Gostujući u emisiji „U centar" RTCG, predsjednik Vlade Crne Gore komentarisao je proteste Demokratskog fronta i njihove refleksije na crnogorsku političku scenu.
Komentarišući zahtjeve koji su sa protesta upućeni Vladi, Premijer je kazao: „Niti ja, niti Vlada ne planiramo da podnosimo ostavku zato što bismo to smatrali činom neodgovornosti prema građanima Crne Gore koji su nam poklonili povjerenje rezultatima izbora s kraja 2012 godine. Mi mislimo da neko ko je manje politički i društveno odgovoran ima pravo da pokreće i takve inicijative, ali svaki doprinos takvim inicijativama bi zapravo bila demonstracija neodgovornosti i doprinos jednom haosu u koji se želi uvesti Crna Gora. Baš zbog takvog pristupa Vlada Crne Gore je kao što se sjećate 1. oktobra, nekoliko dana nakon što su počeli protesti u centru Podgorice, zasijedala i odgovorila na zahtjev organiziatora protesta: Kazali smo da zahtjev za smjenom Vlade smatramo neustavnim i nedemokratskim i da mu zbog toga ne možemo izaći u susret. Jer se vlast u Crnoj Gori bira na bazi slobodno izražene volje građana na izborima.
Više je motiva i više je ciljeva sublilmirano u tom zahtjevu, ali rekao bih da se ipak nakon jedne kraće analize oni svode na pokušaj osporavanja državnog suvereniteta Crne Gore i pokušaj osporavanja crnogorskog statusa nezavisnosti i crnogorskog prava da sami upravljamo svojom budućnošću. Prvobitno, taj zahtjev je artikulisan kao zahtjev za promjenu vlasti. Dobro bi bilo da se sve završi na tome bez obzira koliko bilo utemeljenje tog zahtjeva.
Međutim, mislim da nije riječ o tome. Vidjeli smo da je tokom protseta glavnina kritika na račun crnogorske državne politika bila adresirana na naš put integracije u NATO. Ja mislim da to jeste sada ključni motiv, ali rekao bih da se ni tu sve ne završava. Očigledno je da oni koji su organizovali proteste žele da ne samo smijene vlast, nego da na taj način suspenduju naša ostvarenja na putu evropske i evroatlantske integracije. Oni to doživljavaju očigledno kao zli put Crne Gore sa kojeg Crnu Goru treba vratiti, ali, kao što sam kazao, ja mislim da oni glavni problem vide u crnogorskoj nezavisnosti.
Dakle, crnogorska nezavisnost je ishodište ovog problema. Jer, Crna gora je svojom nezavisnošću preuzela odgovornost za svoju budućnost i krenula u kreiranje državne strategije, državnog puta integracije u Evropsku uniju i NATO. Zbog toga oni žele da nakon što bi suspendovali naš put u NATO da zapravo dovedu u pitanje odluku o nezavisnosti donešenu na demokratskom referendumu 2006. godine da bi zatrli u samom ishodištu problem sa kojim se danas suočavaju. Oni misle da Crna Gora mora da se vrati onim stazima kojim je nažalost tumarala tokom dugih vjekova svoje istorije, nemajući svoje nacionalne i svoje državne interese, nego slijedeći druge interese i interese drugih i oni naravno žele da Crnu Goru sad još jednom u istoriji prinesu na žrtvenik starije odnosno brojnije slovenske i pravoslavne braće. Oni smatraju da je to ispravan put Crne Gore, a ja smatram da bi to bilo samoubistvo Crne Gore".
U odgovoru na pitanje o odnosu države prema najavljenom nastavku protesta i izlazu iz postojeće situacije, Premijer je naglasio:
„Postoji samo jedan scenario, a to je scenario institucionalnog raspleta, jer u protivnom bi Crna Gora prestala da postoji kao država. Ja u taj „scenario“ ne vjerujem i to bi bio scenario unošenja haosa i poništavanja svega što je Crna Gora ostvarila u prethodnom periodu. Dakle, ja mislim da postoji institucionalni scenario, postoji scenario u kojem treba voditi dijalog o svim pitanjima koja opterećuju politički i ukupan društveni život Crne Gore danas, teba ga voditi uz maksimalnu spremnost svih aktera političkog i društvenog života da doprinesu prevazilaženju nepovrjerenja i prevazilaženju sumnji koje danas postoje između „igrača“ na političkoj sceni Crne Gore, jer ćemo jedino na taj način doprinijeti da vlast, u bilo kojem personalnom sastavu, bude kredibilnija, autoritativnija i, samim tim, fokusiranija i funkcionalnija u rješavanju onih problema sa kojima se crnogorsko društvo danas suočava".
Odgovarajući na pitanje da li je policija prekoračila ovlašćenja u postupanju sa učesnicima protesta ispred skupštine, Premijer je pojasnio da su protesti odobreni u želji da država pokaže demokratski kapacitet, koji je na dodatnoj provjeri u očekivanju pozivnice za NATO, te da pokaže širinu da i oni koji drugačije misle mogu da kažu što žele. Nakon 20 dana ugrožavanja prava ostalih građana na slobodno kretanje organizatori su kategorično odbili ponudu da pomjere lokaciju protesta, bez ograničavanja trajanja, čime su jasno pokazali da je njihov glavni cilj da izazovu reakciju nadležnih organa koja je uslijedila. Ocijenivši da je reakcija apsolutno legalna, premijer je naglasio da je asistencija komunalnoj policiji izvedena u skladu sa zakonom i uz minimalnu primjenu policijskih ovlašćenja u odnosu na ono čemu je policija bila izložena. Organizatorima je uklanjanje sa ulice bilo potrebno da bi se stvorila medijska slika kako je Crna Gora na ivici građanskog rata, da bi se blokirao njen put u NATO i stvorili uslovi za međunarodno posredovanje, pri čemu su upućivani pozivi Rusiju i NATO-u da arbitriraju o statusu Crne Gore.
Osvrćući se na tvrdnje da je vlast poslala huligane i oganizovane kriminalne gupe na protestante, Premijer je naglasio da se radi o brutalnoj neistini koju može da iznese samo onaj "ko Crnu Goru ne doživljava svojom državom i ko ništa što nosi crnogorsko obilježje ne doživljava svojim". Premijer je iskazao uvjerenje da nije iskorišćen ni približno onaj repertoar ovlašćenja koja je policija imala na raspolaganju, imajući u vidu opasnosti kojima je bila izložena. On je dodao da policija odgovorno obavlja svoj posao i na nivou političkog zadatka koji joj j Država povjerila. Pored demokratskog kapaciteta da omogući iskazivanje političke različitosti, Crna Gora je pokazala i odlučnost da zaštiti tekovine savremenog razvoja: državnost, stabilnost, multietnički sklad, imovinsko i građansko pravo svakog građanina, kao i pravo da samostalno odlučuje o svojoj budućnosti.
„Ko god atakuje na to moraće biti speman da se suoči sa odlučnošću i profesionalnošću nadležnih državnih organa koji su po Ustavu i zakonu zaduženi da se bave tim poslom", istakao je premijer Đukanović.
Komentarišući podršku koju Demokratski front dobija od pojedinih medija iz Srbije, predsjednik Đukanović je istakao:
„Crna Gora danas nije na udaru propagande od strane državne politike države Srbije. To je jedno od krupnijih ostvarenja koje imamo u novijem razvoju države Crne Gore i našeg regionalnog statusa. Nije bilo tako davno kada je upravo državna politika i propaganda državne politike iz Beograda bila najmoćnija podrška atacima na državu Crnu Goru, poput ovih koji danas organizuje Demokratski front. Ali, to je bilo vrijeme u kojem je najveću štetu od tavke politike trpjela upravo država Srbija. To je bilo vrijeme u kojem je Srbija izložila svoju teritoriju, živote svojih ljudi NATO paktu, 99 godine. To je bilo vrijeme u kojem je država Srbija uoči referenduma 2006. raspirivala najgore moguće neprijateljstvo prema državi Crnoj Gori i prema njenim građanima.
Na sreću, sada je sve to iza nas. Ja zaista mogu da afirmišem jedno kavalitetno partnerstvo država Srbije i Crne Gore u koje sam vjerovao i u vremenu kada sam zagovarao nezavisnost i koje se dogodilo na moje veliko zadovoljstvo. Ali, kao što vidite, kao što ni država Crna Gora nije sasvim monolitna u pogledu izbora strateškog kursa državnog razvoja, tako nije ni država Srbija. I u Srbiji postoje i dalje vrlo živahni nacionalistički krugovi koji smatraju da je njihov zadatak gdje god to mogu u regionu da čuvaju život iluziji o nekoj budućoj velikosrpskoj državnoj tvorevini".
Predsjednik je saopštio i svoju ocjenu o stavovima Zapada i Rusije o događajima u Crnoj Gori:
„Da prokomentarišem najprije ove stavove koji su došlil sa relevantnih zapadnih političkih adresa. Vjerujem da svi zajedno mislimo na saopštenje koje je stiglo iz kabineta gospođe Mogerini, kao visokog predstavnika Evrope za bezbjednost i vanjsku politiku, takođe, na sopštenje koje je stiglo iz Stejt departmenta i na saopštenje koje je stiglo iz OEBS-a. Ne mogu a da ne podijelim te ocjene i ne mogu da uputim niti jedan prigovor porukama koje su stigle sa tih adresa, jer su to poruke zaitneresovanosti da Crna Gora nastavi da se razvija u uslovima mira i stabilnosti i to su podsjećanja da su protesti jedan od vidova izražavanja svog političkog stava, ali protesti moraju biti mirni i da moraju biti nenasilni uz istovremeno upozorenje da bi država, kroz djelovanje državnih organa, trebalo da vodi računa o strogo zakonskoj i propocionalnoj eventualnoj primjeni ovlašćenja ukoliko dođe do pretvaranja tih protesta u nešto što bi moglo zaprijetiti nasiljem i nestabilnošću. Dakle, ja mislim da su to prijateljski, dobronamjerni savjeti i preporuke onih koji Crnu Goru već doživljavaju sastavnim dijelom svog društva, svojih intergracija.
Sa druge adrese, iz Moskve, smo dobili neke poruke koje, koliko god zaista ih široko i tolerantno željeli protumačiti, ne možemo, a da ne primijetimo da je svaka od te tri poruke zapravo poruka jednog jasnog svrstavanja Moskve kroz saopštenje njenih oficijelnih organa protiv politike integracija Crne Gore. Dozvolite da podsjetim na saopštenje koje je stiglo iz ruskog MID-a nakon mog povratka sa posljednjeg boravka u Vašingtonu, nakon toga na saopštenje koje je bilo zapravo odgovor jednog odijela u ruskom Ministarstvu vanjskih poslova, odjela za informisanje na upit jedne beogradske novinske agencije i treće je saopštenje ruskog Ministarstva inostranih djela na dan kada je Komunalna policija uz asistenciju državne policije Crne Gore demontirala šatorsko naselje na kolovozu ispred parlamenta".
Na pitanje kako tumači saopštenje ruskog Ministarstva inostranih poslova, koje je stiglo na isti dan kad su uklonjeni šatori i bina ispred crnogorskog Parlamenta, Premijer je odgovorio:
„Ne treba tu velikog tumačenja. Tu je jasno da je to saopštenje bilo pripremljeno i da se zapravo samo čekala reakcija koja je bila logična i očekivana i, nije bila očigledno bila očekivana, samo od strane onih koji su ispred paralamenta čekali da mi reagujemo da bi proglasili početak rata u Crnoj Gori nego je očekivana i u nekim drugim mjestima da bi se saopštio stav da, eto, insistiranje na putu Crne Gore u NATO može Crnu Goru koštati stabilnosti. Potpuno je jasno da je riječ o jednom ozbiljnom i po mom uvjerenju neprijemjerenom uplitanju u nešto što su pitanja domaće državne politike jedne države u ovom slučaju Crne Gore. To je ipak nova praksa.
Obnoviće se odnosi između Rusije i NATO-a, obnoviće se odnosi između Rusije i Evropske unije, jer je to prirodno i to je logično. To je potreba budućeg globalnog razvoja mira i stabilnosti i zbog toga ne trčimo ni u kakvu zapaljivu retoriku, ali istovremeno šaljemo jasnu poruku: mi smo svoj put odabrali, mi taj put nijesmo skrivali, mi smoj uoči referenudma o nezavisnosti pa i nakon njega kroz Deklaraciju o nezavisnosti vrlo jasno kazali da želimo da upravljamo svojom budućnošću i da će ta budućnost biti evropska i evroatlantska. U svim svojim dijalozima koje sam vodio sa visokom ruskom zvaničnicima nijednog trenutka nijesam prećutao da će Crna Gora težiti da postane članica Evropske unije i NATO-a.
Dakle, mi smo krenuli tim putem. Svako ko misli da nas može navesti na to da revidiramo svoj strateški kurs griješi. Ja mislim da je riječ o jednom istorijskom zaokretu Crne Gore. Crna Gora kroz svoju istoriju, baš kao i zemlje Balkana nije baš sa previše simpatija gledala na zapad, niti na ideju integracija u NATO. Tek u godinama uoči referenduma i posebno nakon referenduma Crna Gora je jasno proklamovala svoju namjeru da uđe u taj civilizacijski krug. Ne da se svrsta u vojni blok, nego da postane dio jednog novog sistema vrijednosti koji počiva, podsjetimo se, na tržišnoj ekonomiji, na demokratiji, na vladavini prava, koji počiva na poštovanju i unapređenju ljudskih prava i sloboda. Crna Gora se za to opredijelila. Griješe svi koji misle da je taj stav u Crnoj Gori i u državama Balkana monolitan. Ne. Vidimo da se i dalje jako rvaju te dvije koncepcije. Ovo nova i ova stara koja želi da i Crnu Goru i Balkan zadrži na tim bespućima kojima smo vjekovima tumarali na Balkanu".