Na jednom od ranijih sastanka predstavnika Sindikata i poslovodstva Kombinata Alumijuma Podgorica koje je organizovali Ministarstvo ekonomije, dogovoreno je da se preispita opravdanost nastavka proizvodnje u Kovačnici. Poslovodstvo je preuzelo obavezu da će pozvati eksperte koji su u mogućnosti da to ispitaju i naprave odgovarajuće analize vezano za opravdanost rada u livnici Kovačnice. Po našim saznanjima, ta ekspertiza se radi i ona će pokazati da li ima ekonomskog opravdanja za rad ili ne. Takve odluke su u apsolutnoj nadležnosti poslovodstva i Ministarstvo ekonomije na to ne može uticati.
Agencija za restrukturiranje privrede i strana ulaganja je dala saglasnost na prodaju dijela imovine kao i na prodaju fabrika Prerade, fabrike u Kolašinu, u Kučima. Ove fabrike nijesu prodate jer nije bilo ozbiljnijeg interesovanja.
Oprema i dvije prese koje su bile namjenski nabavljene za određeno tržište i za određeni proizvod, više od 20 godina nijesu u funkciji, što je poznato svima u KAP-u. Svi pokušaji i insistiranje da se nađe mogućnost da se te prese stave u funkciju su bile bezuspješne od strane poslovodstva i njihovih stručnih službi. Dakle, radi se o zastareloj opremi kojoj se ne isplati, po analizama većinskog vlasnika, ugrađivati neke nove elemente niti oni imaju proizvod koji ima tržište. Zbog toga i tek na osnovu takvih izvještaja smo dali saglasnost na prodaju te imovine. Da je tržište bilo stabilno posljednje dvije godine, logično je bilo da se dio tih sredstva koristi za nabavku dijela opreme u Kovačnici ili Livnici Kovačnice ukoliko, opet, postoje tržišne i ekonomske pretpostavke da je isplatljiva proizvodnja u tom dijelu KAP-a. To su potpuno jasne činjenice koje su poznate svima u Kovačnici.
Što se tiče samih sredstava, moglo bi se takođe postaviti pitanje na osnovu čega Kovačnica prima platu toliko vremena a ne radi. Iz kojih izvora, ko će i ko je obezbjeđivao ta sredstva, jesu li te finansije već potrošene i da li su čak i prevaziđeni ti troškovi na račun isplate zarada. Dakle, mogla bi se otvoriti i ta pitanja, ali sve to skupa je, ponavljamo, u okviru poslovne politike KAP-a.
Od vremena kada je prodat dio opreme Kovačnice, desile su se bitne promjene na tržištu. Tu prije svega mislimo na nezapamćenu globalnu krizu koja je, ponavljamo, najviše pogodila Kombinat alumijuma. U tim uslovima pažnja je usmjerena na to da se Kombinat održi što je, na sreću, urađeno do sada, uz maksimalne napore Vlade Crne Gore da se kroz ovaj obim proizvodnje i kroz odgovarajuće garancije, kroz obezbijeđena sredstva za rješavanje viška radnika, stvore pretpostavke da KAP može da funkcioniše. To su bili prioriteti predviđeni državnim programom restrukturiranja, koji je usvojila Državna komisija i Vlada Crne Gore, i Vlada je praktično sprovela sve svoje obaveze koje je preuzela iz tih dokumenata.
Dakle, poslovna politika uprave će, na osnovu utvrđenih analiza, donijeti odluku da li ima smisla i u kom obimu rad u Kovačnici. Nije logično, ukoliko Kovačnica ili njen dio mogu da posluju profitabilno, da to ne uradi većinski vlasnik jer najviše koristi od toga ima upravo on. Normalno je da su tržišni elementi odlučujući faktor u kreiranju poslovne politike većinskog vlasnika.