Pažnja: Sadržaj ove stranice je dio arhivskog sadržaja i odnosi se na prethodni saziv Vlade Crne Gore.
Arhiva

Održana Međunarodna konferencija "Politika integracije manjina i dobra praksa"

Objavljeno: 2005-04-25 22:29:00 Autor: Naslovna strana
U podgoričkom hotelu "Crna Gora" od 23. do 25. aprila je održana Međunarodna konferencija pod nazivom "Politika integracije manjina i dobra praksa".
Organizatori konferencije, kojoj je prisustvovao veliki broj zvaničnika međunarodnih institucija i visokih predstavnika vlada zemalja regiona, su Ministarstvo za zaštitu prava pripadnika nacionalnih i etničkih grupa, Savjet Evrope i Fondacija "Fridrih Nauman".
Konferenciju su otvorili Ministar Gzim Hajdinaga, Generalni direktor političke uprave SE Klaus Šuman i Direktor projekta "Fridrih Nauman" Rajner Vilert.

U nastavku vijesti: pozdravni govor Ministra Hajdinage i govor na temu "Položaj manjina u Crnoj Gori"


Poštovane dame i gospodo,

uvaženi predstavnici Vlada zemalja Jugoistočne Evrope, predstavnici međunarodnih organizacija, civilnog sektora, predstavnici medija.

Dozvolite mi da vam se svima na početku zahvalim na prisustvu u ovom broju i na ovako visokom nivou, a Savjetu Evrope i fondaciji "Fridrih Nauman" dugujem zahvalnost na suorganizaciji ovog skupa i opredljenju da mjesto našeg susreta bude Crna Gora.

Ni ovog puta ne želim da zaobiđem činjenicu naše otvorenosti i gostoprimstva, te vam svima, u to ime, želim srdačnu dobrodošlicu i ugodan osjećaj u Crnoj Gori.

Zaštita prava i sloboda manjinskih nacionalnih zajednica i njihovih pripadnika postala je danas jedno od najvažnijih pitanja u Evropi. Dešavanja s kraja XX vijeka, kako u međunarodnim odnosima i međunarodnopravnoj regulativi, tako i u pozitivnopravnim sistemima zemalja regiona, ova problematika dobija posebno, a često i primarno mjesto.

Raspad sovjetske i čehoslovačke federacije, te krvavi epilog raspada jugoslovenske federacije, stvaranje više novih država uglavnom na nacionalnoj osnovi, narastanje nacionalističkih tenzija na ovim prostorima, kršenje prava manjina u nekim državama nacionalno izmješane Evrope samo su neki događaji koji su djelovali alarmantno i koji su tražili preduzimanje izvjesnih mjera bez odlaganja. Ovakvo stanje kao svoj produkt ima vrlo uočljiv trend porasta interesovanja i kontinuiranog širenja i jačanja zaštite manjinskih prava.

Očuvanje i priznavanje manjina oduvijek je predstavljalo, a danas naročito, važan faktor stabilnosti i bezbjednosti u svim regionima svijeta. Za Evropu, a posebno za Jugoistočnu Evropu, ovo pitanje je u pogledu ukupne bezbjednosti i stabilnosti od egzistencijalne važnosti.

Danas kada više ne postoje etničke ili nacionalno čiste države, zadovoljavajući položaj manjina je uslov opstanka samih država. A, podatak da u svijetu postoji skoro dvadeset puta više etničkih grupa, nego međunarodno priznatih država, čini manjinsko pitanje još aktuelnijim.

Poštovanje ljudskih, a naročito manjinskih prava, preduslov je za demokratiju i razvoj društva u cjelini. Jer, bez garancija osnovnih prava i sloboda čovjeka, bez slobodnog pojedinca, nema ni zdravog kolektiviteta. U tom smislu, mora se poštovati faktičko stanje etničkog i kulturnog diverziteta. Ne može se govoriti niti o demokratiji niti o slobodi i pravdi, ukoliko nema poštovanja razlika. Šta više, značaj pitanja poštovanja i zaštite, kako individualnih tako i kolektivnih prava manjina u ovom regionu je dalekosežan, a u direktnoj je vezi sa dugoročnim konceptom mira i stabilnosti u Evropi.

Jedno od izuzetno važnih načela koje kod nas još nije usvojeno mada je potvrđeno u drugim multietničkim društvima glasi: "Svijet malih država je svijet decentralizacije i demokratije". To načelo upućuje ka razvoju različitih oblika autonomije i regionalizma. Pri tome, etnički pluralizam je nezavisna, a demokratija zavisna varijabla. Ovdje posebno navodimo to da je za zaštitu prava nacionalnih manjina bitan nivo kako cjelokupne decentralizacije, tako i decentralizacija na nivou lokalne zajednice, čime se nužno nameće pitanje djelotvornog učešća manjina u organima državne vlasti i organima lokalne samouprave.

Da ne bi manjine služile kao sredstvo političke borbe između partija, a propagiranje njihove adekvatne zaštite ostajalo na nivou predizbornih kampanja, da bi pripadnici manjina bili stvarno ravnopravni građani, bitno je, između ostalog, da u jednoj državi budu i pravno regulisana ta prava. Samo na taj način pripadnici manjina i manjine kao grupe mogu postati, i nekim malobrojnim državama to i jesu, faktorom mira i saradnje među državama ( a Crna Gora je primjer harmonične koegzistencije svih nacija, konfesija i etnosa koji žive u njoj). Takođe, ovo je jedini put za dugoročno dobrovoljno prihvatanje obaveze poštovanja državnopravnog poretka od strane manjina, a samim tim garancija mira i bezbjednosti. Na ovom mjestui treba istaći još jednu bitnu realnost, to jest saradnju sa svijetom i težnju ka evroatlanskim integracijama koje su uslovljene, između ostalog, poštovanjem i zaštitom prava manjina.

I na kraju, dozvolite mi da vam se još jednom svima najsrdačnije zahvalim na prisustvu i interesovanju za ova pitanja, u nadi da će naš rad u naredna dva dana dati očekivane rezultate.



Poštovane dame i gospodo,

Kao Ministar za zaštitu prava nacionalnih manjina u Vladi Republike Crne Gore, želim da istaknem da ova pitanja svakim danom dobijaju na značaju, kako u Evropi i na Balkanu, tako i u svjetskim razmjerama.

U slučaju naše države Crne Gore, adektvatna zaštita manjina je preduslov za njen opstanak kao modernog, svetski prihvaćenog entiteta. Raduje me što mogu da kažem da se Crna Gora može pohvaliti svojom unutrašnjom interetničkom harmonijom. Međutim, uvijek se može uraditi više i bolje.

U istorijskom smislu, Crna Gora se razvijala na razmeđu dvaju svijetova (istočnog i zapadnog), na periferiji i pod uticajem velikih carstava i država (grčkog, rimskog, vizantijskog, mletačkog, osmanskog, habzburškog, ruskog). Na ovom prostoru su se ukrštale i velike monoteističke religije i crkve: rimokatolička, pravoslavna i islam. U kulturološkom smislu, to je bio prostor na kojem su se susretali istok i zapad, Mediteran i zalađe, te su u tom smislu različiti civilizacijski slojevi tokom vremena oblikovali kompleksnu i raznovrsnu baštinu na koju se oslanja savremena Crna Gora.

Na ovom prostoru se opravdano može govoriti o istoriji multietničnosti, multikonfesionalnosti i interkulturalizma. Narodi na ovim prostorima su življeli vijekovima u miru i zajedništvu, jedni sa drugima, iako su u određenim istorijskim periodima tenzije i animoziteti među nacijama narastale, kulminirale i rezultirale konfliktima manjeg ili većeg obima.

Činjenica sa kojom se i na ovom mjestu treba pohvaliti jeste ta da i u godinama krvavog raspada jugoslovenske federacije, kada su etnički inspirisani ratovi dostizali kulminaciju u našem neposrednom okruženju, Crna Gora je uspjela da sačuva svoj unutrašnji mir.

Ne samo da se uspjelo u sačuvanju unutrašnjeg mira, nego je Crna Gora u ovim teškim vremenima otvorila širom svoja vrata i postala utočištem kolonama izbjeglih i raseljenih lica. U jednom momentu, izbjeglička i raseljenička populacija je dostigla do broja od jedne četvrtine od ukupnog stanovništva Crne Gore.

Poštovana gospodo, moram navesti da izuzetno brze i duboke političke promjene od značaja za nacionalne odnose u Crnoj Gori počinju 1997.godine. Od početka raspada bivše SFRJ do tada, bio je izražen potpuni pad ustavnog sistema, uz nepostojanje konsenzusa za rješavanje statusa nacionalnih manjina u Crnoj Gori. Odgovor nacionalnih manjina na te nedemokratske postupke vladajućeg režima i većine bio je u skladu sa njihovim samorazumijevanjem i ustavnim okvirom. Taj odgovor je bio nastojanje da se, sopstvenom demokratičnošću, odbrane "stečena prava" te da se ispostavljanjem viših zahtjeva manjine zaštite od etno-nacionalizma i nedemokratičnosti većine.

Kao potvda radikalnog otklona od nacionalističke politike Slobodana Miloševića, septembra 1997.godine predstavnici Vlade RCG i relevantnih političkih subjekata dolaze do "Sporazuma o minimumu principa za razvoj demokratske infrastrukture u Crnoj Gori", a već poslije održanih izbora 1998.godine i konstituisanja nove koalicione Vlade počinje da egzistira i Ministarstvo za zaštitu prava pripadnika nacionalnih i etničkih grupa. To je ujedno i potvrda da su manjine u Crnoj Gori uvjek težile da svoja prava ostvaruju kroz legitimne institucije Crne Gore na partnerskim odnosima. Ovo ministarstvo vrši poslove uprave koji se odnose na: praćenje ostvarivanja i zaštitu prava pripadnika nacionalnih i etničkih grupa u dijelu njihovog nacionalnog, etničkog, kulturnog, jezičkog i vjerskog identiteta; unapređivanje međusobnih odnosa nacionalnih i etničkih grupa; dalje unapređenje međuetničke tolerancije u Republici, kao i uspostavljanje i održavanje nesmetanih kontakata pripadnika nacionalnih i etničkih grupa sa građanima van Crne Gore, bez štete za Crnu Goru.

O tome da li je ovo Ministarstvo opravdalo svoje postojanje neka sude drugi, ali moram istaći nekoliko osnovnih stvari koje su u našem dosadašnjem radu uspješno realizovane i koji će vam na najbolji način ilustrovati trenutni položaj manjina u Crnoj Gori.

Naša osnovna smjernica bi se mogla sažeti u jednoj rečinici: "Puna integracija manjina u crnogorsko društvo uz potpuno očuvanje vjerskih, jezičkih, tradicionalnih, istorijskih, običajnih, kulturoloških i drugih odlika"

Ono što mi se čini najvažnijim, a ta stvar ide i najteže, jeste da je došlo do velike promjene svijesti po pitanjima manjina. Ova pitanja se više ne doživljavaju kao potencijalna opasnost, niti kao darovanje većine prema manjinama, s druge strane, manjine shvataju da stepen ostvarivanja njihovih prava nije stvar političkih ultimatuma i zavisnosti, već stepen demokratizacije našeg društva.

Na polju zaokruživanja pravne legislative u oblasti zaštite manjinskih prava, pored postojećih odredbi iz Ustava RCG i Povelje o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama, donijet je Zakon o upotrebi nacionalnih simbola. Naš sljedeći korak, koji očekujemo veoma brzo, jeste usvajanje Zakona o pravima i slobodama nacionalnih i etničkih manjina, o kojem ću nešto više reći u nastavku. Naše inicijacije dovele su do veoma bitnih poboljšanja u normativoj sferi od obrazovanja, sistema lokalne samouprave, zaštite kulturnog nasljeđa, do upotrebe jezika i pisma, informisanja i td.

Prepoznajući zaštitu kulturnog nasljeđa kao veoma bitan faktor u očuvanju ukupnog nacionalnog identiteta, pored pomoći u izdavačkoj djelatnosti i radu asocijacija koje se bave unapređenjem i zaštitom kulture manjina, već tradicionalno organizujemo manifestaciju "Dani kulture manjina u Crnoj Gori". Na ovoj manifestaciji želimo pretstaviti bogatu lepezu kulturnog nasljeđa i stvaralaštva manjina široj javnosti. Takođe, moram istaći da je na našu inicijativu Vlada RCG donijela odluku o formiranju "Centra za očuvanje i razvoj kulture nacionalnih i etničkih grupa", koji će uskoro početi sa svojim radom.

Ako se ima u vidu činjenica o mogućnosti obrazovanja na albanskom jeziku zbog jedinstvene jezičke specifičnosti, od predškolskog, a od ove godine, do univerzitetskog, te reformski proces i u sadržinskom smislu, i na obrazovnom planu ima vidljivih pomaka. Naše težnje na eliminisanju stereotipnih i predrasudnih sadržaja iz udžbenika, zastupljenosti tema iz istorije, kulture i običaja manjina, mogućnosti dodatnih izučavanja nacionalne istorije i kulture, prisutnosti pisaca iz redova manjina u nastavnim planovima i programima i td. samo su neki elementi u poboljšanom vaspitno-obrazovnom sistemu.

Crna Gora je jedna od zemalja potpisnica integrativnog procesa "Dekada uključenja Roma 2005-2015". Shodno datim smjernicama, Vlada RCG je u januaru ove godine usvojila svoj Akcioni plan za implementaciju Dekade, kao okvir za aktivnosti usmjerene ka punoj integraciji romske populacije u crnogorsko društvo. Neki od projekata iz oblasti obrazovanja, zapošljavanja, zdravstva i stanovanja su već započeti sa realizacijom, a moram istaći velike pomake koji su učinjeni na planu uključivanja romske djece u redovan sistem obrazovanja. Akcioni plan za implementaciju Dekade predstavlja neodvojivi dio Agende ekonomskih reformi, Strategije razvoja i redukcije siromaštva, Strategije za trajno rješenje pitanja izbjeglica i interno raseljenih lica i drugih dokumenata koje je donijela Vlada Republike Crne Gore na svom putu sveukupnih reformi.

Transformacijom državnih medija u javne servise, država se obavezala na finansiranje, između ostalih, i programa za manjine. Sadržaji iz kulturnog, običajnog, umjetničkog i dr. života manjina u programima javnog servisa više nisu rijetkost.

Imajući u vidu Ustavna rješenja o upotrebi jezika i pisma, izuzev obrazovnog procesa, vođenja sudskih postupaka i dvojezične prakse u opštini Ulcinj, našim aktivnostima i u ovoj oblasti želimo ići korak dalje. Inicirajući promjene regulative u vođenju i izdavanju zvaničnih dokumenata, zvanične upotrebe jezika manjina i u drugim sredinama, dvojezičnim oznakama i td. nadamo se poboljšanjima i u ovoj sferi.

Adekvatno prisustvo manjina u političkom i javnom životu Crne Gore predstavlja polje na kojem ulažemo dosta napora, a koje će, nadamo se, biti apsolvirano usvajanjem novog Zakona. Participacija manjina u državnoj vlasti, lokalnim samoupravama, sudskoj vlasti i drugim sferama javnog života može i mora biti značajnija. U Skupštini RCG od 75 poslaničkih mjesta, pored dva poslanika izabrana u posebnoj izbornoj jedinici za Albance, kao predstavnici građanskih partija vladajuće koalicije DPS-SDP sjedi 10 poslanika iz reda neke manjinske zajednice. Treba napomenuti da su potpredsjednik Skupštine, potpredsjednik Vlade i dva Ministra pripadnici manjina.

Smatramo da budića egzistencija manjina na crnogorskim prostorima umnogome zavisi i od ekonomske razvijenosti sredina gdje su manjine koncentrisane, kao i poboljšanje uslova života u tim sredinama. Različitim informacijama i inicijacijama kojima idemo prema Vladi RCG želimo podstaknuti privredni i društveni razvoj ovih sredina.

Još na samom početku sam istakao značaj promjene svijesti prema manjinama. Nadam se da neću biti neskroman ako kažem da smo permanentnom aktivnošću, kako kroz medijski odnos, tako kroz organizaciju tribina, okruglih stolova, seminara i dr. doprinijeli da ta svijest doživi veliku promjenu u odnosu na svijest sa početka devedesetih godina prošlog vijeka.

Neosporna je činjenica velikog prisustva pripadnika nacionalnih manjina iz Crne Gore u zemljama Zapadne Evrope, Sjedinjenih Američkih Država i Australije. Možemo reći da smo u proteklom peridu uspostavili dosta dobar kontakt i saradnju sa udruženjima naših iseljenika, uvijek spremnih za pomoć svojoj državi i narodu. Ove veze želimo učvrstiti i produbiti na obostrano zadovoljstvo i korist.

Crna Gora je zainteresovana za dobru saradnju i sa državama u okruženju, a kako su te države ujedno i matične države pripadnika nacionalnih manjina, u proteklom periodu Ministarstvo za manjine je predstavljalo most za uspotstavljanje dobrih odnosa sa susjedima. Naše inicijacije za otvaranjem novih graničnih prelaza istinska je potvrda pravog smjera.


Vođeni rješenjima iz Ustava Republike Crne Gore, obavezama preuzetim potpisivanjem "Sporazuma o minimumu principa za izgradnju demokratske infrastrukture u Crnoj Gori", poslije usvajanja Ustavne povelje i Povelje o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama, donešenim Zaključcima Skupštine RCG o autentičnom predstavljanju manjinskih naroda, kao i prijemom u Savjet Evrope, odlučili smo se na izradu Zakona o manjinama, čime bi Crna Gora zaokružila svoj pravni sistem iz ove oblasti.

Jedna od polaznih predpostavki za demokratsku manjinsku politiku jeste uvažavanje realnosti, odnosno činjenice da je Crna Gora društvena i državna zajednica u procesu političkog i državnog konstituisanja i u traganju za svojom legitimacijskom osnovom. S toga proces institucionalne izgradnje predstavlja jedan od prioriteta reforme u Crnoj Gori. Manjinska politika znači i uspostavljanje novih institucija i procedura, političko djelovanje, naročito stvaranje demokratske javnosti koja je osjetljiva na potrebu unapređenja i zaštite ljudskih i manjinskih prava. Posebno bolne će biti promjene navika i mišljenja. To nije moguće preko noći, za to je potrebno uložiti mnogo truda, a i htijenja.

Radni tekst ovoga zakona treba posmatrati sa dva aspekta: Prvi aspekt se odnosi na očuvanje nacionalnog identiteta nacionalnih manjina, tj. odbrana od asimilacije nacionalnih manjina, dok drugi aspekt jeste omogućavanje djelotvornog učešća nacionalnim manjinama u javnom životu. Sublimirajući ova dva aspekta možemo doći do glavnog osnova ovog teksta ili do glavne poruke koju bi glasila puna integracija nacionalnih manjina u crnogorsko društvo, ali bez asimilacije.

Dosadašnja dinamika u izradi ovog radnog teksta tekla je sljedećim tokom:
- kao prvo, cjelokupan posao na izradi Zakona smo podijelili u nekoliko faza sa tačno oročenom dinamikom njihove realizacije;
- drugo, želeći da u našem radu budemo što transparentniji, te da uključimo i nevladin sektor, organizovan je sastanak sa predstavnicima NVO koje se bave pitanjima zaštite manjina. Kao rezultat tog sastanka, u Komisiji za izradu Zakona našlo se mjesta i za predstavnika NVO kojeg su same izabrale;
- treći korak je bio konstituisanje Komisije. Pozive da participiraju u radu Komisije smo uputili svim parlamentarnim partijama u Skupštini RCG, nacionalnim partijama koje imaju svoje predstavnike u lokalnim parlamentima, predstavniku Roma, predstavniku NVO, predstavnicima Ministarstva pravde i Sekretarijata za zakonodavstvo, te dokazanim ekspertima iz ove oblasti. Na našu veliku žalost, opozicione partije, zbog njihove tadašnje apstinencije u radu Parlamenata, nijesu kandidovale svoje predstavnike. Izabrana Komisija je dogovorila dalju dinamiku rada, izabrana je Radna grupa koja će dalje pripremati materijal za rasprave na Komisiji i usvojena je početna struktura za izradu Zakona.
- pošto je Radna grupa razradila verifikovane teze, članovi Komisije su dali svoje sugestije na predloženi tekst teza tako da je Radna grupa imala složen posao pretakanja i sublimiranja onog što se čulo u normativni tekst.
- Radna grupa je, na poziv Visokog komesara za pitanja nacionalnih manjina, boravila u Beču, gdje su se razmatrale teze, odnosno njihova usklađenost sa međunarodnim standardima.
- Poslije dobijenih sugestija, teze su pretvorene u radni tekst, Komisija za izradu zakona se sastajala nekoliko puta, a prečišćeni tekst je upućen kancelariji Savjeta Evrope u Podgorici. Sa kancelarijom Savjeta Evrope smo organizovali okrugli sto, a poslije mišljenja njihovih eksperata, uz neznatne korekcije, tekst je proslijeđen na ekspertizu Savjetu Evrope, OEBS-u i Visokom komesaru za nacionalne manjine. Raduje činjenica da smo od gore navedenih relevantnih adresa dobili pozitivno mišljenje o našem dosadašnjem radu na ovom Zakonu.
- S obzirom na dobijenu ekspertizu sa ovih relevantnih adresa, načinjene su neznatne sugestije i tekst Zakona je proslijeđen predsjednicima Države, Vlade i Skupštine.
- Kako je to i predviđeno Programom rada Vlade za 2005.godinu, ovaj zakonski akt će se do kraja II kvartala naći pred članovima Vlade, a nadamo se veoma brzo, i pred poslanike crnogorskog Parlamenta.

Moram istaći da smo radeći tekst zakona stalno imali na umu nekoliko stvari: njegovu usklađenost sa međunarodnim dokumentima, specifične odlike crnogorskog prostora s obzirom na egzistenciju autohtonih manjina koje čine skoro jednu četvrtinu ukupnog stanovništva Crne Gore , dobre mehanizme zaštite garantovanih prava i mogućnost implementacije zakonskih rješenja.

Koje su to osnovne odlike ovog Zakona?

Tekst zakona je obuhvatio nekoliko oblasti značajnih za očuvanje identiteta i davanje jednakih šansi za pripadnike manjina:
- uz protežiranje nediskriminatorskog odnosa, daju se prava izražavanja, čuvanja, razvijanja, prenošenja i javnog ispoljavanja nacionalnog, jezičkog, etničkog, kulturnog i vjerskog identiteta;
- mogućnost osnivanja ustanova, društava, udruženja, nevladinih organizacija u svim oblastima društvenog života, kao i finansiranje ovih organizacija od strane države;
- slobodan izbor i korišćenje ličnog i porodičnog imena, kao i upis tih imena u dokumenta na svom jeziku i pismu;
- regulacija slobodne i službene upotrebe jezika i pisma;
- pristup informacijama i medijima, kao i programski sadržaji o manjinama u javnim servisima;
- školovanje na svom jeziku i pismu i odgovarajuću zastupljenost sadržaja u nastavnim planovima i programima, te principe afirmativne akciju u upisnoj politici;
- upotreba nacionalnih simbola i obilježavanje značajnih datuma i ličnosti iz svoje tradicije i istorije;
- slobodno udruživanje i ostvarivanje nesmetanih kontakata sa sunarodnicima van granica Crne Gore;
- politička participacija manjina u Skupštini RCG i skupštinama lokalnih zajednica, odnosno rezervisana mjesta za njihove autentične predstavnike
- srazmjerna zastupljenost u javnim službama državne vlasti i lokalne uprave;
- mehanizme zaštite zadiranja u pitanja od vitalnog interesa za život nacionalnih manjina, kako na državnom, tako i na lokalnom nivou;
- artikulisanje svojih zahtjeva kroz mogućnost formiranja nacionalnih vijeća sa posebnim ingerencijama;
- osnivanje Fonda za nacionalne manjine radi materijalne podrške države za održavane nacionalnih posebnosti;
- zaštita pomenutih prava kroz domaće i međunarodno zakonodavstvo;

Prema tome, radi se, po mom dubokom uvjerenju, o veoma dobroj zakonskoj osnovi, usklađenoj sa međunarodnim intencijama i dokumentima, sa dobrim mehanizmima zaštite i mogućnostima nesmetane implementacije. Ne očekujem da će se ovim zakonom idealno riješiti zaštita prava nacionalnih manjina, ali očekujem da će ovaj radni tekst, kao i budući tekst zakona, biti primjer i drugima u okruženju kako treba regulisati zaštitu prava nacionalnih manjina, jer Crna Gora ima svoju tradiciju i zaslužuje da bude pozitivan primjer u regionu.


Na kraju, želim istaći odnos koji ima Ministarstvo za zaštitu prava pripadnika nacionalnih i etničkih grupa sa nevladinim sektorom.

Kako sam gore naveo, naš prvi korak u poslovima na izradi zakona bio je razgovor i uključivanje nevladinog sektora kroz svoje predstavnike u cjelokupan proces izrade zakona. Moram istaći da su predstavnici NVO-a imali aktivan i konstruktivan odnos tokom čitavog ovog posla.

Na nemalom broju okruglih stolova i seminara u našoj organizaciji, prisustvo nevladinih organizacija i njihovo učešće u radu je vidno.

Ministartvo za zaštitu prava pripadnika nacionalnih i etničkih grupa kroz svoje skromne finansijske mogućnosti pomaže projekte i održavanje nevladinih organizacija koje se bave pitanjima zaštite, unapređenja statusa i očuvanja kulturne baštine nacionalnih manjina. U jednom broju nevladinih organizacija, bilo da se radi o albanskim, muslimanskim, bošnjačkim, hrvatskim, romskim ili drugim organizacijama, a koje se bave manjinskim pitanjima, prepoznali smo svoje partnere i ta saradnja je kontinuirana.

Posebno želim da istaknem našu saradnju i sa međunarodnim nevladinim organizacijama, a posebno sa Projektom za etničke odnose dr. Alena Kasofa, sa kojem je ovo Ministarstvo organizovalo više okruglih stolova sa temom položaja nacionalnih manjina. Ta saradnja sa PER-om, odnosno zaključci sa prvog okruklog stola, su bili veoma značajni i što je još bitnije oni se i realizuju. Napominjem da je u zadnjih dvije-tri godine došlo do realizacije sljedećih projekata:
-otvaranja dva nova granična prelaza sa Albanijom
-otvaranje porodilišta u Ulcinju
-priznavanje diploma stečenih na univerzitetu Kosova
-ubrzo će mo imati validne i priznate diplome koje dolaze iz Albanije
- otvaranje nastavničkog fakulteta za školovanje učitelja na albanskom jeziku.

Dame i gospodo,

nadam se da nešto višim detaljisanjem nisam uzurpirao vaše vrijeme i pažnju, ali se nadam da sam uspio da vam prenesem trenutnu situaciju položaja manjina u Crnoj Gori, kao i demokratski potencijal Crne Gore i njenu volju za rješavanjem pitanja nacionalnih manjina.


U to ime vas još jednom pozdravljam i zahvaljujem za pažnju.