Poštovane dame i gospodo, Poboljšanje uslova poslovanja nije i ne treba da bude izolovani cilj kreatora ekonomske politike. Na kratak rok, zemlje koje tome posvećuju više pažnje od ostalih mogu ostvariti određene benefite, ali već u srednjem i dugom roku vremenski koordinirani napori zemalja u regionu da rade na stvaranju uslova za lakše poslovanje, čine ukupan region konkurentnijim i vizibilnijim na globalnom tržištu. Tek tada se ostvaruju pravi benefiti za građane naših zemalja.Bilo bi mi neobično danas da se ne osvrnem na hronologiju i uzroke krize. Čini mi se da se riječ kriza u govorima ministara finansija gotovo odomaćila i da je i danas teško, nakon vrlo neizvjesne godine, pronaći pravi odgovor. Da li je krizu prouzrokovao krah tržišta Ili se radi o nepromišljenim ekonomskim politikima koje su prethodno implementirane? Ili su, ipak svi naši nacionalni planovi, ipak određeni globalnim finansijskim i ekonomskim trendovima. To je pitanje na koje će tek kasnija ekonomska istorija moći da da odgovor, ukoliko se imajući ranija iskustva bude oko toga mogao postići elementarni konsenzus.Kako god, smatram da su ključni dugoročni izazovi za liječenje posljedica krize upravo u poboljšanju poslovnog ambijenta i daljim naporima na uspostavljanju sistema slobodne trgovine, odnosno slobodne razmjene. Afirmacija principa olakšanog poslovanja u vremenu ekonomske krize govori da elementi institucionalne ekonomije postepeno postaju dio mejnstrim ekonomije, što je prije samo desetak godina bilo za mnoge nezamislivo. Smatram, stoga, da ekonomski sistem treba osloboditi svih mogućih stega, a da je budžetska politika okvir kojim uz što manje distorzivnog djelovanja prema tržištu treba uticati na poboljšanje blagostanja svakog pojedinca u društvu. Uporedo s tim mi se čini da je potrebno u budućem periodu mnogo više pažnje posvećivati neortodoksnim mjerilima ekonomskih trendova koji se neće toliko zasnivati na kretanju BDP-a, ili BDP-a per capita i koji će mnogo više pažnje posvećivati mjerama raspoloživog dohotka domaćinstava da bi se do kraja osvijetlile ekonomske tendencije društva.Pored gotovo najvećeg događaja u novijoj crnogorskoj istoriji, obnove nezavisnosti, crnogorska ekonomija je posljednjih nekoliko godina ostvarila rapidan rast i ušla u završnu fazu tranzicije koju, prije svega, karakteriše primjena novog zakonodavstva svojinskih odnosa u cilju eliminisanja preostalih recidiva socijalističkog sistema u zemljišnim knjigama. Vjerujem da je u prethodnom periodu ključni zadatak nastavak reforme zdravstvenog i sistema obrazovanja, kao i dalja reforma državne uprave što su, međutim, izazovi sa kojima se i najrazvijenije zemlje suočavaju. Takvo opredjeljenje ide ruku pod ruku sa realizacijom političkih prioriteta kakvi su napori da postanemo članica NATO i EU, što će u krajnjem afirmisati napore na uspostavljanju kredibilnog demokratskog sistema vladavine prava.Prethodnih godina usmjerili smo naše napore i privatizovali skoro 90% državnog vlasništva. Nakon procesa restrukturiranja državnih kompanija u oblasti saobraćaja, očekujemo da ćemo zatvoriti privatizacioni krug. Državna energetska kompanija, jedna od ključnih kompanija ekonomskog razvoja je dokapitalizovana, čime je okončana prva faza privatizacije i ostvaren značajan priliv svježeg novca za likvidnost crnogorske ekonomije, koji je jedan od najvažnijih projekata u godini ekonomske krize poznatoj po uzdržanosti od investiranja.U funkciji ostvarivanja konzistentnog ekonomskog rasta i produktivnost ekonomije, Crna Gora će se fokusirati na strukturne reforme i kreiranje adekvatne infrastrukture u cilju daljeg razvoja ekonomije nakon krize, odnosno približavanju prethodno ostvarenom rastu. Sprovođenjem mjera poreske politike u pravcu uspostavljanja fiskalne ravnoteže u poreskoj strukturi, politikom jednocifrenih poreza, krerali smo atraktivan ambijent za međunarodne i domaće investitore u funkciji akceleracije rasta i razvoja. Takva politika je iskristalisala segmente ekonomije sa komparativnim prednostima u oblasti turizma, energetike i ukupno sektora usluga, dok će naši napori u narednom periodu biti usmjereni na kvalitetniju valorizaciju resursa i u drugim oblastima. Zahvaljujući do sada sprovođenoj ekonomskoj politici, Crna Gora je u prethodnom periodu ostvarivala prosječnu stopu rasta od oko 8% u godinama prije krize. Iako smo prethodnih godina sporovodili niz reformi u oblasti javnih finansija i poreske politike, Crna Gora će i u budućnosti biti posvećena implementaciji preporuka međunarodnih finansijskih institucija, kao i razmjeni iskustava razvijenih zemalja u sprovođenju mjera za prevazilaženje negativnih posljedica globalne finansijske krize. Kao mala i otvorena ekonomija, Crna Gora, možda, je više od velikih sistema, direktno zavisna od kretanja na globalnom finansijskom tržištu i od oporavka finansijskih tržišta razvijenih zemalja Evropske unije. Imajući u vidu sve reforme i napore koje ulažemo u oporavak naše ekonomije, kao i, pretpostavljam, sve zemlje regiona, očekujem da i politike međunarodnih finansijskih institucija prema zemljama zapadnog Balkana budu usmjerene ka ostvarivanju razvojnih ciljeva naših ekonomija. Ovakav pristup, svakako, podrazumijeva fleksibilniji i našim prilikama bliži pristup u defiinisanju budućih ugovornih odnosa i aranžmana. Svakog dana sve više se uvjeravam da ne postoji nijedan razlog za bilo kakav osjećaj inferiornosti, kada su naše zemlje u pitanju, već je potrebno uspostaviti dijalog kroz koji svi učesnici ostvaruju neposrednu korist.Sve zemlje zapadnog Balkana u narednom periodu će biti fokusirane na kreiranje održive fiskalne politike i dugoročno smanjenje inflatornog pritiska, čemu Crna Gora trenutno nije izložena, ali i efikasnijem procesu strukturnog prilagođavanja. Kriza je sa sobom donijela opasnosti, ali i veliku šansu. Tokom 2009. godine bili smo fokusirani na opasnosti, ali i aktivno radili na identifikovanju šansi. Nije stvar samo u tome da se riješi problem likvidnosti bez djelovanja na polju strukturnih reformi. Na taj način šaljemo otvoreni poziv novoj ekonomskoj krizi da nas zatekne na spavanju. To nije samo izazov za naše zemlje. Očekivani spori oporavak zemalja EU ukazuje na iste izazove u tim zemljama.Takođe, vjerujem da je naše zajedničko nastojanje da, uprkos krizi, sve naše politike prilagodimo potrebama i bržim integracijama u evroatlanske strukture. Svjesni činjenice da će sveukupni ekonomski ambijent u Crnoj Gori u narednim godinama u velikoj mjeri biti zavisan od globalnih ekonomskih dešavanja, Vlada Crne Gore je je svoju fiskalnu, ekonomsku i monetarnu politiku prilagodila saniranju posljedica udara krize i daljem restrukturiranju sistema koje je kriza havarisala. Naš prioritet je, prije svega, unapređenje poslovnog ambijenta, uz eliminisanje biznis barijera, podsticaj preduzetništva i razvoj malih i srednjih preduzeća. Optimizacija velikih industrijskih sistema će samo kratkoročno dati efekat ukoliko to ne bude i šansa nizu malih i srednjih preduzeća za realizaciju preduzetničkih ideja. Značajan doprinos na ovom polju, dala je saradnja sa Svjetskom bankom, odnosno ekspertska pomoć Međunarodne finansijske korporacije u sprovođenju reformi za olakšano poslovanje. Kreiranje i implementacija mjera za saniranje posljedica krize biće okosnica budućeg rasta naše ekonomije, pri čemu ćemo se, fokusirati na izvođenje najznačajnijih infrastrukturnih projekta u oblasti saobraćaja, rješavanja pitanja otpadnih voda, vodosnabdijevanja i rješavanja tretmana čvrstog otpada. Uvjeren sam da će regionalna saradnja i podrška međunarodnih institucija, doprinijeti da se uzajamnim mjerama prevaziđe negativni uticaj globalnog ekonomskog udara, kao i da će se snažnim politikama nacionalnih vlada kreirati nova pokretačka snaga razvoja našeg regiona. Na kraju, izražavam svoju nadu da će i zaključci ove konferencije, uz set politika i mjera, koje preduzima Crna Gora, ali i sve zemlje regiona, u saradnji sa Svjetskom bankom i drugim međunarodnim institucijama, doprinijeti bržem oporavku naših ekonomija u narednim godinama.Zahvaljujem na pažnji.dr Igor Lukšić, potpredsjednik Vlade i ministar finansija
