Svima nama na ovim prostorima u nasljedstvo je ostavljen plemeniti karakter, velikodušnost i sposobnost empatije. Da se ne opredjeljujemo ni za zelene ni za plave, ni za bolje, ni za gore, bogatije ni siromašnije, na one sa više ili manje vjere. Trebalo bi da poštujemo čovjeka podržavajući njegovo pravo na otvorenost i svako opredjeljenje.
Kada zvijezde sa obrova obala đerdan nizu
Ministar za ljudska i manjinska prava, Suad Numanović, rođen je u Bijelom Polju. Kako voli da kaže, zavičaj obilježava čovjeka. A on sa sobom nosi trag kaldrma, sokaka, doline Lima.
„Kada zvijezda se obrova, obala đerdan nižu”, srce mu ispunjava radost.
Empatiji su, uz nasljeđe, doprinijele studije medicine i višegodišnje aktivno bavljenje sportom. Sportski duh ga je naučio kolegijalnosti, poštovanju protivnika, fer borbi punim srcem, što je kasnije primijenio u karijeri.
Ponevši Bijelo Polje u srcu, od januara 2003. godine, živi i radi u Podgorici. Te 2003. imenovan je za ministra bez portfelja u Vladi RCG. Obavljao je funkciju ministra rada i socijalnog staranja u periodu u period 2009 - 2012. Decembra 2012. godine biran za ministra za ljudska i manjinska prava.
„Ne ponašaj se kao da ćeš živjeti hiljadu godina, dok živiš i dok je moguće važno je biti i ostati čovjek“, počinje priču naš sagovornik.
Onaj ko se ozbiljno bavi ljudskim i manjinskim pravima, slobodama i ljudima treba da sa adekvatnog rastojanja odmjeri ravnopravnost naroda, oblike diskriminacije, svijest društva.
Numanović za portal govori kako je to kada svakog jutra znate da ćete se sresti sa velikim očekivanjima, nerazumijevanjem, manama koje nas razdvajaju uprkos sličnostima i vrlinama koje nas spajaju. I sa pitanjem, da li ste sagledali situaciju iz svih uglova, da li je nešto promaklo, jer ipak o ljudima govorimo.
Kako Vi posmatrate oblast ljudskih prava?
Shvatio sam da je suština življenja u lijepom, a suština zla u ružnom i uvidio sam da smo srodni ne samo po krvi, već po razumu i porijeklu i da niko nikome ne može naškoditi ako svjesno nema potrebu za tim. Stvoreni smo kao cjelina. Suprostavljanje nije prirodno, kao što nije prirodno raditi protiv nekoga, ljutiti se na njega ili ga mrzjeti.
Marko Aurelije je još davnih dana postavio određena pravila po kojima vrijedi živjeti. Mislim i vjerujem da zdrav razum uvijek pobjeđuje, a to je odličan preduslov za bavljenje ljudskim i manjinskim pravima i slobodama.
Da li smatrate da ste pronašli mjeru u oblasti kojom se bavite?
Ljudi će uvijek vjerovati u ono što žele. Tako je oduvijek i bilo. Javna funkcija sama po sebi donosi konstantnu izloženost javnosti. Šta god da uradite ili ne uradite, morate bit spremni na činjenicu da će javnost imati svoj sud o tome. Ne ljutim se što neki ne vjeruju da živim pošteno, jednostavno i dobronamjerno. Kada se dogodi nečija greška, zamisli se i razmotri da li je isti nekada griješio? To je nešto od čega uvijek polazim. Uvijek smo spremni da osudimo, značajno rijeđe da razmislimo o okolnostima i pokušamo da razumijemo čovjeka, njegove tegobe, slabosti.
Maksima Marka Miljanova: Junaštvo je braniti sebe od drugoga, čojstvo drugoga od sebe treba da ostane vodilja svakom čovjeku koji drži do morala i etike.
Čime se sve bavi resor na čijem ste čelu?
Nadležnost Ministarstva za ljudska i manjisnka prava je prije svega zaštita ljudskih i manjinskih prava i sloboda, zaštita od diskriminacije, posebno ranjivih društvenih kategorija. Takođe, akcentujemo značaj unaprijeđenja međuljudskih odnosa naših građana, podižemo svijest o značaju tolerancije i razumijevanja. Radimo na očuvanju multietničkog, multikonfesionalnog i multikulturalnog sklada u Crnoj Gori. Ministarstvo radi na poštovanju ljudskih prava i sloboda, jer svi smo rođeni pod jednim istim nebom, rođeni sa istim pravom, pravom na život, na grešku, na ljubav i radost. I Aleksandar Makedonski i njegov konjušar izjednačili su se poslije smrti, to je dovoljan i najbolji primjer jednakosti među ljudima.
Na koji način je Vaša profesija povezana sa poslom kojim se trenutno bavite?
Ništa nam ne daje tako mirnu savjest kao osjećaj da smo pomogli nekome. Humanost je preduslov za razumijevanje ljudskih prava i borbu protiv diskriminacije. Kroz medicinu naučite vrijednost ljudskog života i suočite se prolaznošću. Kroz medicinu se učite i razumijevanju, smirenju, empatiji … I samo gram te profesije pomogao mi je da ostanem čovjek. Edukacija je najjače oružje koje možete upotrebiti da promijenite svijet na bolje.
Koliko je uloga žene pomogla u izgradnji savremene Crne Gore?
U Crnoj Gori imamo odličan zakonodavni i institucionalni okvir u oblasti postizanja rodne ravnopravnosti odnosno jednakih mogućnosti za žene i muškarce.
Ravnopravnost žena i muškaraca neodvojivi je dio korpusa ljudskih prava i predstavlja ključni faktor reformskih procesa koji podrazumijevaju unapređenje položaja žena u svim oblastima privatnog i javnog života. Žene su u Crnoj Gori oduvijek bile izuzetna podrška u stvaranju društvenog ambijenta i očuvanju sistema vrijednosti.
Podrška žena iako prepoznata, nije bila vrednovana na pravi način. Početkom trećeg milenijuma, Crna Gora se razvojem milenijumskih ciljeva, opredijeljuje za jačanje uloge žene u svom društvu. Žene su nesporno veoma odgovorne, temeljne, istrajne u svemu. Najmanje što, kao društvo možemo i treba da učinimo, jeste da im pružimo priliku da to i pokažu.
Najveći doprinos one mogu dati na mjestima donosioca odluka. Navodim primjer nakon lokalnih izbora 2014. Lokalni parlamenti su unapredili procenat u učešču žena sa nekih 17 % porastao je na 26%, dok četiri opštine imamo i preko 30%. Riječ je o glavnog gradu Podgorica, Danilovogradu, Andrijevici i Kolašinu. Danas imamo četiri predsjednice opština u Crnoj Gori i svakako da je za pohvalu Tivat koji je nakon posljednih izbora prepoznao važnost ženskog aktivizma i izabrao ženu za predsjednicu opštine.
Na posljednjim izborima u ovom gradu, na izbornim listama pojedinih stranaka bilo je i preko 50 % žena. Kao primjer dobre prakse vidimo jeste sve veća politička participacija odnosno sve veći broj žena na izbornim listama. Sve to ukazuje da idemo u dobrom pravcu i da figura žene jača u javnom i političkom životu.
Kada smo već kod diskriminacija žena, koliko je u Crnoj Gori zastupljeno nasilje nad ženama?
Nasilje je jedan od najokrutnijih vidova kršenja osnovnih ljudskih prava. Na ovu izrazito negativnu pojavu nije, nažalost, imuna ni naša država. Dosadašnja statistika pokazala je da imamo vidan napredak u svim oblastima društvenog života. Sve je veći broj prijavljenih slučajeva nasilja, ali i procesuiranih, što ukazuje na porast povjerenja građana u rad institucija. To jeste pravi put, nasilje nije privatan niti izolovan problem. Nasilje je problem cijelog društva. Ono što danas napadne jednu ćeliju, sjutra će zahvatiti čitav organizam.
Svakako, najbolje je preventivno djelovati u svemu.
Vlada Crne Gore tretira ovu oblast kao jednu od prioritetnih u sprovođenju svoje politike. S tim u vezi, Crna Gora je u prvih pet država potpisnica Istanbulske Konvencije o sprječavanju i suzbijanju porodičnog nasilja i nasilja nad ženama, koja je stupila na snagu avgusta 2014. godine. U kontinuitetu sprovodimo obuke na temu borba protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, prisilnim brakovima za različite ciljne grupe.
Kako Crna Gora čuva multikonfesionalni sklad?
Zahvaljući pozitivnim iskustvima multivjerskog i multinacionalnog sklada koji u Crnoj Gori postoji vjekovima, mogu da kažem da su međunacionalni i međuvjerski dijalog, razumijevanje i iskreno poštovanje osnova u borbi protiv svakog nasilnog ekstremizma. Iako sve religije propovijedaju jednu istinu, odnosno teže jednostranom uređenju nekog društva, a nacije po unutrašnjoj logici teže stvaranju nacionalnih država, u Crnoj Gori se već vjekovima odvija proces u kome sve nacije i vjerske zajednice traže i pronalaze modele zajedničkog života.
Kako uspostaviti najbolji model održivog razvoja ljudskih prava u Crnoj Gori?
Jedini ostvariv i održiv uspjeh, u svakoj oblasti donosi dobra saradnja. Ministarstvo za ljudska i manjinska prava u zahtjevnoj oblasti unapređenja zaštite ljudskih i manjinskih prava ostvaruje saradnju sa međunarodnim tijelima, domaćim institucijama i nevladinim organizacijama. Takav pristup je neophodan radi očuvanja sistema vrijednosti.
Za kraj, kako definišete slobodu i da li je Crna Gora slobodna država?
Vjerujem da na svijetu ne postoji stvar kao što je polu- sloboda. Da bi postao slobodan, čovjeku nije dovoljno samo da odbaci svoje lance, nego mora živjeti na način kojim će poštovati i poboljšavati slobode drugih. U tome je i suština življenja. Crna Gora je država bazirana na demokratskim principima. Svakoga dana, pokušavamo da modele razvoja modernijih društava primjenimo na svoje. Svjesni smo da se nikada i nigdje nije hodalo lagano ka slobodi, ali mi se borimo da dođemo do svog cilja, jake vladavine prava koja znači jednakost i uvažavanje svih na jednak način.
Autorke: H.S. i S.Ž.