MILO ĐUKANOVIĆ, PREDSJEDNIK VLADE CRNE GORE Poštovani građani Bijelog Polja i Crne Gore,Uvaženi Trinaestojulski ustanici od 1941,Uvaženi učesnici Crnogorske antifašističke skupštine narodnog oslobođenja od 1944. i učesnici narodnooslobodilačkog rata 1941-1945, Gospođe i gospodo, Srećan vam 13. jul Dan državnosti Crne Gore! ''Crna Gora nije položila oružje!''Jula 1941 dok je nacistička zastava vijorila sa Trijumfalne kapije u Parizu, a Hitlerove armije gutale prostranstva Rusije tim naslovom od Moskve do Njujorka svijet je saznao o jedinstvenom podvigu u porobljenoj Evropi: o masovnom, svenarodnom, antifašističkom ustanku crnogorskog naroda. Osim engleskog ostrva, u julu 1941, jedino ostrvo slobode na evropskom kontinentu bila je Crna Gora. Vrhovni komandant južnoslovenskih antifašističkih snaga, maršal Josip Broz Tito nije propustio da ocijeni da je Trinaestojulskim ustankom Crna Gora ''dala ostalim narodima Jugoslavije podstrek za njihovu borbu i tako položila temelje novom bratstvu naroda Jugoslavije''. U tome je i suština modernog, antifašističkog crnogorstva i savremene Crne Gore. Ali i njene sadašnjosti i njene budućnosti: nema slobode crnogorskog naroda, bez slobode svih naroda i svih građana Crne Gore. Crnogorska istorija slobode nije viteška samo po junaštvu i nepokornosti naših predaka. Već još prije i još više, i po tome što crnogorski narod nikada nije bio tlačitelj. Gospođe i gospodo, Takav amanet ostavili su nam i tvorci moderne crnogorske države, besmrtni Petrovići Njegoši. Kad je oktobra 1912 Bijelo Polje priključeno matici Crnoj Gori, Kralj Nikola u svojoj poslanici: ''...sažaljeva štetnu pojavu iseljenja muslimanskog naroda'', i dodaje: ''Gledajte i nastojte da se narod ne razura i ne upropašćuje. Zaustavljajte ga što bolje dok Gospodar tamo dođe...'' S tim istim amanetom, bratstva među Crnogorcima, Srbima i Muslimanima, s puškom u ruci i s crnogorskim ponosom u srcu, digli su se i bjelopoljski i sandžački trinaestojulski ustanici, predvođeni Rifatom Burdžovićem i Tomašom Žižićem, Munibom Kučevićem i Milovanom Jelićem, Šukrijom Međedovićem i Lenkom Jurišević... Ogromne žrtve i stradanja za takvu, crnogorsku i antifašističku slobodu, podnio je narod sreza bjelopoljskog i Sandžaka. Samo u bici na Sutjesci, iz Treće proleterske sandžačke brigade poginuli su 282 borca, od toga 63 borca iz Bjelopoljskog bataljona. Istorijska je i zasluga antifašističkog Bijelog Polja i Sandžaka, što su svojom hrabrošću i mudrošću višenacionalni narod ovog kraja sačuvali od masovne klanice. Na toj osnovi, na najboljoj crnogorskoj tradiciji i trinaestojulskom antifašizmu i u, ne tako davnim, najtežim i godinama zla, jedino je Crna Gora uspjela da se odupre šovinističkoj pošasti koja je zapalila Balkan. Nerazrušivost višenacionalnog bića Crne Gore, kao najveći zalog i prva vodilja crnogorske budućnosti, položila je još jednom istorijski ispit i potvrdila istorijsku zrelost savremene Crne Gore. Gospođe i gospodo, Na današnji dan, prije 60 godina 13. jula 1944, u Kolašinu Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Crne Gore i Boke, opštom saglasnošću 151 vijećnika, preraslo je u Crnogorsku antifašističku skupštinu narodnog oslobođenja CASNO. To je istorijski datum kome smo kao potomstvo dužni da se poklonimo, ujedno i zahvalimo što smo kao država Crna Gora ovdje i zauvijek. Poslije Trinaestojulskog ustanka 1941; poslije ostroške, antičke zakletve rodoljuba Crne Gore i Boke od februara 1942; poslije ZAVNO-a Crne Gore i Boke od novembra 1943 a slijedom fundamentalnih odluka Drugog zasijedanja AVNOJ-a od novembra 1943, kojima je obnovljena crnogorska nacionalna i državna samobitnost CASNO predstavlja završni državnopravni, institucionalni akt crnogorske revizije anšluske, anticrnogorske Podgoričke skupštine od novembra 1918. godine. CASNO pod predsjedništvom izuzetne i jedinstvene ličnosti dr Nika Miljanića prva je crnogorska Skupština i Vlada, od državnog sloma Crne Gore 1916. godine. Poslije decenija poniženja i poništenja, CASNO je osigurao legitimitet prava na državno i nacionalno ime, crnogorsko i Crne Gore . To pravo nema cijenu. Ni danas, ni ubuduće. Osvrćući se na odluke CASNO-a, otac njenog naziva i njen istaknuti učesnik, Obren Blagojević je sažeo: ''U njima je sadržano sve ono za čim je naš narod težio, ne samo za posljednje tri krvave godine rata, nego i čitavim tokom svoje političke istorije.'' Juče usvojeni državni simboli Crne Gore, samo su novi korak ka crnogorskom državnom djelu. Gospođe i gospodo, Antifašizam je istorijski kontinuitet crnogorske i borbe za slobodu i slobode. Kolijevka obnove crnogorske državnosti, jednako i luča sjutrašnje dovršenosti crnogorske države. Tamo je i drugo, ne manje važno: bez kulture antifašizma, nema puta u Evropu, u civilizaciju. To su, koliko juče, potvrdili i šefovi svih najmoćnijih država Evrope i svijeta, i Amerike i Rusije, uz prisustvo engleske kraljice, kad su se okupili u Normandiji, da jedinstveno obilježe jedan od najvećih datuma antifašističke koalicije svojih naroda i zemalja. Da svima pokažu gdje su putokazi, da svim kažu u čemu je tačka razgraničenja. Crna Gora može biti ponosna što je upravo u toj tački noseći stub njene savremenosti. Ali, gotovo i fatalistički tačno, kako su mraznog proljeća 1942, u proglasu Crnogorcima, Srbima i Muslimanima, kazali bjelopoljski partizani: ''Mi se danas ne dijelimo na to ko je kakve vjere i narodnosti, niti ko je koga glasao, već... na one koji su za slobodu svoga naroda i na one koji su protiv nje''. Sve druge priče o diobama su podvala. Kako je i politički vođa trinaestojulskog antifašizma, Milovan Đilas zapisao: ''To potvrđivanje, to samoostvarivanje sebe i svoga naroda zbilo se 13. jula 1941. godine''. Tog ''samoostvarivanja sebe i svoga naroda'' i nacionalnog i državnog ne možemo i nećemo se odreći. Takvu Crnu Goru bogatu svojim različitostima, a državno suverenu želimo i hoćemo. Uvjeren sam: i možemo. Gospođe i gospodo, Hvala građanima Bijelog Polja, i svim građanima Crne Gore, što su u teškim i ružnim događajima prethodne decenije potvrdili svoje istorijsko dostojanstvo, ostajući vjerni i ''vječnoj zublji'' istorijskih datuma kojih se danas podsjećamo. I što su, i time, preuzeli odgovornost za budućnost moderne, evropske, svoje Crne Gore. Državno-politički, prije nekoliko godina mogli smo da kažemo: najgore je iza nas. Socijalno-ekonomski, danas možemo reći: najteže je iza nas. Na domaku smo našeg evropskog cilja, u jednu riječ: smirenijeg i bogatijeg života. Živjeli! Bijelo Polje, 13. jul 2004. godine
