U dnevnim novinama „Pobjedi“ je 10. maja 2021.godine objavljen intervju naslova „Bio bi presedan da svaka nova većina uređuje tužilaštvo“ sa članicom Koordinacionog odbora Građanske inicijative „21. maj“, g-đom Marijanom Laković-Drašković, u kojem su u podnaslovu „Urušavanje ugleda“ iznijeti određeni komentari na račun mojih izjava na temu aktuelnih izmjena Zakona o Državnom tužilaštvu.
Sa velikim žaljenjem moram da reagujem na ove komentare, posebno ako se uzme u obzir činjenica da sam sa g-đom Laković-Drašković imala priliku da razmijenim argumente u emisiji „Načisto“ na TV „Vijesti“, koja je bila organizovana upravo na ovu temu. Samim tim, smatram da je svako mišljenje, neslaganje i eventualna kritika mogla biti izrečena u mom prisustvu, kako i priliči demokratskoj diskusiji. Ipak, prihvatam da ova osnovna načela kojim se rukovodim cijeli život, nisu jednako razumljiva svakome, a očigledno ni g-đi Laković-Drašković.
Kada je u pitanju sama izmjena pomenutog Zakona, kao jedan od mnogih pravnika koji su bili voljni da daju neki komentar na ovu temu, mogu konstatovati da sam tokom cijelog postupka otvorene debate, iznosila komentare koji se mogu ocijeniti i kao pozitivni i kao kritički tonovi. Mišljenje koje sam iznijela bilo je isključivo sa stanovišta pozicije zastupnice Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava, kao i nebrojeni put do sada. Možda šira javnost nije upoznata sa tom činjenicom, ali stručna javnost, kojoj g-đa Laković-Drašković bi trebala da pripada, zna da je jedna od osnovnih dužnosti zastupnika da radi na širenju svijesti o konvencijskim i evropskim standardima i da preventivno djeluje na sistem kako bi se spriječile buduće povrede Konvencije. Upravo u tom kontekstu sam uvijek iznosila svoje mišljenje o brojnim temama koje se tiču funkcionisanja crnogorskog pravnog sistema, kako sa pozitivnog, tako i sa negativnog aspekta. Podsjetiću da sam u prethodnom periodu, kroz Godišnje izvještaje o radu Kancelarije zastupnika, koji su dostupni javnosti, dala jasnu analizu pravnog sistema i „kritički“ se osvrnula na određene aspekte u radu državnog tužilaštva, a polazeći od presuda Evropskog suda protiv Crne Gore u odnosu na član 3 Konvencije.
Moje mišljenje je uvijek bilo argumentovano u skladu sa mojim poznavanjem evropskih standarda, pri čemu se nikad nije svodilo na papagajsko ponavljanje riječi „primjena“ i „nije u skladu sa Ustavom“, bez neke smislene elaboracije.
Na stranu razmjena argumenata koja je postojala u pomenutoj emisiji, pri čemu je stručna i laička javnost najbolje mogla dati svoju ocjenu cjelokupne diskusije, izjava g-đe Laković-Drašković „Pobjedi“ ne bi bila toliko problematična, da se ne saopštavaju određeni komentari o mojoj „motivaciji“ za iznošenje stavova o ovoj temi, čime se na neprimjeren i krajnje maliciozan način izlazi iz domena struke i poznavanja prava, koliko god to poznavanje bilo „dubiozno“ kad je u pitanju g-đa Laković-Drašković.
U svojoj tridesetogodišnjoj profesionalnoj karijeri, tokom koje sam 15 godina bila sudija i preko 6 godina zastupnik države Crne Gore, nikad nisam doživjela da moje stručne stavove neko komentariše na navedeni način. Štaviše, nikad nisam ulazila u motive sagovornika koji nisu saglasni sa mnom na bilo koju temu, pri čemu ih nikad nisam, niti bi ih javno komentarisala na takav način. Pošto je g-đa Laković-Drašković ocijenila moje izjave kao „neprimjerene“ koje štete „reputaciji i ugledu Vlade u kojoj sam zaposlena“ i koje su iznijete „zarad ličnih interesa i opstanka na pozicijama, pretendujući čak i na viša mjesta“, dužnost mi je da je upoznam sa određenim činjenicama.
Jedna od maksima kojom se vodim kao profesionalac jeste da čovjek mjesto krasi, a ne mjesto čovjeka.
Koju sam god poziciju pokrivala tokom svoje karijere, nastojala sam da upravo kroz svoj svakodnevni rad i odgovoran pristup doprinesem sveukupnom unapređenju radnih procesa i ugleda institucije čiji sam bila dio, bez prizemnih ambicija da ukrašavam svoj CV nezasluženim titulama i funkcijama kojim nisam dorasla. Bez pretenzija da zvučim prepotentno, pokazatelj moje kompetencije jesu rezultati koje sam postizala kao sudija i koje u prethodnim godinama postižem kao zastupnik Crne Gore, što je prepoznato od svih relevantnih domaćih i međunarodnih faktora, pri čemu bih posebno izdvojila ocjene eksperata iz Savjeta Evrope i Evropskog suda za ljudska prava. Čak je i Evropska komisija u svom izvještaju za Crnu Goru za 2020.godinu konstatovala da je „Crna Gora nastavila da obezbjeđuje dobar nivo saradnje sa Evropskim sudom za ljudska prava (ESPLJ)“ i da „nisu prijavljeni nikakvi problemi u izvršenju presuda ESPLJ i nijedan od predmeta protiv Crne Gore nije u postupku pojačanog nadzora izvršenja od strane Komiteta ministara“. Vjerujem da je i g-đa Laković-Drašković duboko u sebi zahvalna što se rad Kancelarije zastupnika reflektovao i na njen rad kao ranijeg pregovarača Crne Gore sa EU za 23. i 24. poglavlje, jer smo svi svjedoci kakvi su bili njeni rezultati i koliki je bio njen stručni doprinos dok je obavljala taj odgovoran posao.
Onog trenutka kada više ne budem zastupnik, na ponos i zadovoljstvo će mi biti ostvareni rezultati koje sam navela i mislim da su oni doveli samo do povećanja reputacije prije svega države Crne Gore, koju sam stručno, časno i dostojanstveno predstavljala u svakoj prilici. Ono što garantujem jeste da ću u tom trenutku biti u mogućnosti da biram svoj karijerni put u kojem god smjeru poželim, ne tražeći političku ili bilo kakvu drugu podršku za svoje „ambicije“, jer mi nikad nije ni bila potrebna, za razliku od pojedinih.
Bez obzira na to koga građani Crne Gore izaberu na demokratskim izborima, državna administracija je ta koja omogućava funkcionisanje sistema koji je u njihovoj službi i takav pristup ima većina službenika koji časno i odgovorno rade svoj posao. Naravno, uvijek postoji onaj dio administracije koji se postavlja po političkoj liniji, što je sasvim prihvatljivo i razumljivo. Kod tih imenovanja, odgovorni politički subjekti moraju voditi računa da takvi kadrovi barem imaju neke kompetencije za posao koji rade, jer se njihova nestručnost uvijek i neminovno odrazi na cjelokupni sistem, pri čemu cijenu plaćaju država i njeni građani.
Da zaključim, o mojoj stručnosti govore isključivo moji dosadašnji rezultati, ali, kako je to primijetio i čuveni njemački filozof, „da bi se priznala tuđa vrijednost, treba imati sopstvenu.“
Zastupnik Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava, Valentina Pavličić