Teško da se sarkastičnom opaskom, kojom se Ministarstvu kulture Crne Gore nudi etnografska i etnomuzikološka pomoć od strane Ministarstva kulture Srbije, može promijeniti činjenica da je crnogorska nošnja dio kulturnog nasljeđa Crne Gore. Jer, nema te naučno utemeljene etnografije i etnomuzikologije koja crnogorsku nošnju može izmjestiti u neko drugo nasljeđe samo zbog toga što su je, pored Crnogoraca, “nosili Srbi u Crnoj Gori i Hercegovini.”
U našem saopštenju nismo se bavili nacionalnim osjećanjem onoga ko nošnju nosi, niti smo dovodili u pitanje legitimnost guslarskog nasljeđa Srbije, već smo samo podsjetili organizatora nastupa u Pekingu, da ono što se svuda, pa i u Srbiji, zove crnogorskom narodnom nošnjom pripada crnogorskom kulturnom nasljeđu.
Na osnovu svega pomenutog, neminovno se nameće pitanje – zbog čega guslar na nastupu u Pekingu nije mogao biti odjeven u neku od narodnih nošnji koje su karakteristične za one oblasti u Srbiji koje baštine guslarsku tradiciju?