Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i Ministarstvo kulture sinoć su u Perjaničkom domu na Kruševcu organizovali kulturno-književno veče na temu „Bila jednom jedna žena, i danas je, Crnogorka“.
„Bila jednom jedna žena ...“ i još koliko je njih bilo čiji je trag na ovaj ili onaj način ostao vidan i zabilježen ili jednostavno ostao u našoj kulturi i našoj istoriji. Zašto je fenomen zvani žena oduvijek osuđivan na put kojim se ređe ide odnosno kojim se teže stiže do cilja govorile su mr Vesna Kovačević, profesorka istorije u Gimnaziji „Slobodan Škerović“ i mr Vanja Vuković predsjednica Udruženja profesora istorije Crne Gore Hipmont i muzejski pedagog u Muzejima i galerijama Podgorica.
U priču o tome da Crna Gora zna za žene koje su ostavile manji ili veći trag kroz istoriju, prisutne zvanice uvela je načelnica Odjeljenja za rodnu ravnopravnost u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava gospođa Biljana Pejović. Pejović je podsjetila da je još daleke 1886. godine Knjaz Nikola proglasom imenovao Knjaginju Milenu za svoju zastupnicu dok je boravio u inostranstvu. A 1946. godine Crna Gora je imala i prve poslanice u Narodnoj Skupštini RCG, Lidiju Jovanović, Dobrilu Ojdanić i Draginju Vušović. „Crna Gora u svojoj novijoj istoriji pamti i jednu ženu predsjednicu Skupštine Crne Gore. Ove žene jasno potvrđuju čuveno geslo - žene to mogu“, rekla je Pejović.
Napredovanje žena i postizanje ravnopravnosti između žena i muškaraca pitanje je osnovnih ljudskih prava i jedan od preduslova društvene pravde. Iz tog razloga posmatramo ga, ne kao izolovano pitanje, već kao jedini način izgradnje održivog i pravedno razvijenog društva.
O našoj ženi i njenom doprinosu i crnogorskoj istoriografiji u prvoj polovini XX vijeka, na svojstven način profesorke sa dugogodišnjom uspješnom karijerom, govorila je profesorka Kovačević. Ona je istakla da je prvu polovinu XX vijeka koju je zahvatila jedna od najvećih revolucija, emancipacija žene, kao glavne akterke porodičnog, javnog i društvenog života. „Razlog hronološkog omeđivanja pronađen je u činjenici da je žena u tom periodu postala društveno vidljiva, socijalno angažovanija i identitetski svjesnija. Jer, ako se istorija bavi društvom u totalitetu, logično se pitanje postavlja kako se najmanje 50% tog društva ne vidi u istoriografskoj tradiciji. Da li se radi o nesposobnosti, odsustvu potrebe ili nečim trećim, ključno je pitanje“, istakla je Kovačević.
Katarina Radonjić, prva žena spisateljica, koja je napisala prvu knjigu istorije „Kratki opis Zete i Crne Gore“, je li mogla vjerovati da će ista knjiga čekati na svjetlost dana dvije stotine godina? Podsjećanja radi, Katarina Radonjić živjela je krajem XVIII vijeka, a Božidar Šekularac preveo je ovaj naslov 1997. godine.
Vanja Vuković iznijela je priču o našoj ženi u drugoj polovini IXX vijeka. U ovom periodu prikazivanje žene kao mučenice, majke, gubitnice sinova i muževa, a najmanje kao sposobne i vrijedne da u vremenu prošlom od ničega stvori svašta, mijenja se polako. Vuković je naglasila da interpretacija Crnogorke kao sposobne i vrijedne, nije bila sastavni dio udžbenika istorije, a još manje aktuelna tema crnogorske istoriografije. Promjenom političkih režima, od totalitarnog do demokratskog, mijenjali su se i fokusi i prioritet, te uloga žene u našoj istoriografiji sve više zauzima mjesto koje joj pripada.
Sinoćnja priča iz Perjaničkog doma nadomak Dvorca Petrovića posvećena je svim ženama koje su pokušale, onima koje i danas pokušavaju da predstave značaj pojma žene u svim sferama društvenog života, ali i svim preprekama sa kojima su kroz posljednja dva vijeka izlazile na kraj uspješno ili pak manje uspješno.
Knjaginja Milena, Knjaginja Darinka, Dobrila Ojdanić, Draginja Vušović, Đorđina Đina Vrbica, Mićunović Vukosava, Jelena Šaulić neka su samo od značajnih imena koja su ostavila svoje zapise u našoj istoriji. Vrijeme neminovno hrli naprijed, ali je naša dužnost da se povremeno osvrnemo ka prošlom i izgovorimo ili napišemo imena koja su to zavrijedila. Njihovo pominjanje naša je čast, njihova baština naša je slava.
Ovo tematsko veče bilo je prilika da se sa uvažavanjem sjetimo žena koje su se kroz prethodne vjekove borile za ostvarivanje svojih prava, za svoje mjesto u društvu i istoriji Crne Gore, ali i prilika da se sagleda napredovanje žena u borbi za ravnopravnost.
Ministarstvo za ljudska i manjiska prava/Ministarstvo kulture