Predsjednik Vlade Milo Đukanović govorio je u utorak, 27. septembra 2016. godine, na svečanom dijelu Konstitutivne sjednice Savjeta za saradnju sa iseljenicima.
MILO ĐUKANOVIĆ, PREDSJEDNIK VLADE CRNE GORE:
(Pozdravna riječ na konstitutivnoj sjednici Savjeta za saradnju sa iseljenicima,
Podgorica, 27.09.2016. godine)
Poštovani članovi Savjeta za saradnju sa iseljenicima,
Poštovani prijatelji,
Dame i gospodo,
Zadovoljstvo mi je da vam poželim dobrodošlicu, i da vas pozdravim u ime Vlade Crne Gore, koja je na sjednici od 28. jula ove godine imenovala ovaj Savjet, čiji su članovi predstavnici dijaspore, i državnih i drugih institucija. Čestitam vam svima na izboru i želim uspjeh u ovom pionirskom poslu.
Savjet je jedan od instituta definisanih Zakonom o saradnji Crne Gore sa iseljenicima, usvojenim prije nešto više od godinu dana. Današnjom konstitutivnom sjednicom zaokružuje se institucionalna infrastruktura kojom je obuhvaćena ova značajna dimenzija državne politike. Time se dodatno potvrđuje odgovoran odnos Vlade prema dijaspori, koja je važan partner u procesu snaženja bilateralnih odnosa sa zemljama u kojima postoje naše iseljeničke zajednice. Prevashodno, namjera nam je da stvorimo uslove za povezanost naših ljudi sa maticom ma gdje živjeli, s ciljem da uvijek budemo dio jedne cjeline. U savremenom svijetu iseljeništvo je važan resurs svake zemlje, bez obzira na njenu veličinu i uticaj. To je posebno izraženo u visokomigrantnim mediteranskim državama, kao što je Crna Gora od iskona.
O kojem god aspektu iseljeničke teme razgovarali, sjećanja i emocije su neizostavan pratilac te besjede. Iseljavanje sa naših prostora traje koliko i ljudsko sjećanje, vjekovima. Gotovo da nema porodice u Crnoj Gori koja nije pratila svoje najbliže na daleka, neizvjesna putovanja. Još sredinom 19. vijeka Crnogorci su bili među prvima koji su naselili zapadnu obalu Amerike, zajedno s predstavnicima velikih nacija toga vremena. S njima su u Novi svijet stigle i prve informacije o Crnoj Gori. U San Francisku je 1869. godine u časopisu „Alaska Herald“ objavljen članak o knjazu Nikoli, iz pera naših iseljenika. On je potkraj 19. vijeka, u znak zahvalnosti za mnoga dobročinstva, poslao zastavu Crnogorcima u Kaliforniji, koja se i danas tamo čuva. Pored proglasa i prepiske sa njima, godine 1876. tamo je poslat i prvi sveštenik Matanović. To je bio početak institucionalnog odnosa tadašnje Crne Gore prema iseljeništvu. Vremenom se njihov broj iz godine u godinu povećavao. Iseljavanje se uvijek dešavalo u kratkim periodima mira, posebno u drugoj polovini 19. i početkom 20. vijeka. Samo u Ameriku se između 1903. i 1908. iselilo oko 25.000 mladića, pretežno između 16 i 25 godina. To je bila polovina radne snage, ili oko 10% tadašnjeg stanovništva. Preplavili su američki kontinent, i pronijeli saznanja o Crnoj Gori od Ognjene zemlje do Aljaske.
Od tada do danas Crna Gora je više puta bila u istorijskim vrtlozima svjetskih zbivanja. Prošla je velike svjetske ratove, period potpunog nestanka, i fazu suživota u raznim jugoslovenskim aranžmanima, da bi 21. maja 2006. godine po prvi put u svojoj dugoj i slavnoj istoriji mirnim putem obnovila nezavisnost, i ponovo stekla međunarodno priznanje. Velike zasluge za to pripadaju našem iseljeništvu, crnogorskim građanima svih vjera i nacija rasutim po svijetu. Ovo je prilika da im preko vas, i javno, u godini jubileja kada obilježavamo prvu deceniju nezavisnosti i hiljadu godina državnosti, još jednom uputimo riječi zahvalnosti i priznanja za doprinos ovom istorijskom podvigu, i za sve što su činili i čine za svoju domovinu Crnu Goru, za njenu stabilnost, razvoj i napredak.
Savremena Crna Gora koja je pred formalizacijom članstva u NATO, i duboko u pregovaračkom procesu sa EU, zemlja cijenjena od svojih susjeda, prepoznata kao faktor stabilnosti u regionu, sve značajniju pažnju posvećuje svojoj dijaspori. Između ostalog i zato što su za države dimenzija i nivoa razvoja današnje Crne Gore kadrovski potencijali najčešće opredjeljujući faktor tempa budućeg napretka. Posebno kada se imaju u vidu ambiciozni strateški ciljevi i na unutrašnjem, i na spoljnjem planu. Mi crnogorskim ljudskim resursom smatramo sve naše ljude koji su pripadnici i „druge Crne Gore“, što je odomaćeno ime za brojnu iseljeničku zajednicu. To nije samo retorika, to potvrđuju i konkretni potezi, kao što je konstituisanje ovog Savjeta. Za nas su dragocjena iskustva naših ljudi po svijetu, posebno sada, u prvim decenijama izgradnje moderne crnogorske države. Veliki dio naše dijaspore živi u ekonomski razvijenim, demokratskim društvima. Živi po pravilima i standardima evropske i evroatlantske zajednice, čijem punopravnom članstvu stremi Crna Gora. Zato njihove čvršće veze sa domovinom imaju poseban značaj u ovoj fazi našeg razvoja i integracija.
Usvajanjem Zakona o saradnji Crne Gore sa iseljenicima koji reguliše međusobne veze stvorili smo solidnu osnovu za dalje aktivnosti. Iz njega proističe i obaveza formiranja ovog Savjeta, koji je Vladino savjetodavno tijelo. Stvorene su i normativne pretpostavke za povećanje iznosa sredstava koja su budžetski namijenjena saradnji sa iseljenicima. Time i osnova za pripremu većeg broja kvalitetnijih projekata i programa koje Vlada planira kroz svoje strategije. Napori koje smo uložili tokom minule decenije, kao i iskustva drugih zemalja, pokazuju da se upravo ovakav model institucionalizacije odnosa, kroz dijalog i zajedničke napore, pokazao djelotvornim. Kao zemlja multietničkog sklada, multikulturalna i multikonfensionalna zajednica, snažno smo posvećeni da i kod kuće, i među iseljenicima, jačamo osjećaj pripadnosti svojoj državi Crnoj Gori, koja je naša zajednička postojbina. Vjerujem da će tome konstantno doprinositi projekat Ljetnje škole jezika i kulture Crne Gore, pod tim nazivom, koji je namijenjen našim najmlađim iseljenicima. Neprocjenjiv je i značaj kurseva i škola jezika u inostranstvu, koji se od štampanja prvih udžbenika za našu dijasporu redovno organizuju u Argentini, Turskoj, Velikoj Britaniji, Urugvaju, Francuskoj, Albaniji, Srbiji, Holandiji i Luksemburgu. Pozitivni primjeri u novije vrijeme u tom pravcu su i formiranje Nacionalnog savjeta Crnogoraca u Srbiji, kao i Saveza crnogorskih zajednica Latinske Amerike u Argentini. U cilju podsticanja zajedničkih aktivnosti predviđene su i nagrade istaknutim iseljenicima i njihovim organizacijama za poseban doprinos u jačanju veza s Crnom Gorom u raznim oblastima, od kulture, tradicije, filantropije, do privrednog partnerstva. Takođe, i „Nagrada za očuvanje državnog identiteta i pripadnosti Crnoj Gori“. Posebno želim da naglasim posvećenost Vlade stvaranju što povoljnijih uslova za biznis, i za privlačenje stranih investicija. Vjerujem da će taj segment Vladine politike sve više zanimati naše ljude koji su u svijetu uspješni u biznisu, ili koji žele da se tome posvete. Crna Gora je sve prepoznatljivija turistička i investiciona destinacija. Tokom minule decenije strane investicije činile su oko 19% BDP prosječno godišnje, što našu zemlju svrstava u sam evropski vrh po ovom osnovu. Siguran sam takođe da su pripadnici dijaspore izuzetno zainteresovani i za Vladinu politiku ravnomjernijeg regionalnog razvoja, za brojne stimulativne mjere za pokretanje biznisa i otvaranje novih radnih mjesta na sjeveru naše države.
Ova i druga pitanja će biti predmet rada i interesovanja i Savjeta koji danas formiramo. U zemlji, za to je najodgovornija Uprava za dijasporu, kao organ državne administracije. Ali, ovom značajnom tematikom bave se i mnoge druge državne institucije. Svoj odnos prema iseljeništvu pokazali smo i formiranjem skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike.
To je našlo odraza i u strukturi Savjeta za saradnju sa iseljenicima. Primijetili ste da u sastavu imamo i predstavnike lokalnih uprava iz opština koje imaju značajan dio populacije u dijaspori. Uvjeren sam da ćemo svi zajedno definisati novi, kreativni pristup saradnji na dobro i dijaspore i Crne Gore. Imajući u vidu da su svi članovi Savjeta izabrani kroz demokratski proces selekcije od strane iseljeničkih udruženja, veoma je važno da se saradnja kanališe upravo kroz ovo tijelo koje je i formirano radi unapređenja partnerstva države sa iseljeništvom. Svi zajedno treba da uložimo napore da ovaj model razvijamo i usavršavamo u skladu sa obostranim potrebama. Saradnju ćemo stalno unapređivati i prilagođavati novim izazovima i zahtjevima koji se budu nametali. Utoliko prije što zahvaljujući novim tehnologijama nema više nepremostivih daljina, niti smetnji za komunikaciju na dnevnoj osnovi. Želimo da razvijamo našu saradnju u korak s vremenom. Jedino zajedno možemo računati na dobre rezultate, koji sigurno neće izostati. Uvjeravam vas da ćete za sve korisne inicijative i predloge uvijek imati podršku Vlade Crne Gore.
Na kraju, želim da istaknem da na konstituisanje ovog Savjeta ne gledam samo kao na ispunjavanje zakonske obaveze. Na određeni način ovo je i gest poštovanja prema precima koji su vjekovima „odlazili na zaradu“, na put bez povratka, i ostajali u tuđini željni bliskih, željni zavičaja, i svoje Crne Gore. Prema svim našim ljudima u inostranstvu koji su do današnjih dana na bilo koji način doprinosili njenom razvoju i afirmaciji.
U nadi da će Savjet biti otvorena tribina za razmjenu kreativnih mišljenja i ideja, mjesto dogovora za realizaciju kvalitetnih projekata i programa, na zajedničko dobro, još jednom vam želim uspješan rad, i predstavnicima naših iseljenika prijatan boravak u domovini.
Hvala vam na pažnji!