LIMES: Nakon dvanaest godina od raspada Titove Jugoslavije, što je promijenjeno na bolje a što na gore za Crnogorce i ostale narode bivše Jugoslavije?Djukanovic: Raspad Titove Jugoslavije je bio praćen etničkim i vjerskim ratovima i ogromnom materijalnom štetom. Kao posljedica toga je da su svi narodi bivše Jugoslavije doživjeli velike traume u protekloj deceniji. Da je bilo više mudrosti i više političke tolerancije početkom devedesetih, mogle su se izbjeći tragične posljedice bratoubilačkog rata, kao i velike ekonomske i materijalne štete koje još uvijek nijesu u potpunosti prevazidjene.Što ima pozitivno? Sada je želja da se dostignu evroatlantski i evropski ciljevi jača nego kod svih ostalih naroda bivše Jugoslavije. Neki od njih su to već postigli, kao npr.Slovenija, koja će postati član Evropske Unije sljedeće godine. Ali i Hrvatska, Bosna, Makedonija su bliže procesu evropske integracije, i ja se iskreno nadam da će i Srbija i Crna Gora doći do toga da postanu članovi Pakta stabilnosti i udruživanja sljedeće godine. Jasno je, medjutim, da se proces evropeizacije i za nas i za Evropsku uniju neće završiti dok svih pet zemalja Balkana ne udju u institucije Zajednice.LIMES: Vi ste jedina bivša jugoslovenska republika koja još nije postigla formalni status nezavisne republike. Zašto?Djukanovic: Kada je 1990 godine počeo raspad bivše Jugoslavije, situacija u Crnoj Gori je bila veoma komplikovana. Sa jedne strane, Srbija i Crna Gora su bile uvijek snažno vezane, više od ostalih naroda bivše Jugoslavije, za ideju jugoslovenstva. Sa druge strane radilo se o godinama nacionalističke euforije, koja je skrenula u vode populizma. Na čelu ove struje se nalazio Milošević i njegov uticaj na Crnu Goru je bio značajan. Tačno je da se tih godina Liberalni savez već izjašnjavao za crnogorsku nezavisnost, pa stoga danas prisvaja pravo da kaže da su bili prvi koji su imali ispravne ideje. Ne dovodi se u pitanje da li je ti bila ispravna ideja, važno je razjasniti da li to bio za Crnu Goru pravi momenat za njenu realizaciju. Ja sam mišljenja da smo onda pokrenuli ideju o nezavisnosti, imali bismo još jedan tragični balkanski rat. Siguran sam da Milošević ne bi propustio priliku da sa svojim sljedbenicima u Crnoj Gori i sa jugoslovenskom vojskom na svojoj strani, ne započne novi rat. To smo izbjegli političkom opreznošću. Već neko vrijeme smo konstatovali da je održavanje male Jugoslavije bio od početka promašen pokušaj. Treća Jugoslavija je bila samo maska iza koje je Milošević pokušavao da sakrije svoje osvajačke ratove u Bosni i Hrvatskoj. Ideja Jugoslavije, koliko god bilo teško svima da to prihvate, je prestala da postoji 1990. Danas je izvjesno da je i za Srbiju i za Crnu Goru najbolje rješenje nezavisnost. Ne zato što smo zakašnjeli nacional-romantičari, niti zbog toga što ne razumijemo logiku evropskih integracija. Razumijemo je, ali mislimo da je prirodno da se završi proces raspada Jugoslavije i u isto vrijeme započne proces evropske integracije na novim osnovama. Svako bi imao sopstvenu stabilnost, ali bi u isto vrijeme doprinio stvaranju regionalnih integracija evropskog tipa, približavajući se na taj način, kao regija, evroatlantskim integracijama.Možda ovo objašnjenje može da izgleda iracionalno. Neko bi mogao da pomisli da smo izgubili deset godina u Crnoj Gori. Ako se stvari gledaju na pojednostavljen način, moglo bi izgledati tačno. Ali ako togledamo iz druge perspektive, složenije i realnije, mi smo Crnu Goru poštedjeli rata. I danas možemo da kažemo da je Crna Gora jedina jugoslovenska republika koja nije ratovala. Sve ostale su pretrpjele ratna razaranja.LIMES: Da li ste danas u Uniji zbog toga što vam to odgovara ili zato što u nju vjerujete?Djukanović: Odgovoriću veoma iskreno. Ja sam i ostajem zagovornik nezavisnosti, ali ne kao separatista, ne kao nacional - romanitičar, nego kao realna osoba koja misli da je teško garantovati funkcionalnost državnih organa kada postoje dvije tako različite države kao što su Srbija i Crna Gora. Različite po veličini i po ekonomskoj strukturi. Srbija se zalaže za uvođenje protekcionističkih tarifa koje bi branile njenu poljoprivredu i njenu industriju do ulaska u Evropu. Crna Gora nema tu potrebu. Više smo orijentisani prema turizmu i zainteresovani smo za privredno otvaranje. Radi se o bitnim razlikama u ekonomskim interesima Srbije i Crne Gore, koje je teško pomiriti u institucijama Unije, u kojima bi trebalo projektovati zajedničku ekonomsku politiku. Dakle, zašto smo u Uniji? U Uniji smo zato što naš prijedlog za nezavisnost Srbije i Crne Gore nije bio prihvaćen od ondašnje Srbije (sjetićete se da je onda srbijanska pozicija bila pod uticajem Koštunice). A kada se vidjelo da ne možemo da se dogovorimo, intervenisala je Evropska Unija, koju je predstavljao Solana. Stav EU je bio sljedeći: budući da ne možete da se dogovorite, potrebno je da se održi minimum Unije kako se sukob između Srbije i Crne Gore ne bi zaoštrio i tako ponovo ugrozila stabilnost na Balkanu. A mi, kao Crna Gora, našli smo se pred dilemom: da idemo naprijed jednostrano putem organizovanja referenduma, da produbimo neprijateljstvo sa Srbijom, da imamo protiv sebe EU ili da prihvatimo kompromis. Mi smo odlučili da ga prihvatimo, vjerujući da smo na taj način dokazali našu odgovornost prema regionalnim interesima i prema evropskim interesima na Balkanu. Jasno je da je kompromis prihvaćen uz dva važna uslova: prvi, da se u okviru Unije poštuje nivo samostalnosti i suverenosti koji je Crna Gora već postigla (što je značilo u tom momentu njenu Centralnu banku, njen novac, njenu carinu i mnoge druge nadležnosti i funkcije); drugo, da se nakon tri godine iskoristi pravo da se građani pozovu da odluče o nezavisnosti.Ako me pitate što iskreno mislim reći ću vam: više bih volio da je Srbija prihvatila naš prijedlog, jer bi smo napravili racionalniji izbor, održali bi dobre odnose i danas bi Srbija i Crna Gora već potpisale Pakt o stabilnosti i udruživanju i već bi napravili prve korake na evropskom putu. Baš zato što se nikada u životu, a posebno ne na Balkanu, ne reaguje na racionalni, korisni i idealni način, imamo situaciju koja je rezultat kompromisa. U svakom sličaju ne bih želio da pomislite da zbog toga pravimo opstrukcije u Uniji. Mi dajemo šansu Uniji i sve dok ona bude trajala, potruditi ćemo se da radimo ono što bismo i inače radili da smo nezavisni. Pokušavamo da se pripremimo za evropsku integraciju, tako da za tri godine, nezavisno od toga kakav će biti status Unije, i jedni i drugi dokažemo da je nešto već napravljeno i da smo skratili put prema Evropi.LIMES: Rezimirajući: za Vas nezavisnost i Unija Srbije i Crne Gore nijesu divergentni ciljevi. Vi nećete ojačati Uniju, ali je nećete ni oslabiti.Đukanović: Tačno, vi ste veoma precizno rezimirali. U ovoj situaciji ne vidim nikakvu kontradikciju u pomirenju ne samo crnogorskih i srbijanskih interesa, nego i evropskih. Iako je smatra jedinstvenim međunarodnim subjektom, Evropska komisija bi morala prihvatiti specifičnost Unije Srbija i Crna Gora. Vjerujem da je naša Unija rezultat tri volje: Crne Gore, Srbije i EU. U prvoj fazi evropski interes je zastupao Solana, u ovoj drugoj fazi Evropska komisija. Moje viđenje je da Komisija ne želi da nastavi u istom pravcu. EU je prihvatila specifičnost Unije Srbija i Crna Gora, preko ratifikacije Solane, a zarad svojih interesa, vjerujući da će ova Unija garantovati stabilnost na Balkanu. Danas, Komisija smatra da ova Unija nije dovoljno dobra i da su njene institucije previše slabe da bi se relizovali ciljevi Pakta stabilnosti. Očigledno je da Komisija Uniju smatra jedinstvenom državom, jednako kao Hrvatsku ili Albaniju. Ali mi smo dvije države. To kaže samo ime Unije. Stoga je ova Unija specifična i Komisija bi trebala biti domišljatija i kreativnija i trebala bi da promijeni proces stabilizacije i udruživanja, vodeći računa o ovoj specifičnosti.Vjerujem da za evropske građane nije važno da li će Srbija i Crna Gora nastaviti da postoje kao jedna država. Za Evropu je važno da čitav Balkan bude stabilan, demokratski, otvoren za tržišnu ekonomiju, i da bude evropski.Dakle, treba pokazati više fleksibilnosti i stvoriti uslove da Unija ide putem evropske integracije.LIMES: Da li se osjećate bliži Americi ili EU? Koje od evropskih zemalja doživljavate najbližim, a koje najneprijateljskijim? Djukanović: Nije diplomatsko izbjegavanje odgovora, vjerujte mi, ali ja stvarno vjerujem da sa crnogorske tačke gledišta ne bi trebalo misliti na Evropu i SAD kao na alternativu. Bilo bi naivno za Crnu Goru tražiti rješenje koje ne bi bilo Evropa. Crna Gora pripada oduvijek Evropi, kulturno, geografski i istorijski. Usvojila je evropske standarde i stoga je dio moderne Evrope. Ali mi imamo iskrene prijatelje i u SAD, koji su nam, bili vrlo bliski u teškim momentima. SAD su nas podržavale kada smo se sukobljavlai sa Miloševićem i još nas uvijek podržavaju u razvoju naše privrede i u reformi naših institucija, u unapredjenju tržišne privrede i demokratskog društva. Mi smo mala republika na Balkanu koja se trudi da održi dobre odnose i sa EU i SAD. Mi nijesmo u poziciji da pravimo selekciju.Pokušavamo da njegujemo prijateljske veze sa svima: naprimjer sa Luksemburgom, najmanjim članom EU, odlično saradjujemo. Ali mi ne možemo zaboraviti stav koji je zauzeo francuski predsjednik 1999.godine kada je bombardovanje pogodilo i Crnu Goru, kao što ne možemo zaboraviti ulogu Njemačke, koja je prva od svih evropskih zemalja, otpočela sa obezbjedjenjem značajne bilateralne pomoći već 1999.godine.LIMES: Što predstavlja Italija za Vas lično i za Crnu Goru?Djukanović: Za Crnu Goru Italija predstavlja tradicionalnog dobrog prijatelja i susjeda. Poznate su istorijske veze izmedju Crne Gore i Italije, jedne od ekonomski najrazvijenijih zemalja na svijetu, člana EU. Za nas je Italija primjer razvijene Evrope čiji dio želimo da postanemo. Moram, medjutim, konstatovati da se posljednjih deset-petnaest godina odredjena saradnja zaustavila. Sa jedne strane su realni razlozi: embargo. Iako treba dodati da je, uprkos sankcijama, Italija ipak nastavila da saradjuje sa Srbijom. Imao sam susrete sa brojnim premijerima i ministrima inostranih poslova Italije u posljednjih deset, dvanaest godina i ponudio sam započinjanje značajnije saradnje izmedju dvije zemlje. Nadam se da naši odnosi mogu značajno poboljšati u budućnosti i srećan sam što sam mogao da konstatujem posljednjih sedmica znake oživljavanja saradnje preko inicijativa parlamentarnih i preduzetničkih grupa.Što se tiče mojih osjećaja prema Italiji, želim da kažem da imam tople prijateljske emocije prema vašoj zemlji. Italija je zemlja u kojoj sam boravio više puta u životu, osjećam mediteranski duh koji povezuje osobe koje žive sa ove i sa druge strane Jadrana. Sve polemike u kojima sam bio protagonista u posljednje vrijeme, nijesu promijenile moje vidjenje Italije. Koliko god bilo snažno nerazumijevanje, ništa ne mijenja moje vidjenje kakvi treba da budu italijansko-crnogorski odnosi.LIMES: Vi ste sami više puta tvrdili da su istrage italijanskog sudstva na Vaš račun jednostavno predstavljale neku vrstu indirektnog političkog pritiska usmjerenog prema crnogorskom indipendentizmu. Koji bi razlozi mogli da podstaknui Italiju u tom pravcu?Djukanović: Na ovo pitanje je teško odgovoriti dokazima. Radi se o istrazi bez ikakve osnove. Ona nastaje iz pretpostavke da je Crna Gora organizovala na svojoj teritoriji kriminalne aktivnosti, čiji razlog bi bio postizanje profita za neke privatne subjekte. To nije tačno. Crna Gora je organizovala na svojoj teritoriji aktivnosti u skladu sa svojim zakonima i zakonima ondašnje Jugoslavije. To je aktivnost tranzita. Roba je regularno ušla u luku Bar i iz nje je isto regularno izašla, uz dozvole izdate od strane kapetanije. To ne isključuje mogućnost da je na otvorenom moru jedan dio robe mogao da završi na crnom tržištu, i Italije i Crne Gore. Sa crnogorske strane je teško reći da se radilo o kriminalnoj aktivnosti. To je bila regularna aktivnost čiji cilj nije bio favorizovanje privatnih interesa. Parlamentarna istražna komisija koju smo mi osnovali, koja je većinom bila sastavljena od članova opozicije, potvrdila je da je svaki cent iz toga biznisa završio i crnogorskom budžetu. Mislim da bi bilo koje italijansko tužilaštvo, ukoliko bi ih to imalo interesovalo, moglo da dobije od Crne Gore sve podatke na tu temu. Tako bi se završile greške u davanju mišljenja na tu temu.Medjutim, niko se nije zainteresovao za istinu. Eto zbog čega ja imam odredjene sumnje. Jer kada bi neko zaista želio da razjasni ovaj problem, tražio bi od crnogorskih institucija podatke i veoma precizne informacije da bi shvatio o čemu se stvarno radi. Kao što znate italijanske institucije nijesu bili čak ni zaintrigirane za ovu pretpostavku, što me dovodi u sumnju da iza stoje sakriveni politički razlozi, da li su italijanski ili neki drugi, ne znam. To ne podržavam samo ja. U lokalnoj, ali i u medjunarodnoj štampi pročitao sam da bi se moglo raditi o političkim razlozima: staviti pod pritiskom crnogorsku independentističku politiku koju predstavlja Milo Djukanović.LIMES. Što je tačno a što je lažno u imidžu Crne Gore kao države švercera i špekulanata? Kako komentarišete medjunarodnu tolerantnost za odredjenu vrstu trgovinu tokom embarga, i strogost kojim je ista trgovina kasnije osudjena? Kako bi Vi lično komentarisali činjenicu da ste Vi bili predstavljani kao jedan od malobrojnih demokratskih sagovornika od povjerenja dok je trajao režim Miloševića, a zatim da ste iznenada i oštro napadnuti od strane medjunarodne štampe?Djukanović: Ova pitanja su veoma precizna i dotakla su srž problema, pokazujući da su u igri politički interesi. Radi se o aktivnosti koju mi definišemo na jedan način, a medjunarodna zajednica je definiše kao kriminal. Htio bih da razjasnim jednu stvar. Kada sam bio predsjednik Republike dobijao sam od tadašnjeg premijera informaciju da su krajem 2000. godine, dakle u periodu kada dolazi do pada režima Miloševića, poslovi tranzita u potpunosti obustavljeni. Praktično, prekinuti su još ranije, zato što je Milošević, kontrolišući vojsku, blokirao aktivnosti na obali jer je želio da iscrpi crnogorsku privredu, onemogući naše prihode i primora nas da prihvatimo njegove zahtjeve.Ne slažem se sa sudom koji je medjunarodna zajednica dala o nastavljanju ovih aktivnosti nakon pada Miloševića. To je netačna informacija. Medjutim, ostaće nezaboravljena promjena stava po pitanju predsjednika jedne male balkanske republike. Prvo pretjerani komplimenti, zatim isto tako neprikladne kritike. Ja mislim da je razlog ove promjene na gore pokretanje one indipendentističke politike koju sam ja personifikovao i koja onda nije bila prihvaćena od strane vladajuće klase Beograda i od ondašnjih predstavnika medjunarodne zajednice.Podsjetiću vas da je krajem 2000.godine medjunarodna zajednica pala u neku vrstu euforije nakon pada Miloševića. Na nekritički način je ponudila sopstvenu podršku novoj vlasti u Beogradu. U svim razgovorima koje sam imao u tom periodu, krajem 2000.godine, sa predstavnicima medjunarodne politike, obavijestio sam ih da Koštunica nije bio model demokratije u evropskom smislu, te da je on bio pravi nacionalista. Milošević je bio čovjek diktatorskog profila i ambicija, dok je Koštunica bio srpski nacionalista i to nije skrivao. I predstavnici EU su to shvatili, iako su pokušavali da me ubijede da je on bio nacionalista evropskog profila, demokratski nacionalista. Možda je u Evropi razvijenih demokratija to moguće, ali na mjestu kao što je Balkan je već vidjeno do čega može da dovede nacionalizam kao što je onaj Koštuničin. Možda on nikada ne bi otvoreno rekao da doživljava Crnu Goru kao jedan dio teritorije Velike Srbije, ali bi vam sigurno rekao da Crna Gora ne postoji kao nacija, i da su Crnogorci Srbi. A kada vam neko negira pravo na vaš kulturni identitet, to je prvi korak da vi postanete samo dio Velike Srbije. Evropskoj Uniji je bilo potrebno vrijeme da shvati da je pogriješila. U medjuvremenu je na Crnu Goru ukazano kao na krivca za sve, jer je to bila teza Koštunice i njegovih ljudi. Input da se Crna Gora opiše kao zemlja kriminala je stigao iz Beograda i bio je prihvaćen od strane medjunarodne zajednice. Sve to u cilju da se stvori pritisak i da se Crna Gora odvrati od svog indipendentističkog projekta.Ja mislim da su danas neki djelovi medjunarodne zajednice shvatili da se radilo o grešci. Daleko od toga da ja smatram da je Crna Gora jedna idealna zemlja. Apsolutno sam svjestan da ima svega, kao u svim zemljama, ali mislim da je teško odbraniti tezu da je Crna Gora zemlja kriminalaca. Mi želimo da se transformišemo i prije svega usmjeravamo našu pažnju na institucionalne i pravosudne reforme i borbu protiv kriminala.LIMES: Ono što Vi tvrdite je da se sve ono što se misli ili piše o Crnoj Gori uvijek veže sa onim što se dogadja ili što se misli u Srbiji. U Srbiji je Milošević i onda je Crna Gora demokratska, u Srbiji je Koštunica i Crna Gora se pretvara u kriminalca?Djukanović: Tačno. To nije retorički problem. Ponekad i medjunarodna zajednica zamijeni Uniju sa Srbijom. Eto, po nekima Crna Gora treba da se se zove kao Vojvodina ili Kosovo. Medjutim, Crna Gora je država, kao Srbija. Dobila je nezavisnost na Berlinskom kongresu 1878.godine. Crna Gora će ostati u Uniji ako to budu htjeli njeni gradjani. Ali niko nema pravo da nam negira našu državnu specifičnost.