Izvještaj o javnoj raspravi - Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći

            U skladu sa Uredbom o postupku i načinu sprovođenja javne rasprave u pripremi zakona, Ministarstvo pravde dalo je na javnu raspravu dana 31.7.2014. godine, Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći i uputilo javni poziv zainteresovanoj javnosti da se uključi u javnu raspravu i da svoj doprinos u razmatranju navedenog Nacrta zakona.

            Pored teksta nacrta zakona sa obrazloženjem, na intrenet stranici Ministarstva pravde postavljen je program javne rasprave i ostavljen kontakt nadležne osobe za predloge i sugestije. Javna rasprava o navedenom Nacrtu zakona trajala je 40 dana, a zaključena je dana 10.9.2014. godine.

            Tokom trajanja javne raspave (40 dana), Ministarstvo pravde dobilo je predlog NVO „Akcija za ljudska prava“ na nacrt zakona.

            Predstavnici ove NVO predložili su izmjenu zakona u dijelu da se:

1. za određene vrste upravnih postupaka predvidi pravo na besplatnu pravnu pomoć jer, primjera radi, lice slabog imovnog stanja ostaje bez besplatne pravne pomoći u postupcima u kojima se utvrđuju prava na ostvarivanje socijalne pomoći, prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, prava po osnovu rada, sve dok se ne bi eventualno stiglo do faze upravnog spora, kad već može biti prekasno za efikasnu zaštitu.

2.  da se žrtvama mučenja ili zlostavljanja (od strane državnih službenika), ili žrtvama diskriminacije, obezbijedi besplatna pravnu pomoć, s obzirom na njihovu posebnu ugroženost, što je posebno nepravično jer Zakon o unutrašnjim poslovima (“Sl. list CG”, br. 44/12 i 36/13) predviđa pružanje besplatne pomoći policijskom službeniku protiv koga se vodi postupak zbog “upotrebe sredstava prinude“ (čl. 60, st. 2).

3. da se pružanje besplatne pravne pomoći omogući i djeci, koju su roditelji ili staratelji dužni izdržavati, u postupcima koji se vode pred nadležnim organima radi ostvarivanja prava djeteta na izdržavanje, nezavisno od materijalnih prihoda porodice.

4.  da se krug lica koja pružaju besplatnu pravnu pomoć, pored advokata sa spiska Advokatske komore Crne Gore, proširi i na nevladine organizacije koje se bave ljudskim pravima, sindikate, političke partije, univerzitetske pravne klinike i druge subjekte koji mogu imati potrebnu stručnost (pravnike sa položenim pravosudnim ispitom) i koji inače pružaju pravnu pomoć.

Odgovor obrađivača zakona:

            Izmjenama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći otkloniće se uočeni nedostaci na koje je ukazala dosadašnja primjena zakona, i to:

            - biće omogućeno ostvarivanje besplatne pravne pomoći i u postupku pred javnim izvršiteljem;

            - žrtvama nasilja u porodici iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici omogućiće se da budu prepoznati kao privilegovani korisnici prava na besplatnu pravnu pomoć, na isti način kao i žrtvama krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici i trgovina ljudima;

            - mijenjaju se imovinski kriterijumi koji su propisani kao osnov za ostvarivanje prava na besplatnu pravnu pomoć;

            - jasno se propisuju kriterijumi po kojima advokat može uskratiti pravnu pomoć.

            Upravo iz tih razloga, obrađivač nije prihvatio sugestije dobijene od strane NVO „Akcija za ljudska prava“, imajuči u vidu da izmjene odredbi koje je predlozila ova NVO zavise, prije svega, od izmjena Zakona o upravnom postupku, tj, od toga za koji će model upravnog postupka obredijeliti zakonodavac, pa će to biti predmet posebne analize u budućem periodu. Za sada je stav obrađivača da se besplatna pravna pomoć može pružati u samo u  postupku pred državnim tužlaštvom, sudom, Ustavni sudom prilikom podnošenja ustavne žalbe, i da se u upravnim stvarima kroz sudsku zaštitu može ostvariti besplatna pravna pomoć, i sljedstveno garancijama kvaliteta pravne pomoći da su advokati lica koja mogu pružati besplatnu pravnu pomoć. Imajući u vidu razloge za promjenu zakona, kao i osnovnu svrhu instituta besplatne pravne pomoći (omogućavanje pristupa sudu za ostvarivanje ili zaštitu nekog prava ili slobode licima slabog imovnog stanja), takođe nije prihvatljivo u ovoj fazi širiti krug korisnika besplatne pravne pomoći bez procjene imovnog stanja.