Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti, članom 20 propisana su osnovna materijalna davanja u socijalnoj zaštiti i to: materijalno obezbjeđenje, lična invalidnina, dodatak za njegu i pomoć, zdravstvena zaštita, troškovi sahrane, jednokratna novčana pomoć, naknada roditelju ili staratelju korisnika prava na ličnu invalidninu. Propisano je da država može obezbijediti i druga materijalna davanja u socijalnoj zaštiti, u skladu sa materijalnim mogućnostima.
Članom 37 navedenog zakona propisano je da pravo na jednokratnu novčanu pomoć može ostvariti pojedinac, odnosno porodica koja se, zbog posebnih okolnosti koje utiču na stambeno, materijalno i zdravstveno stanje, nađe u stanju socijalne potrebe. Pravo se ostvaruje u skladu sa kriterijumima i po postupku koje je propisalo Ministarstvo rada i socijalnog staranja, a visinu pomoći određuje centar za socijalni rad zavisno od potrebe pojedinca, odnosno porodice i materijalnih mogućnosti države. Pravo se ostvaruje u upravnom postupku kao i sva druga prava na materijalna davanja.
Pravilnikom o bližim uslovima za ostvarivanje prava na materijalna davanja iz socijalne i dječje zaštite članom 23 propisano je da jednokratnu novčanu pomoć može ostvariti pojedinac, odnosno porodica:
- kada se suoče sa okolnostima koje se nijesu mogle predvidjeti i prevazići, a nepovoljno utiču na zadovoljavanje njihovih osnovnih potreba;
- radi pomoći djeci i mladima, čija porodica nema materijalnih mogućnosti da im obezbijedi neophodne uslove za pravilan rast i razvoj, imajući u vidu mjere kojima se sprječava rizik od institucionalizacije, naročito djeteta mlađeg od tri godine života;.
- u drugim slučajevima kada, postoje okolnosti i opravdani razlozi za obezbjeđivanje neodložne podrške, i kada je potreban odgovarajući oblik socijalne zaštite.
Članom 24 navedenog pravilnika propisano je da je podnosilac zahtjeva dužan da navede razloge zbog kojih mu je pomoć potrebna i da podnese odgovarajuću dokumentaciju koja te razloge čini osnovanim. Jednokratnu pomoć centar za socijalni rad može realizovati u robi, uz saglasnost podnosioca zahtjeva, kada ocijeni da je to povoljnije za korisnika ili da se pomoć u novcu ne koristi ili postoji velika vjerovatnoća da se neće koristiti za podmirenje potreba iz zahtjeva.
Navedenim pravilnikom propisana su i druga materijalna davanja i to druge novčane pomoći i pomoć u robi. U skladu sa članom 35, zahtjevi sa potrebnom dokumentacijom koja razloge za pomoć čini osnovanim se podnose Ministarstvu rada i socijalnog staranja a visina,obim i oblik materijalnog davanja određuje se zavisno od nastale situacije u skladu sa materijalnim mogućnostima države. O zahtjevu rješava Komisija koju je obrazovalo Ministarstvo rada i socijalnog staranja. Komisija cijeni postojanje činjenica i okolnosti istaknutih u zahtjevu i na osnovu toga predlaže visinu, obim i oblik materijalnog davanja pojedincu, odnosno porodici. Na predlog Komisije ministar donosi rješenje.
Novčana sredstva za jednokratne novčane pomoći opredjeljuju se centrima za socijalni rad srazmjerno broju korisnika materijalnog obezbjeđenja na mjesečnom nivou.
Povodom svakog zahtjeva centar sačinjava nalaz i mišljenje u kojem se navode svi bitni podaci vezani za materijalnu, zdravstvenu, stambenu i dr. situaciju porodice i daje se mišljenje o potrebi za jednokratnom novčanom pomoći. U izuzetno specifičnim slučajevima, u skladu sa odredbama pravilnika, na osnovu predloga komisije i Ministarstvo rada i socijalnog staranja opredjeljuje taj vid materijalnog davanja, u skladu sa mogućnostima države.
Broj potencijalnih korisnika navedenog prava je veliki i zahtjev može podnijeti svaki pojedinac, odnosno porodica koji se nađu u situaciji, koja im u skladu sa zakonom, daje osnov da ostvare to pravo. Opredijeljena sredstva na godišnjem nivou nisu dovoljna da se udovolji svim zahtjevima. U tom smislu ukazujemo da samo u oblasti socijalne i dječje zaštite, broj porodica koji koriste materijalno obezbjeđenje je oko 7.700 sa oko 22.000 članova, a broj korisnika dodatka za njegu i pomoć je oko 15.400, a tu su i drugi korisnici prava i svi oni su zbog materijalnog i zdravstvenog stanja potencijalni korisnici prava na jednokratnu novčanu pomoć. Iz tih razloga su i korisnici socijalno zaštitnih prava u najvećem broju korisnici jednokratnih novčanih pomoći.
Ministarstvo rada i socijalnog staranja radi na konstantnom poboljšanju transparentnosti što pokazuju i podaci o isplatama materijalnih davanja i jednokratnih novčanih pomoći, koji se svakog mjeseca objavljuju na web stranici Ministarstva.
Na osnovu svega navedenog, smatramo neosnovanim navode date u tekstu, koji izražavaju sumnju na zloupotrebu jednokratnih novčanih pomoći i na neopravdano visoke iznose koji se opredjeljuju za te namjene. Iz sadržaja objavljenog teksta može se zaključiti da se radi o nedovoljnom poznavanju oblasti socijalne i dječje zaštite i da se u sprovođenju Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, skoro uvijek „prepoznaju“ negativne stvari u vidu „mogućih zloupotreba“, a ne potreba da korisnici socijalno zaštitnih prava kao i drugi građani dobiju određena sredstva, kako bi prevazišli trenutnu nepovoljnu materijalnu, zdravstvenu ili drugu situaciju.
PR služba Ministarstva rada i socijalnog staranja