Poštovani prijatelji, Gospođe i gospodo, Dozvolite na početku da podijelim zadovoljstvo sa vama povodom velikog crnogorskog jubileja 60-togodišnjice lista ''Pobjeda'', čije su stranice ispisivali najistaknutiji crnogorski novinari i stvaraoci. List ''Pobjeda'' nije samo vjesnik i glasnik savremene Crne Gore, nego i sama istorija Crne Gore. Istorija začeta u osvitu presudne antifašističke pobjede crnogorskog naroda, u osvitu moderne evropske slobode, u čijim temeljima je visoko i časno uzidana i mladost najboljih crnogorskih sinova. Viteških obnovitelja državnog i nacionalnog identiteta Crne Gore, jednom i potrijetog, ali istorijski nesalomivog. Tome su svjedoci i list ''Pobjeda'' i naši dani. List ''Pobjeda'' je izraz i iskaz te i takve nepokolebljivosti duha crnogorske slobode, a njegove stranice trajno zavještanje besmrtnosti jedne žrtve i jednog djela. Utoliko i jubilej lista ''Pobjeda'' prevazilazi značaj informativnog glasila, datuma štampe, i predstavlja krupan događaj u razvoju modernog crnogorskog društva. Gospođe i gospodo, Prije 60 godina, 24.oktobra 1944, u tek oslobođenom Nikšiću gradu čijih je 190 mladića i djevojaka položilo živote samo u bici na Sutjesci izašao je prvi broj lista ''Pobjeda'', organa Narodno-oslobodilačkog fronta Crne Gore i Boke. Ime lista ''Pobjeda'' predložio je višedecenijski, ratni i poratni politički lider Crne Gore, jedan od najviđenijih Crnogoraca svoga doba, njen predsjednik Blažo Jovanović. U prvoj redakciji, ''Pobjede'', bili su: glavni urednik Puniša Perović; zamjenik glavnog urednika Branko Drašković; i urednici: Jovan Vukmanović, Mirko Banjević, Erih Koš, Leko Obradović, Radovan Đuranović. Njima su se ubrzo pridružili i književnici Mihailo Lalić i Mihailo Ražnatović, da uspostave tradiciju ''Pobjedinih'' književnikanovinara, čija simbolika snažno živi uspomenom ''Pobjedinih'' pjesnika-reportera, Lesa Ivanovića i Vita Nikolića. Svima njima i poštovanje i hvala. U tom prvom broju, oktobra 1944, ''Pobjeda'' je na naslovnoj strani ističući raport general-lajtnanta Peka Dapčevića Maršalu Titu izvijestila: Beograd je slobodan. U svom drugom broju ''Pobjeda'' će izvijestiti i o ponovnom izlaženju beogradske ''Politike'', da bi koju godinu docnije urednik ''Pobjede'' Branko Drašković primjerno ime crnogorske slobodoumne misli i riječi postao glavni urednik ''Politike''. ''Pobjeda'' je okupljala najbolje. Među urednicima ''Pobjede'' su i čak trojica najistaknutijih, dugogodišnjih državnika socijalističke Crne Gore i avnoj-ske Jugoslavije: Budislav Šoškić, Veljko Milatović, Veselin Đuranović. Malo je i u svijetu listova ako ih uopšte ima čiji su urednici postajali predsjednici država. I to je tradicija ''Pobjede''. Gospođe i gospodo, Iza datuma ''Pobjede'' stoje vjekovi crnogorski kultne privrženosti pisanoj i štampanoj riječi. Pojava štamparije u srednjovjekovnoj Crnoj Gori, tada jedinoj slobodnoj državi na Balkanu kad je njen gospodar Đurđe Crnojević u Veneciji kupio štamparsku presu sa pokretnim slovima kulturni je događaj evropskih razmjera. Jedva četrdesetak godina poslije Gutenbergovog otkrića i pojave prve štampane knjige na tlu Evrope, među zidinama malog srednjovjekovnog utvrđenja, Riječkog Grada na Obodu, a zatim na Cetinju, radila je štamparija iz koje je 1494. godine izašla i prva južnoslovenska knjiga ''Oktoih''. U odjeku silnog razmaha novinarstva na prevratništvu ideja Velike francuske revolucije, potom i evropske revolucionarne 1848, u januaru 1871. godine na Cetinju izlazi prvi broj lista ''Crnogorac'', dvije godine kasnije preimenovan u ''Glas Crnogorca''. Tim datumom iz vremena Pariske komune, kad su na stranicama cetinjskog ''Crnogorca'' veličani podvizi radništva Pariza započinje moderna istorija crnogorske štampe. Uoči Prvog svjetskog rata, samo na Cetinju su 1914. godine izlazila 4 dnevna lista i 3 dnevna biltena. Tu buktinju, slobodne crnogorske riječi, obnovila je ''Pobjeda'' crnogorski neprolazne, antifašističke 1944. godine. Gospođe i gospodo, Otkad je štampe, od tada je i borbe za slobodu štampe. Slobode, uostalom, ne može biti suviše. To je iskonski impuls ljudske sudbine. Tom impulsu, savremena Crna Gora odgovorila je državom slobodne štampe. Tome je prvi dokaz izuzetno uvećani broj štampanih i elektronskih medija u posljednjih petnestak godina u Crnoj Gori. To, svakako, ne bi bilo mogućno u državi neslobode. Može se biti više ili manje zadovoljan kvalitetom pravno osiguranih sloboda, time i kvalitetom crnogorskih medija to je rasprava vječita ali se činjenica slobodne štampe u Crnoj Gori ne može poreći. Nema slobodne države, ni slobodnih ljudi, bez slobodne štampe. Pogotovu poruka je vjekova Crna Gora je ili država slobode, ili je nema. '' Sloboda štampe nije privilegija pojedinih ljudi, već privilegija ljudskog duha'', rekao je jedan znameniti urednik ''Novih Rajnskih Novina''. Ispod prese novih tehnologija savremenih manipulacija čija je žrtva ne jednom bila Crna Gora nije na odmet, međutim, podsjetiti: sigurno da sloboda štampe najmanje smije biti ''privilegija pojedinih ljudi'' Vlade; ali ne smije biti ni ekskluzivno ''privilegija pojedinih ljudi'' štampe. Gospođe i gospodo, Uprkos izvjesnim nesporazumima, pa i razmiricama u pojedinim slučajevima i nepomirljivostima dominantno je drugo: u posljednjoj deceniji naglašeni proces crnogorske državne i nacionalne emancipacije ne bi bio moguć bez podrške ubjedljive većine slobodnih crnogorskih medija. Doprinos koji će se zvati istorijskim.Ujedno, odbranom najvitalnijh interesa Crne Gore, crnogorski mediji osvajali su i nove prostore sopstvene slobode. Takvu kritičku podršku Crna Gora očekuje i sada, na pragu svecrnogorskog cilja: obnove suverene, međunarodno priznate crnogorske države. Na tom predstojećem, odlučujućem koraku, učinićemo sve što dopuštaju državni interesi Crne Gore da postignemo dogovor sa Srbijom; ostajemo posvećeni najboljim srpsko-crnogorskim odnosima kroz formu zajednice nezavisnih država, na dobrobit ne samo Crne Gore, već kao i vazda: i na dobrobit srpskog naroda i Srbije. Uvjeren sam da nije daleko dan kad će ''Pobjeda'' kao u prvom broju iz 1944. godine osvanuti sa onim istim naslovom uvodnika Blaža Jovanovića: '' Pobjeda je tu''. S tom vjerom, kolektivu ''Pobjede'' i svim pregaocima za 60 godina njenog izlaženja, svim slobodnim crnogorskim medijima, kao i svim građanima Crne Gore, čestitam ovaj izuzetni datum crnogorskog novinarstva i kulture. Hvala vam.
