1. Hoće li crnogorska ekonomija “preživjeti" 2015. godinu bez većih turbulencija? Da li će privreda izbjeći treći talas recesije, i na čemu zasnivate takvo očekivanje?
Imajući u vidu da je, prema Zakonu o budžetu, projektovani rast za 2015. godinu 3,5%, jasno je da se ne razmišlja o recesiji, već daljem razvoju privrede. Naglašavam da takva projekcija nije zasnovana na našim željama, već na postojećim performansama naše ekonomije, kao i onome što su planovi i mogućnosti po pitanju realizacije razvojnih projekata iz oblasti turizma, saobraćaja, energetike i indrustrije.
2. Osim rasta javnog duga, ogromna je i zaduženost u privredi. Koji je najbolji model da se prevaziđe taj problem?
Najbolji način da se prevaziđe problem zaduženosti jeste jačanje konkurentnosti privrede i dalje poboljšanje biznis ambijenta, kao i podrška stranim investicijama koje donose novu likvidnost, agregatnu tražnju i nove mogućnosti. Sve drugo su administrativne mjere koje se ne bave uzrocima, već posljedicama.
3. Da li italijanska kompanija A2A zaslužuje da ostane partner za Elektroprivredu, s obzirom da nisu ispunili ugovorene obaveze u petogodišnjem upravljanju?
Javnosti je poznat stav Vlade po tom pitanju i on je krajnje jednostavan i precizan: zainteresovani smo da A2A ostane u menadžmentu EPCG jedino ukoliko budemo dijeli viziju razvija ove kompanije. Što se tiče Vlade, i tu je stav jasan: realizacija projekta izgradnje Blok II TE Pljevlja i drugih razvojnih projekata koji će poboljšati razvojne performanse EPCG su naš uslov. Ako smo po tom pitanju saglasni sa našim partnerima iz A2A, onda jedna renomirana kompanja kao ta može samo da doprinese kvalitetu upravljanja kompanijom.
4. Da li je gradnja drugog bloka TE Pljevlja najbolje rješenje u pravcu razvoja energetskog sektora, imajući u vidu ozbiljne ekološke probleme u tom gradu?
Izgradnja Bloka II TE Pljevlja je neophodno i dobro rješenje i sa energetskog, i sa komercijalnog aspekta. Realizacija ovog projekta, zajedno sa projektom izgradnje podmorskog kabla, znači uspostavljanje stabilnog energetskog sistema, a posebno imajući u vidu perspektive koje projekat izgradnje podmorskog kabla između Crne Gore i Italije nudi. Drugo, realizacijom ovog projekta rješavamo problem Bloka I koji će, shodno EU regulativi, od 2018. godine morati da radi značajno manjim kapacitetom. Izgradnja II bloka je ujedno i jedino dugoročno rješenje za ekološke probleme u Pljevaljima. I posljednje, ne manje važno, II blok donosi novu budućnost za Rudnik uglja jer podrazumijeva potrebu za proizvodnjom uglja u narednih 40 godina, a u isto vrijeme i jedinu mogućnost da se realizuje ovaj rudni potencijal.
5. Koji je plan za gradnju hidroelektrana – hoće li to država sa partnerom u EPCG ili će se tražiti partner za HE na Morači, Komarnici...?
Vlada intenzivno traži investitore za projekte izgradnje HE na Morači i Komarnici, a njihova realizacija je predviđena i Strategijom razvoja energetike Crne Gore do 2030. godine. Plan je da HE na Morači budu izgrađene do 2021, a na HE na Komarnici do 2022. Godine. U svakom slučaju, želimo da EPCG gradi i bude uključena u realizaciju ovog projekta do maksimalnog nivoa svojih kapaciteta, a da za ono što su nedostajući potencijali nađemo adekvatnog investitora. Svakako će EPCG u nekoj mjeri biti uključena u realizaciju ovih projekata i biti partner budućim investitorima, s obzirom na to da je vlasnik dokumentacije koja je već urađena za ove projekte.
6. Da li će Vlada inicirati da se preispita Deklaracija o zaštiti Tare, odnosno smatrate li da ima skupštinske većine koja bi sada dala zeleno svijetlo HE Buk – Bijela?
Deklaracija o zaštiti Tare je na snazi, tako da ne postoje inicijative za izgradnju HE Buk – Bijela. Svakako Strategijom razvoja energetike Crne Gore do 2030. godine nije predviđena izgradnje ove HE. Imajući u vidu ogroman energetski potencijal koji je moguće realizovati samo uz saradnju sa zemljama iz okruženja, potrebno je razgovarati i u okviru Crne Gore i sa susjednim zemljama kako da pronađemo najbolje rješenje da se potencijal realizuje, a ujedno i sačuvaju prirodna bogatstva. Vjerujemo da postoje rješenja koje će pomiriti i ove, na prvi pogled, nepomirljive ciljeve.
7. Da li očekujete da Uniprom Veselina Pejovića plati preostala 24 od 28 miliona za imovinu KAP-a do kraja marta? CBCG je procijenila da postoji rizik da ne ispuni tu obavezu. Ima li mjesta strahu da kupcu nije cilj da razvija aluminijumsku industriju, već da iskoristi zemljište KAP-a za druge poslove?
Prije svega, zadovoljni smo da KAP radi i što možemo reći da su svi tržišni rizici u njegovom poslovanju upravo tamo gdje treba da budu – u rukama privatnog vlasnika. Jako je važno, da KAP plaća sve svoje račune, uključujući i kupovinu električne energije na komercijalnoj osnovi u aranžmanu sa EPCG. Naravno da očekujemo da Privredni sud i kompanija Uniprom u 2015. godini završe započeti proces kupoprodaje, a takođe nema mjesta strahu da kupac zemljište KAP-a može iskoristiti za bilo koju drugu namjenu osim za proizvidnju. Glavni grad je odredio namjenu ovog prostora i prema planskoj dokumentaciji definisano je da je prostor KAP-a isključivo industrijska zona, što znači da ne može biti upotrijebljen za bilo koje druge namjene.
8. Mislite li da se Rudnici boksita neće zatvoriti? Šta je do sada uradio turski Toščelik u Željezari?
Ohrabruje činjenica da Rudnici boksita rade i proizvode i u stečaju i nadam se da će naći kupca koji će u skladu sa zakonom platiti kupoprodajnu cijenu i uspješno organizovati proizvodnju. Vladu će zanimati razvojne performanse te ponude koja bi u novim okolnostima, a imajući u vidu dešavanja u aluminijumskoj industriji na globalnom nivou, podrazumijevala proizvodnju za šire – inostrano tržište. Nadam se da će ovaj važan rudarski kompleks uskoro stati na svoje noge.
Kada govorimo o Toščeliku, u toj fabrici su u toku značajni radovi i ulaganja. Instalirani su novi strugovi za mašinsku obradu, čime su kapaciteti udvostručeni, a izgrađeni su i temelji za novu rotacionu peć. Sa rotacionom peći tehničko-tehnološki proces je u potpunosti unaprijeđen, velike su uštede energije, mogući zastoji su izbjegnuti i samim tim povećani kapaciteti Kovačnice sa 1.000 na 2.700 tona mašinske obrade i gotove robe. U ovom momentu, a tek na pola investicionog ciklusa, na bazi proizvodnje iz novembra dostignuta je godišnja cifra od preko 35 miliona eura, što je veoma značajno.
Sada je zaposleno oko 315 radnika od čega 220 imaju ugovor na neodređeno. Novim ulaganjima u osavremenjavanje Željezare, stvoriće se uslovi za zapošljavanje do 550 radnika. Zaposleni redovno primaju plate, isplaćuju se sve obaveze prema državi i podmiruju dobavljači i izvođači radova. Do sada su, osim 15,1 miliona za kupovinu imovine, investirali oko 9 miliona eura, a u iduće dvije godine planiraju da investiraju još oko 27 miliona eura. Navedeno potvrđuje da je ovo novi početak industrije čelika u Crnoj Gori.
9. Kako planirate da podstaknete ravnomjerniji privredni razvoj? Razmišljate li u Vladi o seljenju pojedinih resora i administracije na sjever zemlje? Da li bi, na primjer, kvalitetno mogli da rukovodite Ministarstvom ekonomije iz Berana, pomognete smanjenje biznis barijera u tom kraju i doprinesete razvoju Vasojevića?
Najbolja politika regionalnog razvoja, a ujedno i najbolja socijalna politika je upravo konvencionalna razvojna politika. Politika raspodjele stvorenog je dostigla svoje limite, a sada insistiramo na razvojnim politikama kojima se stavljaju u funkciju razvojni potencijali. Tako da, pored onoga što je generalni biznis ambijent u Crnoj Gori koji podrazumijeva niske poreze i jednostavnu regulativu, za sjever zemlje idemo korak dalje. Već realizujemo projekte biznis zona i klastera, tu je i značajna pomoć IRF-a, a planiramo i donošenje dodatnih podsticaja za početak biznisa i zapošljavanje.
Iako je lokacija Ministarstva ekonomije u Podgorici, a ne u Beranama, mi smo u tom i svim drugim gradovima u Crnoj Gori prisutni na dnevnoj bazi kroz involviranost u procesima od značaja za ove gradove i njihove ekonomije.