Porodično nasilje je globalni fenomen i njegovo sprečavanje nalazi se među prioritetnim zadacima Ujedinjenih nacija, Svjeta Evrope i mnogih drugih međunarodnih organizacija. Naasilje u porodici, uključujući i nasilje nad ženama, tzv. rodno zasnovano nasilje predstavlja povredu ljudskih prava garantovanih nizom međunarodnih dokumenata. Istovremeno, to znači i obavezu država da u svom zakonodavstvu na adekvatan način regulišu ovu materiju i obezbijede zaštitu i poštovanje ljudskih prava, kao i da formulišu potpun i koordinisan odgovor u njegovom sprječavanju.
Država Crna Gora je prepoznala težinu i ozbiljnost fenomena porodičnog nasilja koje ugrožava različite aktere i čije su žrtve najčešće žene i djeca, ali i starije osobe, muškarci i lica sa posebnim potrebama, i odlučila za donošenje posebnog zakona kojim će se zaokružiti implementacija preporuka sadržanih u relevantnim međunarodnim dokumentima, ali i u ustavnim određenjima sadržanim u najvišem pravnom aktu – Ustavu. Sam pristup ovom problemu je danas potpuno drugačiji u odnosu na prethodni period. Nasilje u porodici i nasilje nad ženama više ne predstavlja privatni, porodični problem o kojem se ne govori, i koji je u velikom broju porodica bio sastavni dio njihove svakodnevnice. Pri tome je nasilje, bilo da se radi njegovom fizičkom, ekonomskom ili psihičkom obliku, uvijek bilo na teretu žene, jer ona nije samo morala da trpi nasilje, nego je bila odgovorna za očuvanje porodice, i skrivanje onoga što se tim povodom dešava. Danas nasilje u porodici i nasilje nad ženama predstavlja društveni problem sa kojim se suočava, ne samo Crna Gora, nego i druge zemlje, i “definiše se kao način ponašanja ili odnosa u kojima se prisila, zastrašivanje, kontrola (u smislu ograničenja slobode) koriste direktno ili putem prijetnje da bi se povrijedile druge osobe i psihički, fizički, ekonomski ili socijalno ugnjetavale.”[1] “Rodno uslovljeno nasilje proizilazi iz očekivanja povezanih sa rodnim ulogama i nejednakim odnosima moći unutar društva i ukorijenjeno je u nejednakoj poziciji žena i muškaraca u privatnoj i javnoj sferi. Izraz "nasilje u porodici" se koristi za opisivanje djela nasilja između članova porodice, uključujući odrasle partnere, roditelje i djecu (uključujući i odraslu djecu), staratelje ili partnere starijih osoba, braću i sestre, itd).
S tim u vezi,napravljen je Program kao dio zajedničkih aktivnosti Ministarstva za ljudska i manjinska prava – Odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti i Centra za edukaciju nosilaca pravosudnih funkcija, Policijske akademije uz konsultacije sa NVO sektorom, čiji je cilj stalno jačanje kapaciteta sudija i tužioca/tužiteljki, policijskih službenika/ca i drugih državnih službenika/ca i naještenika/ca u svrhu efikasnije implementacije međunarodnog i nacionalnog zakonodavstva koje se odnosi na rodno zasnovanu diskriminaciju i zaštitu od nasilja u porodici.U toku je izrada specifičnog Programa obuke koju prišpremaju NVO Centar za ženska prava, Kancelarija UNDP-a u Crnoj Gori i Ministartsvo za ljudska i manjinska prava. Budući Program će se odnositi na implementaciju zakonodavnog okvira koji reguliše sprječavanje i zaštitu od nasilja u porodici i nasilja nad ženama.
Edukativne aktivnosti u okviru Programa obuke za nosioce/teljke pravosudnih funkcija i policijske službenike/ce na temu nasilja u porodici je raspoređene su, prema svojoj sadržini, po tematskim cjelinama. Detaljnije o Programu pročitajte u Dokumentima, u Biblioteci na sajtu Ministzarstva za ljudska i manjinska prava.
Ministarstvo za ljudska i manjinska prava