Jovo Šuškavčević, jedan od najstarijih i istaknutih crnogorskih iseljenika u Sjedinjenim Američkim Državama, preminuo je u devedesetdrugoj godini u Njujorku.
Šuškavčević je rođen 31. oktobra 1928. godine u Podgorici, bio je inženjer i docent na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu, a onda je, krajem šezdesetih godina, poput mnogih Crnogoraca, pošao u zemlju velikih mogućnosti da potraži "rad i sreću", noseći u sebi crnogorsku poruku “poštuj tuđe, a svojim se diči”.
Bio je redovni učesnik tradicionalnih Susreta iseljenika iz Crne Gore u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi, koji se svake godine naizmjenično održavaju u Njujorku, Detroitu, Čikagu i Torontu, kao i prvi predsjednik Američko-crnogorsko-albanskog udruženja, osnovanog krajem 1979. godine sa sjedištem u Bronksu, u Artur Aveniji.
Još početkom osamdesetih godina prošlog vijeka, Jovo Šuškavčević se zalagao za prenos kostiju kralja Nikole i kraljice Milene u Crnu Goru, a posebno je bio istrajan u zahtjevu za izgradnju spomenika Svetom Petru Cetinjskom.
Kada je 21. maja 2006. godine na referendumu obnovljena crnogorska nezavisnost, poslao je "Slobodarsku čestitku sinovima i kćerima moje Crne Gore", koju je završio riječima Svetog Petra Cetinjskog koji pred bitku na Krusima reče svojim borcima: "Pobijedimo li, ponovo smo se rodili, izgubimo li, nijesmo se ni rađali". "Kao što vidite", kazao je Šuškavčević, "pobjeda na referendumu bila je sjajna i mi smo se ponovo rodili".
Još za života, Jovo Šuškavčević je kupio grobnicu na crnogorskom groblju u Hazletonu, gdje je i sahranjen.
Uprava za dijasporu uputila je telegram saučešća porodici Jova Šuškavčevića.