U dnevnom listu „Vijesti“ objavljen je u petak, 1. jula 2016. godine na stranama 6 i 7 i najavljen kao centralna tema na naslovnoj strani programski sadržaj pod naslovom „Gubitaši za deceniju progutali milijardu“ u kojem je autor predstavljen kao „Istraživački centar MANS-a i Vijesti“ na senzacionalistički način iznio niz javnih podataka koji su stavljeni u kontekst dokazivanja navodno neracionalnog trošenja budžetskog novca.
Radi istinitog informisanja javnosti objavljujemo činjenice koje opovrgavaju ili pojašnjavaju iznijeto.
Željeznica
Vijesti i MANS:
U tekstu su iznijete tvrdnje da je država za željeznička preduzeća izdvojila „u posljednjih deset godina“ „najmanje 242,1 miliona eura“ i to 153,9 miliona dokapitalizacije i „još najmanje 88,2 miliona“ uložena za održavanje željezničke infrastrukture.
Činjenice:
Sve željeznice svijeta su dobro u opštoj upotrebi, dakle ono što koriste građani i privreda. Sve željeznice se većim dijelom finansiraju kroz subvencije države u cilju zadovoljenja jednog od glavnih javnih interesa a to je javni prevoz putnika i robe. Pitanje, dakle, nije da li država izdvaja za željeznicu – naravno da izdvaja jer to čini svaka država. Pitanje je, a odgovor Vijesti i MANS ne pominju iako je i to javni podatak, što je učinjeno sa tim novcem odnosno u što je novac potrošen. Evo u što: remontovano je i modernizovano 43% mreže pruga u Crnoj Gori, što je odličan rezultat s obzirom na činjenicu da je to učinjeno u samo deset godina. Premda nema uporednih preciznih podataka za države regiona, poznavajući veličinu željezničke mreže šest država Zapadnog Balkana (Crna Gora, Srbija, Albanija, BIH, Makedonija i Kosovo) i trenutne aktivnosti na željeznici u ovim državama sigurno je da je kod nas je najviše urađeno.
Nabavljeni su novi elektromotorni vozovi najnovije generacije i to tri elektromotorna voza španskog proizvođača CAF koji se koriste u lokalnom saobraćaju od 2013. godine i koji učestvuju u prevozu putnika na godišnjem nivou više od 1,2 miliona. Ovom investicijom je, to zna i vidi svaki građanin Crne Gore i stranac koji se provezao novim vozovima, podignuta sigurnost i udobnost putnika.
Remontovana je pruga Podgorica – Nikšić. Ugrađena je telekomanda . Pruga je elektrificirana zahvaljući čemu imamo 90% elektrificirane mreže. I ovim su podignuti na potreban nivo sigurnost prevoza i udobnost putnika odnosno omogućen je bezbjedan, uredan i ekološki najprihvatljiviji vid prevoza.
Država je, dakle, učinila ono što je njena dužnost – kreirala je ambijent koji omogućava građanima i privrednim subjektima javnu uslugu po prihvatljivim uslovima. Može li se željeznička kompozicija kupiti bez novca? Može li pruga biti rekonstruisana besplatno? Autori „analize“ mogli su, i svaki građanin može, za nekoliko minuta saznati na internetu na koji način se finansiraju željeznički infrastrukturni projekti u Evropi. Navodimo kao samo primjer Njemačke, u kojoj vlasti pojedinih pokrajina kupuju kompletan vozni park i daju ga na korišćenje zainteresovanim željezničkim prevoznicima sa ciljem zadovoljenja javnog interesa.
Vazdušni saobraćaj
Vijesti i MANS:
Autori navode da je država „pomogla“ Montenegro Airlines od 2005. godine sa 37,9 miliona eura i da je od osnivanja kompanije uložila „čak 76,7 miliona“ i da država „pokriva“ nagomilane gubitke.
Činjenice:
Crnogorski nacionalni avioprevoznik Montenegro Airlines u sličnoj je situaciji kao i mnogi nacionalni avioprevoznici u situaciji u kojoj im konkurišu velike, globalne aviokompanije kao i takozvani lowcosteri. U deset godina, koje „analiziraju“ autori, ili malo više od toga, propalo je odnosno bankrotiralo samo u Evropi više aviokompanija među kojima su nacionalni prevoznici Mađarske (Malev – osnovan 1946, prestao da radi 2012), Belgije (Sabena – osnovana 1923, prestala da radi 2001), Bugarske (Balkan – osnovan 1947, prestao da radi 2002), Grčke (Olympic Airlines – osnovan 1957, prestao da radi 2009) itd. Pomenimo samo da je i velika Alitalia rebrendirana nakon što je 2008. bankrotirala. Država je prethodno, u deset godina do bankrota, uložila u svog nacionalnog avioprevoznika, ne bi li ga spasila, gotovo pet milijardi eura. Švajcarski Swissair je praktično bankrotirao 2002. godine nakon uloženih milijardi, da bi nastavio da postoji nakon niza akvizicija sada u vlasništvu njemačke Lufthanse.
Dakle, Vlada Crne Gore ne čini ništa protivzakonito niti neobično već ono što čine mnoge vlade nastojeći da održe nacionalne avioprevoznike jer je to u javnom interesu. Vlada Crne Gore je 2012 godine usvojila Program restrukturiranja kojim su definisane određene mjere za kompaniju. Jedna od mjera predviđena Planom restrukturiranja Montenegro Airlinesa AD je da Vlada Crne Gore, u slučaju da takva mogućnost bude predviđena Zakonom o budžetu, preuzme finansiranje jednog od četiri nova aviona tipa „Embraer 195“, ukoliko se to u narednom periodu pokaže neophodnim za nesmetano funkcionisanje „Montenegro Airlinesa“ na tržištu. Iznos koji bi Vlada preuzela je 13,32 miliona eura, i isti je bio planiran za period 2013-2015 (tri godine).
Treba napomenuti da je Planom restrukturiranja, po ovom osnovu za prethodne tri godine planirano 13,32 miliona eura, a da je u istom periodu iskorišćeno 9.040.552,12 eura. Predmetni iznos je konvertovan u akcijski kapital Vlade Crne Gore u Društvu.
Nadalje, 2011. godine Vlada je otpisala dug Montenegro Airlinesa AD u iznosu od 3.233.336,54 eura, nastao u periodu 2002-2006. godine.
Kada su u pitanju kreditna zaduženja kompanije, sa državnim garancijama, ona se od strane crnogorskog vazdušnog prevoznilka redovno otplaćuju.
Broj zaposlenih je povećan usljed razvoja kompanije, koji se ogleda u povećanju i modernizaciji flote kao i u razvoju novih tržišta prema kojima se odvija saobraćaj.
Bitno je napomenuti da je Montenegro Airlines AD, sa cca 600.000 putnika, što čini 35% učešća u ukupnom broju putnika na crnogorskim aeodromima, jedan od najsnažnijih partnera privrede u Crnoj Gori, u prvom redu turističke, što svakako opravdava ulaganja Vlade Crne Gore.
Pomorski saobraćaj
Vijesti i MANS:
Država je u proteklom periodu značajna sredstva ulagala u opstanak preduzeća u pomorskoj industriji. Obaveze Luke Bar po osnovu ino dugova od 80,3 miliona eura u 2006. godini isknjižene su shodno dogovoru sa ministarstvima finansija i pomorstva i saobraćaja, ali podaci iz CRPS ne pokazuju da je država po tom osnovu ikada izvršila dokapitalizaciju.
Činjenice:
Država je obaveze Luke Bar AD po osnovu ino dugova u iznosu od 80.320.335,21 eura, preuzela 2006. godine, zaključkom Vlade broj 02-9267/2 od 23. Decembra 2005. godine, što je bilo uslovljeno odlukom o isknjižavanju državne imovine iz Bilansa Luke Bar u skladu sa Zakonom o morskom dobru u vrijednosti od 119.464.594,31 eura.
Vijesti i MANS:
Kada je u pitanju kompanija Crnogorska plovidba, u toku 2012. godine Vlada je po osnovu finansiranja nabavke brodova uvećala njen akcijski kapital za oko 7,1 milion eura. U istoj godini je izdvojila dodatnih 1,3 miliona eura koje je uplatila Crnogorskoj plovidbi, a ona ih prebacila na račun Jugooceanije za socijalni program radnicima tog nekadašnjeg preduzeća.
Činjenice:
Crnogorska plovidba AD Kotor je u skladu sa zaključcima Vlade Crne Gore od 23. maja 2008. godine i 26. juna 2008. godine, sa računa na kojem su deponovana sredstva od prodaje Upravne zgrade bivše Jugooceanije AD Kotor, namijenjena za kupovinu brodova „Crnogorske plovidbe“ AD Kotor, izvršila pozajmicu u iznosu od 1.360.500 eura za rješavanje socijalnog programa radnika Jugooceanije AD Kotor, uz obavezu da se navedeni iznos vrati.
S obzirom na činjenicu da u momentu otpočinjanja otplate prve rate kredita prema Exim banci Crnogorska plovidba nije raspolagala cjelokupnim iznosom to je na sjednici od 25. juna 2015. godine Vlada usvojila Predlog za rešavanje nedostajućih sredstava za otplatu dijela prve rate kredita prema Exim banci, koji je namijenjen za gradnju dva broda Crnogorske plovidba AD Kotor.
Razlog za nedostatak pomenutih sredstava uslovljen je negativnim kretanjima vozarina na pomorskom tržistu. Zarade brodova, iako su u proteklom periodu bile na nivou, ili iznad nivoa prosječnih zarada ove vrste i veličine brodova, nijesu bile dovoljne iz razloga što je došlo do ozbiljnih poremećaja na svjetskom tržištu prouzrokovanih globalnom ekonomskom krizom, a što je uticalo na drastičan pad vozarina na nivo ispod ekonomske isplativosti broda. Drugim riječima: smanjena je potreba za prevozom roba i sirovina, a to znači da je veća ponuda od potražnje brodskog prostora, a to pak znači da postoji višak brodova na svjetskom tržištu.
Vijesti i MANS:
Nepokriveni gubitak „Montenegro Airlinesa“ na kraju 2015. iznosi 60 miliona eura, željezničkih preduzeća je 57,1 milion, Rudnika uglja 17,2 miliona, Crnogorske plovidbe deset miliona, Luke Bar 1,6 miliona, Kontejnerskog terminala (većinski vlasnik Global ports) 22,9 miliona…
Činjenice:
Kada je u pitanju Luka Bar AD navedeni gubitak je redukovana vrijednost nastala pozitivnim poslovanjem Luke bar AD u poslednjih 6-7 godina. Samo u 2015 godini Luka Bar AD je imala pozitivno poslovanje sa dobitkom od 488.697,00 eura.
Navedeni podaci za Crnogorsku plovidbu AD nijesu tačni i oni iznose 5.355.539,00 eura i posljedica su velikog iznosa kursnih razlika i obaveza po kreditu Exim banke.
Industrija aluminijuma
Vijesti i MANS:
Zvanični podaci pokazuju da je od 2010. godine KAP od države dobio subvencije za struju od 60 miliona eura, plaćene su mu garancije za kredite u iznosu od 126,2 miliona, oproštena 102 miliona obaveza prema Vladi i osam miliona poreza na dobit. Uz to je Ministarstvo ekonomije 2014. platilo 5,3 miliona Montenegro Bonusu kao subvenciju za snabdijevanje strujom KAP-a.
Činjenice:
Ono što navodni istraživači namjerno ne pominju, a što je ko zna koliko puta ponovljeno, je da je globalna ekonomska kriza u drugoj polovini 2008. godine i posebno tokom 2009. godine, dovela u katastrofalnu poziciju proizvođače aluminijuma i čelika u cijelom svijetu. Više kompanija je obustavilo proizvodnju, a sve su je reducirale, neke i do 60% radi smanjenja gubitaka koji su u tom periodu bili neminovni. Cijena aluminijuma na berzi u julu 2008. godine, iznosila je 3.375 $ po toni, da bi već u februaru 2009. godine pala na 1.275 $ po toni.
Istraživači MANS-a i Vijesti, da su zaista imali namjeru da objektivno opišu stanje, lako bi pronašli ove informacije kao i da je npr američka ALCOA morala samo u prve dvije godine krize da otpusti oko 50.000 radnika!
U takvoj situaciji Vlada Crne Gore je odlučila da pomogne Kombinat aluminijuma Podgorica posebno ako se ima u vidu da je 2.700 radnih mjesta tada bilo direktno vezano za KAP, uz procjenu da najmanje još toliko radnih mjesta indirektno zavisi od komapnije. Takođe, Vlada Crne Gore je vodila računa i o tome da je KAP sa Rudnicima boksita, Elektroprivredom Crne Gore, Željeznicom, Lukom Bar i Montenegrobonusom, u poslovno-partnerskim odnosom sa još stotinak privrednih subjekata, što čini značajan faktor u ekonomskom sistemu Crne Gore. Uz to, u budžet se po osnovu poreza i doprinosa od KAP-a slivalo 12 - 13 miliona eura godišnje, a bankarski sistem je bio u stanju visoke zavisnosti od KAP-a i privatnih obaveza zaposlenih u KAP-u.
Da podsjetimo, dilema sa kojom se Vlada suočila događa se u 2009. godini kada ekonomija Crne Gore bilježi pad od blizu šest odsto BDP, kada su budžetski prihodi pali za oko 20 odsto, kada je deficit premašio 5,7 odsto BDP, a bankarski sistem bio pred kolapsom. U ovakvi uslovima, Vlada Crne Gore je zaključila Ugovor o poravnanju za Kombinat aluminijuma Podgorica i Rudnike boksita Nikšić 26.10.2010. i objavila ga odmah poslije zaključivanja, sa svim aneksima. Dakle, i to govori o „istraživačkim” naporima MANS-a, a posebno o njihovim „analitičkim” sposobnostima.
Željezara
Vijesti i MANS:
Za spasavanje nilcšićke Željezare, prema javno saopštenim podacima koje su prenijeli mediji, u posljednjih desetak godina iz državnog budžeta je izdvojeno oko 146 miliona eura.
Činjenice:
U slučaju Željezare Nikšić, primjer navodnog „istraživanja“, a zaprvo manipulacije još je frapantniji. Naime, iako se u naslovu teksta sugeriše čitaocima da je riječ o navodnih „milijardu eura” koje su opet navodni „gubitaši potrošili za deceniju” u samom tekstu se navode privatizacija Željezare Nikšić još od 2004. godine, što je mnogo više od „decenije“. Dakle, objektivno i tačno informisanje javnosti je najmanje bitno ako prifali novca „istraživačima“ MANS-a da popune milijardu pripremljenu za bombastični naslov. Kreditna sredstva koja je država pokrila garancijom od 33 miliona eura korišćena su za isplatu zarada radnicima, otpremnine, isplata dobavljača, električnu energiju, nabavku obrtnih sredstava i sirovina za proizvodnju; investicije u novu opremu; izvođačke i građevinske radove i ugradnju nove opreme i sl. Svakako, svi koji su smatrali nepotrebnim da se da garancija za ove potrebe, imali su mogućnost u realnom vremenu da reaguju.
Nije tačna tvrdnja da je Vlada Crne Gore kupovala „socijalni mir” u Željezari. To potvrđuju svi socijalni programi kojima je Vlada Crne Gore, za preduzeća u državnom vlasništvu, obezbijedila sredstva za otpremnine za one koji ostanu bez posla, kao i sredstva za povezivanje radnog staža za one koji su stekli uslove za penziju.
Ovo se zove svuda u svijetu samo jednim imenom: odgovorna socijalna politika države odnosno Vlade da obezbijedi radnike.
Zaključak
Navodna „analiza“ Istraživačkog centra MANS-a i Vijesti, objavljena juče pod naslovom „Gubitaši za deceniju progutali milijardu eura“ ne predstavlja ni „istraživanje“ a još manje „analiziranje“, posebno ako se ima u vidu da je tema privatizacije i restrukturianja ovih preduzeća bila u fokusu javnosti nebrojeno puta, uz ispunjenje svih obaveza države Crne Gore, od objavljivanja privatizacionih ugovora, preko dokumenata o dodjeli dražavne pomoći, do bilansa stanja preduzeća. Štoviše, Vlada ne samo da je sve podatke (i brojne druge) objavila već predstavnici Vlade godinama iz sedmice u sedmicu informišu javnost direktno na konferencijama za medije nakon sjednica Vlade kada svaki novinar ima pravo da postavi svako pitanje na koje, naravno, dobija odgovor.
Iz navedenog je jasno da navodno „istraživanje“ i „analiziranje“ nije ništa drugo do pokušaj da se opravdaju sredstva donatora, kroz prosto slaganje nebrojeno puta objavljenih podataka na način da se diskredituje Vlada Crne Gore. To izgleda još jedino ne vide donatori. Da je to tako, potvrđuju svi navedeni primjeri. Svi podaci iznijeti u tekstu su ne samo objavljeni od strane Vlade Crne Gore, već je aplikacija za državnu pomoć za ova preduzeća slata i u Brisel.
Dakle, u slučajevima u kojima je Vlada Crne Gore pomogla kompanije na način što je obezbijedila državnu pomoć, poštovana su sva pravila koja nas obavezuju iz naše evropske agende koju smo prihvatili i uz obavljenu komunikaciju sa Evropskom komisijom.
Vlada Crne Gore iskreno je posvećena partnerskoj saradnji sa medijima i civilnim društvom u svim oblastima držeći da su istinsko istraživačko novinarstvo i ozbiljne analize nevladinih organizacija u interesu cijelog društva kao važan stimulans za vlast da otkloni svoje nedostatke odnosno njen korektiv. Takav pristup Vlade iziskuje, međutim, minimum ozbiljnosti sa partnerske strane. Ovaj tekst u kojem se pokušava prezentirati navodno „otkrivanje“ i „analiziranje“ onoga što je već poznato odnosno odavno otkriveno i to od strane same Vlade i pomno analizirano i u Vladi, i u Skupštini, i u sindikalnim organizacijama, i u medijima, i u nevladinom sektoru, i u stručnoj javnosti, stoga, ne kompromituje Vladu Crne Gore, što je očito bio cilj, već, ovdje iznijete činjenice su to pokazale, kompromituje autore.
MINISTARSTVO EKONOMIJE
MINISTARSTVO SAOBRAĆAJA I POMORSTVA
SLUŽBA ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU VLADE CRNE GORE