Podgorica, 12. jula - Predsjednik Vlade Republike Crne Gore, Milo Đukanović, povodom 13. jula, Dana državnosti, dao je intervju specijalno za Pobjedu. Sa gospodinom Đukanovićem razgovarali smo o najaktuelnijim društvenim, ekonomskim i političkim pitanjima u Crnoj Gori, odnosima sa Srbijom i međunarodnom zajednicom.* Gospodine predsjedniče, šta je Crna Gora dobila, a šta izgubila od formiranja državne zajednice?- Ocjenjujem pozitivnim to što je nakon formiranja državne zajednice uspostavljena politička stabilnost u odnosima Crne Gore i Srbije. Prije usvajanja Beogradskog sporazuma, imali smo nekoliko godina izrazito zaoštrenih srpsko-crnogorskih odnosa, sve do posljednjeg dana trajanja Miloševićevog režima. Tenzije nijesu sasvim splasnule ni nakon dolaska DOS-a na vlast u Srbiji, zbog razlika koje su se ispoljile po pitanju državnog statusa Crne Gore i budućeg uređenja srpsko-crnogorskih odnosa.Obnova političkog dijaloga i saradnje počinje tek potpisivanjem Beogradskog sporazuma što omogućava da se i povodom pitanja državnog statusa ojača politička stabilnost Crne Gore. A to smo, podsjetiću, potencirali kao najvažniju pretpostavku uspjeha vladine politike. Dakle, očuvali smo internu političku stabilnost, učvrstili veze sa državama na prostoru eks-Jugoslavije i ukupno u regionu zapadnog Balkana, i unaprijedili odnose sa Srbijom.Kada govorimo o gubicima koje Crna Gora podnosi nakon prihvatanja prelaznog ustavnog aranžmana, onda na prvom mjestu moram pomenuti vrijeme.Moje mišljenje je da bi i Crna Gora i Srbija kao nezavisne države, sigurno već formalno ušle u proces stabilizacije i pridruživanja sa Evropskom unijom, i da bi danas bile članice Partnerstva za mir u okviru NATO alijanse. Pokazalo se, naime, da je insistiranje na sadašnjem veoma atipičnom ustavnom aranžmanu, postalo prepreka bržem ostvarivanju ovih ciljeva. Zbog odsustva pune saradnje Srbije sa Haškim tribunalom, ne samo Srbija, nego i Crna Gora je propustila priliku da na istambulskom samitu postane sastavni dio Partnerstva za mir. Iz istog razloga Evropska komisija je ocijenila da nijesu stvorene pretpostavke za nastavak rada na studiji fizibilnosti i za početak procesa stabilizacije i pridruživanja državne zajednice sa Evropskom unijom. Od 1990. godine naovamo iz poznatih razloga izgubili smo mnogo vremena koje se moglo pametnije iskoristiti za uspješno vođenje tranzicione politike. I zemlje koje su nekad bile daleko iza nas, sada su uveliko ispred - neke su postale članice EU, neke će to ubrzo postati. Zbog toga je posebno neprihvatljivo da bespotrebno izgubimo makar jedan dan u narednom periodu.* Evropska unija uporno insistira da Crna Gora i Srbija u potpunosti harmonizuju ekonomske odnose. Da li je to moguće primjeniti za dva potpuno različita ekonomska sistema?- Moguće je, ali po cijenu koja bi bila veoma skupa za ekonomije, kako Crne Gore, tako i Srbije. Siguran sam da tu cijenu ne treba plaćati. Potrebno je da kroz stručni, argumentovani dijalog saglasno dođemo do racionalnih rješenja i da ih predložimo našem trećem partneru u ovom aražmanu - Evropskoj uniji.Nasilno ubrzana harmonizacija vrlo različitih ekonomskih sistema Crne Gore i Srbije uvela bi u ozbiljne ekonomske gubitke obje države. Jasno je da bi i Crna Gora i Srbija i da su nezavisne, u procesu stabilizacije i pridruživanja harmonizovale svoje sisteme sa sistemom Evropske unije kao što su to uradile sve države na putu do članstva u EU. Ali, taj posao podrazumijeva duži vremenski period prilagođavanja i izdašne fondove materijalne i kadrovske podrške tom procesu, kako ne bi došlo do ozbiljnih ekonomskih i socijalnih lomova u društvu. Nasuprot tome, od nas se traži da dvije veoma različite ekonomije harmonizujemo u kratkom vremenskom periodu ne mareći za posljedice. To nije dobro za Srbiju i Crnu Goru i smatram da bi naše demokratske vlade i kompetetne institucije i pojedinci trebali bez oklijevanja kreirati rješenja koja će pažljivo zaštititi naše vitalne ekonomske i državne interese, a istovremeno očuvati partnerstvo sa Evropskom unijom.* Do kada će po Vašem mišljenju postojati ovakva državna zajednica i koje godine ćemo 13. jul slaviti u nezavisnoj državi Crnoj Gori?- Volio bih da uskoro dođemo do usaglašene ocjene postojećeg stanja u našim odnosima i da zajednički uspostavimo racionalniji i kvalitetniji odnos između Crne Gore i Srbije. Prvenstveno zbog bržeg dosezanja naših evropskih ciljeva koje dijelimo. Uvjeren sam da Srbija treba da bude nezavisna država i da bi kao takva bila važan faktor regionalne stabilnosti i oslonac međunarodne politike na Zapadnom Balkanu. Iako mi ne pripada da iniciram takve predloge, vjerujem da bi i za Srbiju bilo blagotvorno da se oslobodi vjekovne preokupacije bavljenja drugima u svom okruženju i da se posveti sebi. Čini mi se da ta svijest zrijeva i u Srbiji i da je samo pitanje mjeseca ili godine kada će neko od lidera savremene Srbije smoći snage da to saopšti i pokrene političke procese u tom pravcu. Istovremeno, time bi prekinuli ovo neracionalno trošenje vremena i došli do rješenja koje će na optimalan način riješiti naše međusobne odnose.Ukoliko do toga ne dođe, mi ćemo 13. jula 2006. godine sigurno slaviti u nezavisnoj državi Crnoj Gori.* Poznato je da svaka vlada koja sprovodi reforme gubi na popularnosti jer su reforme bolne a standard većeg broja stanovništva nizak. Kada će građani Crne Gore osjetiti konkretne pozitivne efekte reformskih poteza Vaše Vlade?- U pravu ste. Vlada koja vodi reformsku politiku ne može računati na zadržavanje rejtinga sa kojim je počela posao. I to je iskustvo bez izuzetka u svakoj zemlji u tranziciji. To je i logično. Opredjeljenje za reforme, a podsjetimo, mi smo sa tim programom dobili podršku građana na izborima 2002. godine, jasno označava neophodnost dubokih zahvata po samim korijenima dotadašnjeg sistema. A takvo zasijecanje je bolno i trenutno ili kratkoročno ugrožava mnoge stečene navike, ili osvojene interese. Dakle, očekivani su otpori svih koji nijesu spremni da žrtvuju neke privide koristi izrasle na ideologiji koju je vrijeme odbacilo u zamjenu za tržišno i demokratsko društvo koje svima otvara jednake šanse. Često se ljudi plaše upravo tih šansi koje se ukazuju, jer su predugo navikli da neko u njihovo ime - u našem slučaju država - brine o svemu. O školovanju, liječenju, zapošljavanju, o plati čak i kad je zaposljenje samo formalno i neproduktivno... U pitanju je, zapravo, nepovjerenje u sebe. I to je ključna tačka reformi.Reformski posao neko mora da obavi. Lijepo bi bilo da smo se time bavili devedesetih godina prošlog vijeka, kao što su to radile države koje su sada ušle u Evropsku uniju. Umjesto toga mi smo još jednom, tipično balkanski, protraćili vrijeme u sankcijama, blokadama, ratovima, zbrinjavanju izbjeglica... Deset-dvanaest godina kasnije, reforme su mnogo komplikovanije zato što je zahvate u sistemu o kojima sam govorio nužno izvesti u dodatno osiromašenom društvu, uz očekivane posljedice koje reformska politika proizvodi na ekonomskom i socijalnom planu. Međutim, ovakav izbor vladine politike nema alternativu. Moglo bi se nekom učiniti da odlaganje reformi predstavlja alternativu, da bi taj privid samo produžio agoniju i učinio reforme još tegobnijim u nekoj kasnijoj fazi.Mislim da smo za ovih godinu i po dana nove vlade dosta uradili na planu reformi. Dakle, zadovoljan sam realizacijom postavljenih ciljeva. Crna Gora je već dobila novu pravno političku i ekonomsku infrastrukturu, dobre temelje za njenu blisko buduću evropsku arhitekturu. Usvajanjem preko 80 zakona, kao i onim što je nastalo kao proizvod zakonodavne aktivnosti, novim institucijama, osnaženim kadrovskim resursima Crne Gore, stvorili smo preduslove da Crna Gora može da funkcioniše kao zdrava tržišna ekonomija i društvo stabilne građanske demokratije. Svjestan sam da se to još uvijek ne osjeća dovoljno u široj javnosti. Zato je, ponoviću, nedostatak vremena glavni problem ove vlade. Razumijem nestrpljenje osiromašenih i ratovima frustriranih ljudi, željnih da se bolja budućnost koju najavljujemo dogodi odmah. Ipak, razum upozorava da se takve promjene ne mogu izvršiti na brzinu, a optimizam mi uliva uvjerenje da nijesmo na početku tog tranzicionog tunela, već da se jasno nazire svijetlo na njegovom kraju i da su ljudi u Crnoj Gori već u prilici da uoče sasvim izvjesna poboljšanja, koja obećavaju novi kvalitet života.* U koaliciji DPS-a i SDP-a oko nekih bitnih pitanja sve češće ima oprečnih mišljenja i disonatnih tonova (zakoni o policiji i agenciji za nacionalnu bezbjednost, privatizacija KAP-a itd). Da li je riječ o krizi odnosa unutar vladajuće koalicije u Crnoj Gori?- U našim politikama postoje određene razlike što je i prirodno. Uvjeren sam da one nijesu takvih razmjera da bi ugrozile stabilnost vlasti u realizaciji strateških ciljeva državne politike. Siguran sam da su DPS i SDP partije u potpunosti svjesne tereta odgovornosti koje smo preuzeli pobjedom na izborima 2002. godine. A obećali smo da ćemo obnoviti crnogorsku državnost i napraviti odlučne korake na pridruživanju Crne Gore porodici razvijenih evropskih naroda i država. Na oba posla istovremeno i odgovorno radimo, iako nekom nezahvalna politika reformi može izgledati nesaglasna sa potrebom očuvanja i snaženja povjerenja građana u vlast, što je nužno za pozitivan ishod na referendumu. Međutim, vjerujemo da ćemo savladati početne tranzicione teškoće, stabilizovati povjerenje građana, učvrstiti optimizam u kapacitete crnogorske države što će dovesti do toga da, ukoliko pitanje državnog statusa ne riješimo drugačije i ranije, nakon isteka od tri godine građani to povjerenje manifestuju referendumskom podrškom obnovi crnogorske nezavisnosti.* Ima li značajnijih i disonatnih tonova i u unutar samog DPS-a?- Nema. To što slobodnije izjave pojedinih naših funkcionera djeluju kao da bi mogle ugroziti jedinstvo partije, nama u rukovodstvu DPS-a ne izgleda tako. DPS je od prvog dana formiranja bila pod izoštrenom lupom javnosti, valjda i dodatno zbog okolnosti da je formalno naslijedila partiju prethodnicu iz jednopartijskog sistema. Uprkos sumnjičenju, DPS je pokazala visok stepen demokratske širine i punu programsku dosljednost i vitalnost. Kod nas nema kolebanja oko strateških programskih prioriteta: da razvijamo Crnu Goru kao multietničku zajednicu, da realizujemo reforme koje će crnogorsko društvo učiniti kompatibilnim dijelom evropskog društva i da obezbijedimo našim građanima pravo da imaju svoju državnu kuću. Mi u DPS vjerujemo da je obnova državnosti Crne Gore nužna upravo zato da bi kao zdravo društvo preuzeli odgovornost za svoju evropsku budućnost. Unutar DPS-a nema nikakvog kolebanja oko bilo kojeg od tih strateških programskih prioriteta, niti može biti mjesta sumnji da će nejedinstvo DPS ugroziti ostvarenje naših najvažnijih državnih interesa.Italijansko pravosuđe najavilo kraj duvanske afere* Da li se presudom suda u Napulju bliži kraj duvanske afere, koja je godinama potresala Crnu Goru?- Da. Preostala je još arbitraža Kasacionog suda u Rimu. Naime, tužilac je iskoristio pravo žalbe na odluku Apelacionog suda koji je stao na stanovište da se nije smjela pokretati istraga protiv predsjednika republike Crne Gore. Ne samo zato što predsjednik Crne Gore uživa puni imunitet po međunarodnom pravu, nego i zato što se, po mišljenju suda, Crna Gora nije bavila kriminalnom djelatnošću. Vlada Crne Gore je, budući da Crna Gora nije članica EU, samo koristila svoje suvereno pravo da propisuje norme fiskalne politike i da tako popunjava svoje budzetske fondove. A to, prema mišljenju Apelacionog suda nije kriminalna aktivnost, nego politički izbor. Dodaje se i to da ovakav izbor ne može biti predmet ni moralne osude imajući u vidu u kakvim je okolnostima Crna Gora živjela tih godina.Dakle, pravosuđe u Italiji, ako je suditi po ovakvom stanovištu, vidi ono što ne žele da vide partije i pojedinci na opozicionoj sceni Crne Gore. To samo potvrđuje da je takozvana duvanska afera prije svega služila za domaću upotrebu - za pokušaj diskreditovanja i destabilizovanja vlasti u Crnoj Gori. I to se kako - tako još može shvatiti. Politika, posebno na Balkanu, konzumira i dio nefer repertoara u obračunu sa neistomišljenicima. Ali, ono što se dogodilo ovim povodom prevazilazi čak i najciničnija i najprizemnija očekivanja. Za tradiconalni moral Crnogoraca donedavno je bilo sramotno, neoprostivo grešno intrigašiti, lagati, denuncirati na štetu svoje države. A u ovom slučaju se pokušalo predstaviti kao uzvišen čin, kao odgovorna gest, bezmalo kao evropski standard, to što neki zaludnjak s punom torbom neistina ogovara svoju državu i njene institucie. Nečuveno. I nadam se, neponovljiv prilog besčašću na ovim prostorima.Ipak, istina možda sporo, ali neumitno izlazi na vidjelo. A ona glasi da je Crna Gora u vremenu u kojem je bila osuđena na umiranje, u skladu sa svojim zakonima obavljala tranzitne poslove koji su joj obezbijedili da preživi. A to je moguće i pravno i moralno i politički i razumjeti i opravdati. Moguć razlaz i prije referenduma po češko-slovačkom modelu* Pominjana je mogućnost da će sa rukovodstvom Srbije početi razgovori oko eventualnog sporazumnog razlaza po češko-slovačkom modelu i prije isteka roka za referendum. Da li će i kada doći do tih razgovora?- Sa novom vladom Srbije i gospodinom Koštunicom imamo dijalog o mnogim važnim pitanjima koja se donose na budućnost Crne Gore i Srbije. Ti razgovori bi bili češći, a vjerujem i efektivniji, da u međuvremenu nije bilo izbornih aktivnosti u Srbiji. S obzirom da je u Srbiji izborom predsjednika republike zaokružen institucionalni okvir, gospodin Koštunica i ja smo se saglasili da imamo uslove za nastavak dijaloga. Dogovorili smo se da narednih dana razgovor produžimo u Crnoj Gori. Siguran sam da će se na dnevnom redu tih razgovora, čiji će učesnik biti i predsjednik državne zajednice gospodin Marović, naći pitanja funcionalnosti postojeće državne zajednice, roka trajanja prelaznog aranžmana i modela realizacije namjeravane politike država članica nakon isteka trogodišnjeg perioda.Naši razgovori su, inače, veoma korektni i otvoreni. Već na prvom sastanku gospodinu Koštunici sam kazao da je naš plan da, u roku predviđenom Beogradskim sporazumom, na referendumu provjerimo raspoloženje građana Crne Gore o budućem državnom statusu. Tako eksplicitan i mislim pošten stav je istovremeno i ponuda da zajedno razmislimo: ako referendum neminovno slijedi da li i prije toga imamo neko pametnije i racionalnije rješenje do kojeg bi došli saglasnošću, uključujući i češkoslovački model uređenja odnosa među državama te posljednje dvočlane federacije u Evropi. Nepravedno je kažnjavati Crnu Goru zato što Srbija ne sarađuje sa Hagom* Iz međunarodne zajednice stižu najave da će Crna Gora, iako nema nikakve veze sa zahtjevima Haškog tribunala, podjednako trpjeti sankcije kao i Srbija. Kako biste to prokomentarisali?- Saradnja sa međunarodnim institucijama je obaveza svake ozbiljne države u svijetu. To se odnosi i na Tribunal u Hagu. Crna Gora je sve dosadašnje obaveze po tom osnovu izvršila odgovorno i efikasno. S obzirom da Srbija ima neriješene probleme u saradnji sa Haškim tribunalom, nijesu rijetke najave da će i Crna Gora kao dio zajedničkog međunarodno-pravnog subjetka zbog toga trpjeti posljedice kroz politiku međunarodne zajednice. Takvi stavovi govore u prilog tezi da je neracionalno, u ovom slučaju i nepravedno, insistirati pošto-poto na očuvanju zajednice koja je atipična, komplikovna, sa mnogo specifičnosti država članica i zbog toga sa mnogo konstrukcionih poteškoća. Crna Gora, koja je konstruktivan partner međunarodne zajednice ne smije da se nađe na udaru njene politike samo zbog toga što je u državnoj zajednici sa Srbijom, ako ni zbog čega drugog, a ono zato što je na tom prelaznom ustavnom okviru insistirala upravo međunarodna zajednica. Siguran sam da takvi rigidni stavovi iz određenih međunarodnih struktura samo pospješuju razdruživanje i vode bržem uspotavljanju crnogorske nezavisnosti.Opozicija usavršava strategiju sopstvenih poraza* Već više od godinu dana opozicija je van parlamenta. Uporni su u zahtjevima za smjenu vlade i za vanparlamentarnim izborima. Vaš komentar?- Takvo ponašanje smatram izrazitom neodgovornošću opozicije. Jedan značajan broj građana je na izborima ukazao povjerenje opozicionim partijama i dao im mandat da zastupaju njihove interese u političkom životu Crne Gore. To povjerenje, oni su ignorisali napuštajući parlament. Opozicija za ovih desetak i nešto više godina usavršavanja strategije sopstvenih poraza, nije naučila lekciju koja kaže da se u politici odgovoran posao obavlja i iz vlasti i iz opozicije. Onaj ko se nije pokazao odgovoran kao opozicija, ne može računati na osvajanje vlasti. Opozicija je u Crnoj Gori svako malo insistirala da provjerava izbornu volju građana, iako su rezultati tih provjera svakog puta po njih bivali sve lošiji.Bez obzira na našu dobru volju i stalne pozive opoziciji da se vrati u parlament, veoma je teško doći do zajedničkog imenitelja, naših, očigledno, dijametralno suprotnih političkih htjenja. Mi želimo političku stabilnost, kako bi se posvetili reformama, u interesu evropske, ekonomske i demokratske perspektive Crne Gore i njenih građana, a interes opozicije je izazivanje krize i paraliza tranzicionog procesa. Ne libe se da to javno saopšte, poput lidera SNS, podržanog iz Grupe za promjene, koji poziva strane investitore da ne ulažu u Crnu Goru.Razumljivo, valjda da se na takvom stanovištu ne možemo ni razumjeti, ni homogenizovati. Raduje, ipak, to što se opozicija meljusobno povezuje i blagovremeno priprema za izbore 2006. godine. Do tada, naš poziv svima koji žele da se priključe realizaciji reformi ostaje stalno otvoren.Ubistvo Duška Jovanovića atak na stabilnost Crne Gore* Kako ocjenjujete dosadašnji tok istrage o ubistvu Duška Jovanovića i ima li izgleda da se taj zločin u potpunosti uskoro rasvijetli?- Dosadašnji tok istrage je potvrdio odgovoran odnos državnih organa Crne Gore prema tom tragičnom događaju. Ubistvo glavnog i odgovornog urednika jednog lista nije obična smrt. To je nešto što predstavlja težak udarac političkoj stabilnosti svakog društva, posebno onog koje je na početku demokratskog razvoja. Zato se Vlada prema ovom ubistvu nije odnijela samo kao prema tragediji Duška Jovanovića i njegove porodice. Doživjeli smo to i kao ozbiljan atak na političku stabilnost Crne Gore. Sa tom sviješću smo pristupili organizaciji istrage i posegli za nekim instrumentima koji ranije nijesu primjenjivani. Sve to dovelo je do rezultata koji su ohrabrujući. Nalazi iz njemačke kriminalističke laboratorije su podudarni sa saznanjima od kojih se došlo u MUP-u RCG, i mislim da danas već imamo dobar dio informacija o tome kako se dogodio zločin i o jednom broju lica koja su učestvovala u njemu. Mislim da je to veoma važno polazište koje ohrabruje u nadi da će zločin biti sasvim rasvijetljen i da će svi njegovi akteri odgovarati.Andrija Racković
