Poštovane dame i gospodo,uvažena gospođo Plaks, poštovani predjedniče Skupštine RCG Krivokapiću, cijenjeni učesnici okruglog stola i predstavnici medija.Ne mogu a da ne kažem da mi čini izuzutnu čast i zadovoljstvo, ma koliko ovo zvučalo ustaljeno i neizbježno, prilika da vas mogu pozdraviti u ime Ministarstva za zaštitu prava pripadnika nacionalnih i etničkih grupa Vlade RCG i u svoje lično ime.Nadam se da ste se do sada uvjerili u otvorenost i gostoprimstvo ljudi sa ovih naših prostora te vam svima, u to ime, želim srdačnu dobrodošlicu, ugodan osjećaj u Crnoj Gori i potvrdu ovih uvjerenja naše srdačnosti.Na samom početku moram ponoviti nešto što sam rekao prilikom posljednjeg susreta sa predstavnicima PER-a. Kada ste u društvu starih poznanika i kada sa njima radite na istom zadatku ni teškoća poslova tada ne predstavlja problem. Raditi sa Projektom za etničke odnose nije samo zadovoljstvo posla, nego i zadovoljstvo uspjeha,a i druženja. Vjerujem da će tako biti i ove prilike kada PER i Ministarstvo za manjine ulaze u petu godinu dobre i plodotvorne saradnje.Moram napomenuti da smo do sada, organizujući nekoliko značajnih skupova od Ulcinja, Budve, Prčnja, Podgorice itekako imali rezultata u svom zajedničkom djelovanju. Ne samo da smo okupili značajne faktore u društvenom životu Crne Gore, već su razgovori o crnogorskoj multietničnosti, o položaju Albanaca, o položaju nacionalnih manjina, te aktivnom učešću manjina u javnom životu Crne Gore efektuirali konkretnim realizovoanim projektima. U tom smislu zajednička ideja i zajednički posao PER-a i Ministarstva u narednom periodu će biti posvećen aktivnostima na izradi dugoročne strategije za nacionalne manjine, odnosno jedne jasno obilježene Vladine politike prema manjinama. Cilj ove strategije je ne samo da pomogne Crnoj Gori na njenom putu evroatlanskih integracija, već predstavlja i veoma važnu stepenicu u jačanju njene unutarnje multietničke demokratije. Jedan od početnih koraka, ako ne i prvi, jeste uokvirenje zakonske regulative, odnosno dovršavanje započetog posla na izradi i usvajanju crnogorskog Zakona o ostvarivanju prava i sloboda nacionalnih i etničkih manjina.O značaju zaštite manjina i unapređenju njihovog položaja sam u nekoliko navrata, sličnim prilikama dovoljno govorio, samo ističem da je očuvanje i priznavanje manjina oduvijek predstavljalo, a danas naročito, važan faktor stabilnosti i bezbjednosti u svim regionima svijeta. Za Evropu, a posebno za Jugoistočnu Evropu, ovo pitanje je u pogledu ukupne bezbjednosti i stabilnosti od egzistencijalne važnosti. Na ovom prostoru se opravdano može govoriti o istoriji multietničnosti, multikonfesionalnosti i interkulturalizma. Narodi na ovim prostorima su življeli vijekovima u miru i zajedništvu, jedni sa drugima, iako su u određenim istorijskim periodima tenzije i animoziteti među nacijama narastale, kulminirale i rezultirale konfliktima manjeg ili većeg obima. Činjenica sa kojom se i na ovom mjestu treba pohvaliti jeste ta da i u godinama krvavog raspada jugoslovenske federacije, kada su etnički inspirisani ratovi dostizali kulminaciju u našem neposrednom okruženju, Crna Gora je uspjela da sačuva svoj unutrašnji mir.Ne samo da se uspjelo u sačuvanju unutrašnjeg mira, nego je Crna Gora u ovim teškim vremenima otvorila širom svoja vrata i postala utočištem kolonama izbjeglih i raseljenih lica. U jednom momentu, izbjeglička i raseljenička populacija je dostigla do broja od jedne četvrtine od ukupnog stanovništva Crne Gore.Kako naći magičnu formulu suživota, kako obezbjediti svakom građaninu da sačuva i razvija svoj nacionalni identitet, svoju kulturu, vjeru i jezik, a osigurati istovremeno da to ne ide na uštrb stabilnosti normalnog života zajednice kao cjeline, da ne ugrožava suverenitet i teritorijalni integritet države koja treba da garantuje ravnopravnost i nediskriminaciju svih svojih građana, to su pitanja koja se nameću i traže odgovor. Jedno od mogućih rješenja jeste primjena međunarodnih standarda i aktivna politika i odnos prema svim manjinama u Crnoj Gori.Da ne bi manjine služile kao sredstvo političke borbe između partija, a propagiranje njihove adekvatne zaštite ostajalo na nivou predizbornih kampanja, da bi pripadnici manjina bili stvarno ravnopravni građani, bitno je, između ostalog, da u jednoj državi budu i pravno regulisana ta prava. Samo na taj način pripadnici manjina i manjine kao grupe mogu postati, i nekim malobrojnim državama to i jesu, faktorom mira i saradnje među državama ( a Crna Gora je primjer harmonične koegzistencije svih nacija, konfesija i etnosa koji žive u njoj). Takođe, ovo je jedini put za dugoročno dobrovoljno prihvatanje obaveze poštovanja državnopravnog poretka od strane manjina, a samim tim garancija mira i bezbjednosti. Na ovom mjestui treba istaći još jednu bitnu realnost, to jest saradnju sa svijetom i težnju ka evroatlanskim integracijama koje su uslovljene, između ostalog, poštovanjem i zaštitom prava manjina.Ono što mi daje za pravo da budem optimista, ono što je možda i najvažnije, a ta stvar ide i najteže, jeste da je došlo do velike promjene svijesti po pitanjima manjina. Ova pitanja se više ne doživljavaju kao potencijalna opasnost, niti kao darovanje većine prema manjinama, s druge strane, manjine shvataju da stepen ostvarivanja njihovih prava nije stvar političkih ultimatuma i zavisnosti, već stepen demokratizacije našeg društva.U to ime, u ime poštovanja elementarnih prava i demokratije ja vas sve najtoplije pozdravljam, želeći vam još jednom ugodan boravak, a nama svima plodotvoran rad.HVALA !
