Problemi u “Tehnostilu” nastali prekidom proizvodnje i izmiještanjem dijela opreme u Srbiju, vrlo su složeni i ne mogu se brzo riješiti. O tome smo u više navrata razgovarali sa radnicima Tehnostila.
Ministarstvo ekonomije je pokrenulo niz aktivnosti u cilju rješavanja ovog problema. Odmah smo pozvali većinskog vlasnika da ponudi predlog o tome na koji način će isplatiti zaostale zarade i organizovati proizvodnju. Većinski vlasnik se nije odazvao pozivu niti još uvijek imamo njihov predlog.
Urgirali smo kod državnih organa, u prvom redu kod Vrhovnog državnog tužilaštva i Uprave policije da ispitaju osnovanost izmiještanja opreme iz Crne Gore. Taj posupak je u toku a pokrenuće se i postupak preispitivanja odgovornosti.
Sa NLB Montenegro bankom koja je izdala kredit Tehnostilu u vrijednosti od preko tri miliona eura i koja u zalog ima objekte i opremu, takođe smo više puta razgovarali o iznalaženju rješenja, uz saglasnost da preko državnih organa treba obezbijediti povraćaj opreme, makar one na koju postoji hipoteka, kako bi se pronašao partner koji bi mogao uposliti te kapacitete. U tom cilju su kontaktirali i eksperte iz Slovenije.
Ministarstvo ekonomije je takođe konataktiralo i potencijalne investitore iz Hrvatske koji bi mogli biti zainteresovani za investicije u Tehnostilu. Ti razgovori će biti nastavljeni i iduće nedjelje.
Uz sve ovo, Ministarstvo ekonomije je sa Privrednim sudom razgovaralo o mogućoj pravnoj proceduri uvođenja novog vlasnika ukoliko se sa postojećim ne nađe rješenje. Ocijenjeno je da je to jedino moguće kroz uvođenje programiranog stečaja kako bi se organizovala proizvodnja sa istim brojem radnika i sa sličnim programom u kome se mogu iskoristiti postojeće mašine uz mogućnost nabavke neke nove opreme za dopunu asortimana i uz dogovor sa NLB Montenegro bankom kao povjeriocem koji ima obezbijeđena potraživanja. Ovakav postupak je neophodan zbog toga što je Željezara Nikšić prodala akcije postojećem vlasniku prije osam godina pa ne postoji mogućnost raskida ugovora niti pravnog uticaja Željezare a posebno Ministarstva ekonomije, na poslovanje fabrike.
Naša je molba bila, od samog početka, da radnici ne ostaju u fabričkim halama jer praktično time ne mogu ništa riješiti zbog toga što je u pitanju procedura koja iziskuje određeno vrijeme. Svjesni smo, naravno, da za radnike postaje ozbiljan problem što već nekoliko mjeseci nemaju zarada, ali i još veći problem neizvjesnosti opstanka Tehnostila. Zbog toga se mora imati strpljena da se dođe do pravog rješenja jer, ukoliko se ne iscrpe takve mogućnosti, onda neće ni biti šanse da se pokrene proizvodnja.