) Izručenje sopstvenih državljana u cilju izvršenja pravosnažno izrečene kazne

zatvora ili mjere koja podrazumijeva lišenje slobode dozvoliće se ako su ispunjeni

uslovi propisani ovim ugovorom samo za krivična djela iz stava 1 ovog člana i ako

izrečena kazna zatvora ili mjera koja podrazumijeva lišenje slobode, odnosno njihov

ostatak koji se treba izvršiti iznosi najmanje dvije godine.

(3) Krivičnim djelima organizovanog kriminala, krivičnim djelima protiv

čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom i krivičnim djelom

pranja novca iz stava 1 ovog člana smatraju se krivična djela koja su kao takva

predviđena domaćim pravom država ugovornica.

(4) Krivična djela korupcije iz stava 1 ovog člana su:

- zloupotreba službenog položaja,

- protivzakonit uticaj po Krivičnom zakoniku Crne Gore, odnosno trgovina

uticajem po Krivičnom zakoniku Republike Srbije,

- primanje i davanje mita,

- pronevjera.

+ Vidi:

čl. 1. Ugovora - CG-MU, 4/2011-1.

Odbijanje izručenja

Član 8

Neće se odobriti izručenje:

1. lica koje uživa pravo azila na teritoriji zamoljene države;

2. ako je djelo zbog kojeg se traži izručenje izvršeno na teritoriji zamoljene države;

3. ako se izručenje traži zbog djela koje je po mišljenju zamoljene države političko

krivično djelo ili djelo povezano sa takvim krivičnim djelom;

4. ako se izručenje traži zbog krivičnog djela koje se sastoji isključivo u povredi

vojnih dužnosti;

5. ako djelo zbog kojeg se traži izručenje, nije krivično djelo prema zakonu

zamoljene države i prema zakonu države u kojoj je učinjeno;

6. ako je krivično gonjenje ili izvršenje krivične sankcije zastarjelo prema pravu

jedne od država ugovornica;

7. ako je lice čije se izručenje traži zbog istog djela već bilo pravnosnažno osuđeno

ili je protiv njega krivični postupak pravnosnažno obustavljen ili je optužba protiv

njega pravnosnažno odbijena;

8. ako je protiv lica čije se izručenje traži, zbog istog krivičnog djela pokrenut

krivični postupak u zamoljenoj državi.

+ Vidi:

čl. 2. Ugovora - CG-MU, 4/2011-1.

Krivično gonjenje

Član 8a

Ako zamoljena država odbije da izruči lice koje ima njeno državljanstvo, ona će na

zahtjev države molilje, sa donijetom odlukom da upozna svoje nadležne organe u cilju

krivičnog gonjenja tog lica. U tom cilju zamoljena država će od države molilje

zatražiti dostavljanje odgovarajućih informacija, dokumentacije i predmeta.

Zamoljena država će o svojoj odluci obavijestiti državu molilju.

+ Vidi:

čl. 3. Ugovora - CG-MU, 4/2011-1.

Amnestija

Član 9

Izručenje se neće odobriti za krivično djelo koje je obuhvaćeno amnestijom u

zamoljenoj državi, ako je ta država nadležna da goni za to krivično djelo prema

sopstvenom krivičnom zakonodavstvu.

Osuda u odsustvu

Član 10

Ako je lice čije se izručenje traži osuđeno u odsustvu, izručenje će se dozvoliti

samo ako država molilja da garancije da će se krivični postupak poslije izručenja

ponovo sprovesti, u prisustvu izručenog lica.

Posebni slučajevi zbog kojih se može odbiti izručenje

Član 10a

(1) Izručenje se može odbiti za krivična djela za koja je prema pravu obje države

ugovornice propisana kazna zatvora ili mjera koja podrazumijeva lišenje slobode, u

najdužem trajanju od pet godina i ako bi izručenje očigledno izuzetno teško pogodilo

lice čije se izručenje traži zbog njegovih godina, dugog boravka u zamoljenoj državi i

drugih ozbiljnih razloga lične prirode.

(2) Ako se izručenje odbije zbog razloga iz stava 1 ovog člana, zamoljena država će

ispitati može li se protiv lica čije se izručenje traži pokrenuti krivični postupak zbog

krivičnih djela na koje se odnosi molba za izručenje. O rezultatima ispitivanja i

krivičnog postupka zamoljena država će obavijestiti državu molilju.

+ Vidi:

čl. 4. Ugovora - CG-MU, 4/2011-1.

Odlaganje izručenja i privremeno izručenje

Član 11

(1) Ako se protiv lica čije se izručenje traži, u zamoljenoj državi vodi krivični

postupak, ili je u toj državi osuđeno zbog nekog drugog krivičnog djela, a ne onog

koje je predmet izručenja, izručenje se može odložiti dok se taj postupak ne okonča, a

u slučaju osude - dok se krivična sankcija ne izvrši.

(2) Ako bi zbog odlaganja izručenja iz stava 1 ovog člana u državi molilji krivično

gonjenje moglo da zastari, ili bi njegov tok bio ozbiljno ometen, može se, na

obrazloženo traženje države molilje, dozvoliti privremeno izručenje radi vođenja

krivičnog postupka, pod uslovom da izručeno lice bude vraćeno pošto se obave hitne

procesne radnje zbog kojih je odobreno privremeno izručenje.

(3) Država molilja mora privremeno izručeno lice, za vrijeme boravka na njenoj

teritoriji, držati u pritvoru. Vrijeme provedeno u pritvoru, od dana kada privremeno

izručeno lice napusti teritoriju zamoljene države do dana kada se na njenu teritoriju

vrati, uračunava se u krivičnu sankciju koja će biti izrečena ili izvršena u zamoljenoj

državi.

Više molbi za izručenje

Član 12

(1) Ako više država traži izručenje istog lica zbog istog ili različitih krivičnih djela,

zamoljena država će donijeti odluku kojoj će državi dozvoliti izručenje, uzimajući u

obzir sve okolnosti slučaja, a posebno relativnu težinu izvršenih krivičnih djela,

vrijeme podnošenja zahtjeva za izručenje, mjesto izvršenja krivičnih djela,

državljanstvo lica i mogućnost njegovog daljeg izručenja u drugu državu.

(2) Zamoljena država o odluci iz stava 1 ovog člana, obavještava ostale države

molilje i istovremeno može da da saglasnost državi molilji kojoj je odobreno

izručenje, da lice može eventualno dalje izručiti nekoj od drugih država, koje su

takođe tražile izručenje.

Pritvor u postupku izručenja

Član 13

Ako su ispunjeni formalni uslovi za izručenje, zamoljena država ugovornica nakon

prijema molbe za izručenje može, u skladu sa svojim zakonodavstvom, licu odrediti

pritvor, osim ako izručenje očigledno nije dozvoljeno.

Član 14

(1) U hitnim slučajevima, na izričiti zahtjev nadležnog organa države molilje,

nadležni organ zamoljene države može privremeno pritvoriti lice i prije prijema molbe

za izručenje. U zahtjevu se navodi postojanje jedne od isprava iz člana 4 tačka 3 ovog

ugovora i da postoji namjera da se podnese molba za izručenje. Zahtjev treba da

sadrži i podatke o krivičnom djelu zbog kojeg će se tražiti izručenje, vrijeme i mjesto

njegovog izvršenja, podatke o propisanoj ili izrečenoj sankciji, odnosno njenom

ostatku, kao i, ukoliko je to moguće, opis lica čije će se izručenje tražiti.

(2) Zahtjev iz stava 1 ovog člana može se podnijeti bilo diplomatskim putem, bilo

neposredno poštom ili telefaksom ili preko Međunarodne organizacije kriminalističke

policije - INTERPOL ili bilo kojim drugim podobnim sredstvom pisanog

komuniciranja.

(3) Međunarodna potjernica se smatra zahtjevom za privremeno pritvaranje.

(4) O tome da je pritvorila lice u skladu sa odredbom stava 1 ovog člana, zamoljena

država mora bez odlaganja obavijestiti državu molilju.

(5) Privremeni pritvor će se ukinuti ako molba za izručenje i dokumentacija

navedena u članu 4 ovog ugovora ne budu dostavljeni zamoljenoj državi u roku od 18

dana od dana pritvaranja. Pritvor se, na obrazloženi zahtjev države molilje, može

produžiti, ali ni u kom slučaju ne može preći 40 dana od dana pritvaranja.

(6) Puštanje na slobodu ne sprječava ponovno pritvaranje lica, ako molba za

izručenje bude kasnije dostavljena.

Odluka o molbi za izručenje

Član 15

(1) Zamoljena država mora o molbi za izručenje što prije donijeti odluku i o toj

odluci obavijestiti državu molilju.

(2) Svako potpuno ili djelimično odbijanje molbe za izručenje mora biti

obrazloženo.

Pojednostavljeno izručenje

Član 16

(1) Zamoljena država može da lice čije se izručenje odnosno privremeno

pritvaranje radi izručenja zahtijeva, izruči po pojednostavljenom postupku, ako pred

nadležnim sudom zamoljene države izričito izjavi da je saglasno sa ovakvim načinom

izručenja i ako budu ispunjene pretpostavke za izručenje.

(2) Saglasnost iz stava 1 ovog člana je neopoziva.

(3) U slučaju pojednostavljenog izručenja nije potrebno podnošenje molbe za

izručenje sa dokumentacijom međutim zamoljena država ukoliko smatra da je to

neophodno može da zatraži određene podatke i dokumente od države molilje.

(4) Izručenje po pojednostavljenom postupku ima dejstvo izručenja u redovnom

postupku.

Ponovna molba za izručenje

Član 17

Ako izručeno lice na bilo koji način izbjegne krivično gonjenje ili izvršenje kazne,

a nađe se na teritoriji zamoljene države, moći će da bude izručeno na ponovljeni

zahtjev. U tom slučaju nije potrebno da uz zahtjev budu priložena dokumenta iz člana

4 ovog ugovora.

Predaja lica čije je izručenje odobreno

Član 18

(1) Ako se izručenje odobri, zamoljena država će državi molilji saopštiti mjesto i

vrijeme predaje i koliko je traženo lice provelo u pritvoru u okviru postupka izručenja.

(2) Osim u slučaju predviđenom u stavu 3 ovog člana, lice čije je izručenje

odobreno može se pustiti na slobodu, ako u roku od 10 dana od dana utvrđenog za

predaju, ne bude preuzeto.

(3) Ako predaja ili preuzimanje lica čije je izručenje odobreno nije moguće zbog

izvanrednih okolnosti, zainteresovana država će o tome obavijestiti drugu državu u

cilju postizanja dogovora o novom vremenu predaje.

Načelo specijalnosti

Član 19

(1) Izručeno lice ne može biti krivično gonjeno, podvrgnuto izvršenju kazne ili bilo

kojoj drugoj mjeri ograničenja slobode ili izručeno trećoj državi, za bilo koje krivično

djelo izvršeno prije izručenja, a koje nije predmet izručenja.

(2) Uslovi iz stava 1 ovog člana neće se primijeniti:

1) ako se izručeno lice izričito odreklo garancije iz stava 1 ovog člana;

2) ako izručeno lice, iako je imalo mogućnosti, nije u roku od 45 dana od dana

njegovog konačnog puštanja na slobodu, napustilo teritoriju države ugovornice kojoj

je bilo predato ili ako se poslije napuštanja te teritorije na nju ponovo vratilo;

3) ako država koja je izručila lice da saglasnost u kom cilju se podnosi molba sa

prilozima navedenim u članu 4 ovog ugovora i sudski zapisnik sa izjavom izručenog

lica.

Uračunavanje pritvora u sankciju

Član 20

Ako je izručeno lice u državi ugovornici bilo pritvoreno zbog krivičnog djela zbog

kojeg je izručeno, vrijeme provedeno u pritvoru uračunaće mu se u krivičnu sankciju.

Predaja predmeta

Član 21

(1) Predmeti, pismena ili spisi, mogu se zaplijeniti i predati drugoj državi

ugovornici u skladu sa zakonom zamoljene države, ako o tome postoji zahtjev i

odluka nadležnog organa država molilje.

(2) Zamoljena država ugovornica može da odloži predaju predmeta, pismena ili

spisa, ako su joj potrebni u drugom krivičnom postupku koji je u toku.

(3) Država molilja će vratiti predmete, pismena ili spise zamoljenoj državi

ugovornici, nakon okončanja postupka za koji su bili traženi, ukoliko se zamoljena

država tog ne odrekne.

Član 22

(1) Ako se odobri izručenje lica, zamoljena država će, i bez posebne molbe, državi

molilji dostaviti predmete:

1. koji se mogu upotrijebiti kao dokazno sredstvo,

2. koje je lice, koje se izručuje, steklo izvršenjem krivičnog djela ili unovčavanjem

predmeta koji potiču od izvršenja krivičnog dela.

(2) Ako lice čije je izručenje odobreno umre ili pobjegne, predaja predmeta će se, i

pored toga, odobriti.

(3) Prava zamoljene države ili trećih lica na predmete iz stava 1 ovog člana ostaju

nedirnuta. Ako postoje takva prava, država molilja će predmete, po okončanju

postupka, što prije i besplatno vratiti zamoljenoj državi. Ako navedena lica imaju

prebivalište ili boravište na teritoriji države molilje, ona predmete može njima

neposredno predati, pod uslovom da dobije saglasnost zamoljene države.

(4) Prenos novca i dostavljanje predmeta obavlja se u skladu sa zakonodavstvom

zamoljene države.

Primjena procesnog prava i obavještenja

Član 23

(1) Ako ovim ugovorom nije drugačije određeno, na postupak u vezi sa izručenjem

i na pritvor na teritoriji zamoljene države, primjenjuju se propisi zamoljene države.

(2) Ako se lice izručuje radi krivičnog gonjenja, država molilja će obavijestiti

zamoljenu državu o ishodu krivičnog postupka i dostaviti joj pravnosnažnu odluku.

Tranzit

Član 24

(1) Tranzit lica koje treba da izruči treća država jednoj državi ugovornici, preko

teritorije druge države ugovornice, biće odobren, ako ovim ugovorom nije drukčije

određeno, pod istim uslovima kao izručenje.

(2) Molba za tranzit preko teritorije države ugovornice treba da sadrži

dokumentaciju iz člana 4 ovog ugovora i mora biti podnesena zamoljenoj državi

najmanje 10 dana prije dogovorenog datuma tranzita.

(3) Zamoljena država može da odbije molbu za tranzit preko svoje teritorije ako se

radi o licu protiv koga se u toj državi vodi krivični postupak ili je protiv njega

izrečena osuđujuća presuda koja nije izvršena, ili ako bi tranzit mogao da nanese štetu

interesima te države.

(4) Zamoljena država će odbiti molbu za tranzit preko svoje teritorije sopstvenih

državljana, osim ako treća država izručuje ta lica državi ugovornici koja je podnijela

molbu za tranzit za krivična djela iz člana 7a ovog ugovora.

(5) Bez saglasnosti države koja je odobrila izručenje traženog lica, država

ugovornica preko čije teritorije se vrši njegov tranzit, ne smije to lice da goni niti da

prema njemu izvrši krivičnu sankciju zbog djela koja su izvršena prije tranzita.

(6) U toku tranzita zamoljena država će lice koje se sprovodi držati u pritvoru.

+ Vidi:

čl. 5. Ugovora - CG-MU, 4/2011-1.

Član 25

(1) Ako je pri izvršenju izručenja jedno lice potrebno prevesti iz treće države u

državu ugovornicu vazdušnim putem, bez međuslijetanja preko teritorije druge države

ugovornice, nije potrebno izričito odobrenje države ugovornice preko čije teritorije se

let obavlja. Tu državu će država molilja unaprijed obavijestiti o postojanju jedne od

isprava iz tačke 3 člana 4 ovog ugovora, kao i o državljanstvu lica koje se izručuje i

krivičnom djelu zbog kojeg se ono izručuje.

(2) U slučaju nepredviđenog međuslijetanja na teritoriju države preko čije teritorije

se obavlja let, obavještenje iz stava 1 ovog člana ima ista dejstva kao i molba za

pritvaranje predviđena u članu 14 ovog ugovora.

+ Vidi:

čl. 6. Ugovora - CG-MU, 6/2011-1.

Troškovi

Član 26

(1) Troškove izručenja snosi država ugovornica, na čijoj su teritoriji nastali.

(2) Troškove tranzita snosi država molilja.

(3) Troškove prevoza avionom snosi država koja je takav prevoz predložila.

Završne odredbe

Član 27

Ovaj ugovor ne dira u obaveze koje za države ugovornice proizilaze iz

multilateralnih ugovora.

Član 28

Sporna pitanja u vezi sa primjenom ovog ugovora, države ugovornice će rješavati

diplomatskim putem.

Član 29

(1) Ovaj ugovor podliježe potvrđivanju.

(2) Ugovor stupa na snagu danom prijema posljednje note kojima se države

ugovornice uzajamno obavještavaju o sprovedenom postupku potvrđivanja u skladu

sa njihovim zakonodavstvom.

(3) Ugovor se zaključuje na neodređeno vrijeme. Svaka država ugovornica može

ugovor otkazati pismeno diplomatskim putem i u tom slučaju Ugovor prestaje da važi

nakon isteka šest mjeseci od dana prijema obavještenja o otkazivanju.

(4) Ugovor će se privremeno primjenjivati od dana potpisivanja. Privremena

primjena ugovora prestaje danom stupanja na snagu ugovora ili 30 dana nakon

prijema obavještenja jedne od država ugovornica kojim obavještava drugu državu

ugovornicu o svojoj namjeri da ne postane članica ovog ugovora.

Ovaj Ugovor je sačinjen u Podgorici, dana 29. maja 2009. godine, u dva originalna

primjerka, svaki na crnogorskom i srpskom jeziku, s tim da su oba teksta podjednako

vjerodostojna.

ZA CRNU GORU

MINISTAR PRAVDE

Miraš Radović, s.r.

ZA REPUBLIKU SRBIJU

MINISTAR PRAVDE

Snežana Malović, s.r.

Član 3

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom

listu Crne Gore - Međunarodni ugovori".

OSNOVNI TEKST

Na osnovu člana 95 tačka 3 Ustava Crne Gore donosim

Ukaz o proglašenju Zakona o potvrđivanju

Ugovora između Crne Gore i Republike

Srbije o izručenju

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Crne Gore i Republike

Srbije o izručenju, koji je donijela Skupština Crne Gore 24. saziva, na drugoj

sjednici drugog redovnog zasijedanja u 2009. godini, dana 14. oktobra 2009. godine.

Broj: 01-2693/2

Podgorica, 19. oktobra 2009. godine

Predsjednik Crne Gore

Filip Vujanović, s.r.

Na osnovu člana 82 stav 1 tač. 2 i 17 i člana 91 stav 1 Ustava Crne Gore, Skupština

Crne Gore 24. saziva, na drugoj sjednici drugog redovnog zasijedanja u 2009. godini,

dana 14. oktobra 2009. godine, donijela je

Zakon o potvrđivanju Ugovora između

Crne Gore i Republike Srbije o izručenju

Zakon je objavljen u "Službenom listu CG -

Međunarodni ugovori", br. 4/2009 od 20.10.2009.

godine.