WETLANDS AND AGRICULTURE – VLAŽNA STANIŠTA I POLJOPRIVREDA
Svjetski dan vlažnih staništa obiježava se 2. februara. Konvencija o zaštiti vlažnih staništa od međunarodnog značaja, naročito kao staništa ptica močvarica – Ramsarska konvencija je međunarodni sporazum koji pruža okvir za nacionalne akcije i međunarodnu saradnju za očuvanje i mudro korišćenje vlažnih staništa i njihovih resursa. Usvojena je 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru. Vlažna staništa, po definiciji Konvencije uključuju: močvare, ritove, tresetišta, prirodne ili vještačke vode, obalski dio morskih područja, kao i područja nastala ljudskom aktivnošću kao što su rezervoari, ribnjaci i solane.
Danas, Ramsarska konvencija ima 168 zemalja potpisnica, dok se na Ramsarskoj listi nalaze 2171 vlažnih staništa od međunarodnog značaja. Na teritoriji Crne Gore nalazi se dva područja od međunarodnog značaja :Skadarsko jezero, upisano na Ramsar listu 15.decembra 1995. godine i Tivatska solila, upisana na listu 31.januara 2013.godine. Ukupna površina ovih područja iznosi 20 150 ha.
Kako se svake godine za obilježavanje Svjetskog dana međunarodno vlažnih staništa bira određena tema, kojom se skreće pažnja na određenu vrijednost ili problem wetland-a,. UN su godinu 2014 proglasili međunarodnom godinom porodične poljoprivrede, tako da je ove godine tema Ramsara „Vlažna staništa i poljoprivreda : partneri za rast, stavljajući fokus na vlažna staništa i poljoprivredne sektore ( uključujući i sektor ) za postizanje najboljih mogućih rezultata .
Vlažna staništa su se nekad smatrala kao prepreka razvoju poljopriverde, međutim postaje sve jasnija važna uloga vlažnih staništa u potpori poljoprivrede, a tu su i uspješne poljoprivrdne prakse koje podržavaju očuvanje vlažnih staništa.
Vlažna staništa spadaju u najproduktivnije ekosisteme na zemlji sa veoma visokim nivoom biodiverziteta. Takođe, stanište su mnogih r migratornih ili nemigratornih vrsta ptica močvarica, kao i drugih rijetkih vrsta, a predstavljaju „biološke rezervoara“ prirodnih procesa organske produkcije.
Prepoznajući značaj i važnost vlažnih staništa, Crna Gora je početkom 2013. godine kandidovala Tivatska solila za upis na Listu međunarodno važnih vlažnih staništa, a krajem iste godine, na usvajanju BIG WIN 2, preuzela obavezu da preostali dio Skadarskog jezera koji pripada našoj zemlji, kandiduje za upisivanje na Ramsar listu.
Ovo, međunarodno priznanje za područje Solila znači smanjenje mogućnosti negativnih uticaja na ovo područje koji proističu od intenzivnog razvoja (turizam i urbanizacija), a takođe eliminisaće konflikt koji Tivatska solila, kao zaštićeno područje, mogu imati u odnosu na buduća razvojna opredeljenja.
U okviru projekta »Jačanje sistema održivosti zaštićenih područja« (PAS) koji se finansira preko Globalnog fonda za životnu sredinu (GEF), preko UNDP, a čiji je korisnik Ministarstvo održivog razvoja i turizma , opredijeljena su sredstva za izradu Plana upravljanja za Tivatska solila.
U izazovima sa kojima je prirodna bastina suočena prepoznajmo priliku za aktivno preuzimanje zajedničke brige o njenoj budućnosti. U suprotnom, pred nasim očima ćemo pratiti jos ubrzanije nestajanje našeg najvažnijeg i nenadoknadivog resursa: očuvane prirode, čiji najproduktivniji dio predstavljaju vlažna staništa. Naša misija u njihovom očuvanju treba da bude usmjerena na razvijanje mehanizama zaštite i racionalnog korišćenja vlažnih staništa (jezera, ritova, močvara, zaslanjenih voda), kroz zajedničku implementaciju aktivnosti svih subjekata, kako na lokalnom, regionalnom i nacionalnom, tako i na međunarodnom nivou.