Pažnja: Sadržaj ove stranice je dio arhivskog sadržaja i odnosi se na prethodni saziv Vlade Crne Gore.
Arhiva

IN MEMORIAM - DR SC RADOMIR PAVIĆEVIĆ

Objavljeno: 2016-08-25 18:21:07 Autor: Uprava za dijasporu

U Zagrebu je 22. avgusta 2016. godine, u svojoj 75. godini preminuo dr. sc. Radomir Pavićević, istaknuti naučnik u oblasti medicine, vrsni grudni hirurg, ali i utemeljivač novijeg pristupa saradnje sa crnogorskim iseljenicima u Republici Hrvatskoj i dugogodišnji predsjednik Nacionalne zajednice Crnogoraca u Hrvatskoj.

Radomir Pavićević rođen je 9. jula 1942. godine, u Dolu Pješivačkom, u  opšini Danilovgrad, kao prvo od sedmoro djece Milosava i Danice Pavićević (rođene Radetić), gdje je pohađao četvorogodišnju osnovnu školu, a školovanje zatim nastavio u Danilovgradu, pa Titogradu. 1961. godine upisuje Medicinski fakultet u Zagrebu, a diplomira 1966. godine.  

Specijalizovao je grudnu hirurgiju, koja mu postaje i životno opredjeljenje, pa će na Klinici za torakalnu hirurgiju kao šef operativnog trakta ostati do odlaska u penziju 2008. Takođe, dr Pavićević osniva i oprema 'Laboratorij za genetiku raka (Primarni referalni laboratorij evropskog multicentričnog istraživanja i aplikacije tumor markera)' kojim i rukovodi od njegovog osnivanja u decembru 1997. do 30. juna 2009. Za otvaranje laboratorija pripremao se punih pet godina, osiguravši prostor, kadrove i opremu po uzoru na Andersonov institut u Teksasu.

 Pokojni Radomir je, u jeku svoje plodne medicinske karijere, već 2000. godine aktivno učestvovao u  obnavljanju saradnje crnogorskog iseljeništva u Hrvatskoj sa svojom matičnom državom, sa osnovnom idejom demokratizacije i svojevrsne etičke obnove Zajednice, obnavljajući pokidane niti međusobnog povjerenja. Čelni čovjek Zajednice postao je 2001. godine na Godišnjoj skupštini u Rijeci, i na tom mjestu ostaje sve do septembra 2015. godine. Pavićević je svojim idejama, predanošću i stilom djelovanja bitno obilježio programski, organizacioni i personalni profil organiziovanog djelovanja Crnogoraca u Hrvatskoj. U tom periodu, može se slobodno reći da je crnogorska nacionalna manjina u Hrvatskoj postala građanima prvog reda, i da su aktivnosti NZCH, naročito na kulturno-umjetničkom planu, podigle ugled Crne Gore i Crnogoraca u Republici Hrvatskoj.

Dr Pavićević je utemeljivač „Dana crnogorske kulture“, koji se u saradnji sa Ministarstvom kulture Vlade Crne Gore, uspješno organizuje desetak godina (s nizom prvorazrednih izložbi, koncerata, pozorišnih predstava, filmova crnogorskih umjetnika). Ističemo i izdavačku djelatnost, koja je postala i zaštitni znak NZCH kao „kulturne zajednice“, sa nekoliko biblioteka, više desetina naslova knjiga, a u saradnji sa partnerima kako u Crnoj Gori (Matica crnogorska, Hrvatsko građansko društvo), tako i u Hrvatskoj (Skaner studio, Antibarbarus, Disput).

Izuzetno značajan je Pavićevićev angažman na povezivanju Zajednice s matičnom državom, kako njenim službenim institucijama (ministarstvima kulture, nauke i vanjskih poslova; Vladom, Parlamentom i Predsjednikom države), tako i nevladinim udruženjima (posebno Maticom crnogorskom). Često je isticao da bez oslonca na matičnu državu nema budućnosti. Otuda i neizmjeran angažman na internacionalizaciji crnogorskog pitanja, aktivnostima i brojnim manifestacijama sa svrhom i ciljem obnove nezavisnosti i njenom vraćanju u porodicu nezavisnih država svijeta.

Za svoje životno djelo doživio je visoko priznanje predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića, koji je, povodom Dana nezavisnosti 8. oktobra 2009. odlikovao ljekara, naučnika i humanistu dr. Radomira Pavićevića „Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske“ za „osobite zasluge za zdravstvo, socijalnu skrb i promicanje moralnih društvenih vrednota“, a na predlog Hrvatskog građanskog društva Crne Gore, Bokeške mornarice i Dobrovoljaca domovinskog rata iz Dubrovnika.

Neka je slava i hvala dr Radomiru Pavićeviću. Njegova porodica (supruga Lukrecija, koja je neuropsihijatar dr. sci, sinovi Aleksandar i Dragan, kao i unuci, moraju se ponositi likom i djelom pok. Radomira, koji treba da bude uzor i svim generacijama koje dolaze, naročito našem iseljeništvu u Republici Hrvatskoj.