Predsjednik Vlade Republike Crne Gore Milo ĐukanovićPoštovani građani Podgorice i Crne Gore,Gospođe i gospodo,Dragi prijatelji,Na dan kada su prije 61 godinu crnogorski partizani - antifašisti istorijski slavodobitno ušli u Podgoricu, u slobodnoj Podgorici stojimo pred spomenikom crnogorskom Knjazu i Kralju Nikoli I, za 58 godina vladaru i Gospodaru Crne Gore, sedmom po redu dinastu iz besmrtne crnogorske kuće Petrović Njegoš. Iako vremenski razmaknuti, datum i spomenik nijesu razdvojeni, oni su jedno, jer ih povezuje i stapa prva i najsvetija crnogorska riječ sloboda.Dan slobode u čast Knjaza Oslobodioca, ili Knjaz Oslobodilac u čast Dana slobode ni Sloboda ni Knjaz Oslobodilac sigurno se ne bi prepirali.Ni zato što su i Knjaz Oslobodilac u 19. vijeku i crnogorski antifašisti u 20. vijeku sebe i svoje crnogorsko slobodarstvo uzidali u isti monument, u temelje moderne crnogorske države i Crne Gore; ni zato što su Knjaževe viteške baklje crnogorske nepokornosti sa Vučjeg dola i Fundine, crnogorski antifašisti dostojno branili i iznijeli iz krvi hladnih voda Neretve i Sutjeske; ni zato što su crnogorski antifašisti razgoreli luču crnogorske državne samobitnosti koja je godine 1918. plemenitoj žrtvi i Kralja Nikole i Crne Gore oteta. Tamo je i na Vučjem dolu i na Sutjesci kontinuitet, jedan i nedjeljiv, crnogorske slobode i Crne Gore. Tamo su i vatre modernog crnogorskog nastanka i ako ne i više misao savremenog crnogorskog, našeg opstanka. Crna Gora to nikada ne smije da zaboravi. Ako ne želi da još jednom, i posljednji put, zagubi i zauvijek izgubi sebe. Gospođe i gospodo,Knjaz i Kralj Nikola I stupio je na crnogorski presto u 19-toj godini života. Tek stasalog i neiskusnog, pred najveći državni ispit iznenada su ga postavili smrtonosni pucnji političkog atentata u njegovog velikog i ponosnog strica Knjaza Danila, u Kotoru jula 1860. Naslijedio je prvog svetovnog vladara iz vladičanske kuće Njegoša, utemeljitelja moderne crnogorske državnosti i države. I jedinog vladara Crne Gore koji je u vjekovnoj crnogorskoj borbi za državnu nezavisnost uklonjen i fizički. To je bilo ''djelo spoljne politike'' zapisao je vojvoda Gavro Vuković. Crnogorski epohalno, državno i državničko djelo Knjaza Danila, gromadnom snagom i mudrošću, talentom i odvažnošću, dovršio je Knjaz i Kralj Nikola. Državnik i vojskovođa, ratnik i pjesnik, diplomata i prosvjetitelj, za sveukupni preporod Crne Gore Knjaz i Kralj Nikola učinio je koliko malo koji vladar za svoju zemlju. Od prvog dana svoje vlade, Knjaz i Kralj Nikola ratovao je i mačem i perom. Svoje državničke i oslobodilačke poduhvate krunisao je na Berlinskom kongresu, kad je 13. jula 1878. godine Crnu Goru uvrstio u red malobrojnih međunarodno priznatih država i u privilegovanu porodicu konstituisanih evropskih naroda. A svoju vizionarsku kulturnu posvećenost posebno je obilježio pravnim remek-djelom Opštim imovinskim zakonikom, kad je sa njegove promocije 1888. godine uputio crnogorski dalekosežnu poslanicu modernizacije i evropeizacije, jedinstvenim riječima autoru Bogišiću:''Vaše djelo je veće od pobjede na Vučjem dolu''.Gospođe i gospodo,Knjaz i Kralj Nikola je izveo Crnu Goru u Evropu, a Evropu doveo u Crnu Goru; najprije njegovom vizijom i pregnućem Crna Gora je prvu put sišla na Mediteran, u svoj drugi prirodni i kulturni ambijent; najzad, njegovom inicijativom Crna Gora je postala stjecište najkulturnijih južnoslovenskih umova i duhova, posebno iz Srbije i Vojvodine, Boke i Dalmacije. Njihov doprinos, kao i doprinos drugih slovenskih i evropskih stvaralaca razvoju i kulturi Crne Gore je nemjerljiv. Kako tada, poruka ne manje potrebna ni danas: samo civilizacijski i duhovno otvorena Crna Gora može i postati i opstati. I državno i kulturno. A iz mutnina i tragičnosti neposredne balkanske prošlosti, možda i najdragocjeniji doprinos Knjaza i Kralja Nikole: međunacionalna i međuvjerska tolerancija Crne Gore. Što Crna Gora jedina nije krvarila u nedavnim, bestijalnim balkanskim ratovima, u tome se ne može mimoići prvorazredni udio Knjaza i Kralja Nikole i njegovog lucidnog, opštečovječanskog razumijevanja društva i politike.U tome je i još više: trajna crnogorska ulaznica za budućnost. Strasni i nesebični pregalac oslobođenja i ujedinjenja južnoslovenske braće ideala najvećih duhova njegovog doba istorija ni njemu ni Crnoj Gori nije vratila ni po pravdi ni prema gorostasnoj zasluzi. Iz toga ne gorčina, već vitalnost pouke: Crna Gora je bila, jeste i treba da bude iskreni prijatelj svih naroda i ljudi, pogotovu južnoslovenskih najbližih, ali nikada više ničiji prijatelj prije i po cijenu Crne Gore. Gospodare, Uz zahvalnost Ruskoj crkvi u San Remu što je čuvala Tvoje i kosti Tvoje časne porodice, praštaj Crnoj Gori i potomstvu što si, Ti, veliki sine Crne Gore, svih 68 godina počivao u tuđini. Uz zahvalnost opštini San Remo, praštaj Crnoj Gori i potomstvu što je Tvoj prvi spomenik, Tebi, prvom vitezu i mučeniku Crne Gore, otkriven 1931. takođe, u tuđini. To se Crnoj Gori i njenoj čistoj istoriji nikada više ne smije ponoviti. I stoga, odlučni smo da obnovimo Tvoje životno državno i državničko djelo, crnogorsku državu i njen međunarodni suverenitet.I obnovićemo, vrlo uskoro, Tvoju i našu državu Crnu Goru. Slava Ti i hvala, Gospodare. Podgorica, 19. decembar 2005.
