Poštovane kolege, dame i gospodo,
Čini mi posebno zadovoljstvo i čast da vas pozdravim i poželim dobrodošlicu u Crnu Goru koja je domaćin Drugog Samita guvernera centralnih banaka i ministara finansija jugoistočne Evrope. Takođe, na početku bih želio i da se zahvalim organizatorima skupa za ideju da na jednom mjestu okupe nosioce fiskalne i monetarne politike u jugoistočnoj Evropi.
Vjerujem da će naš današnji dan biti koristan u definisanju budućih politika, a istovremeno i svojevrsni osvrt na proces tranzicije u regionu i rezime pretkriznih, antikriznih i postkriznih mjera.
***
Jedan od pojmova koji obilježava epohu post-hladbnoratovskog vremena na prostoru jugoistočne Evrope je demokratska tranzicija, a uspješna tranzicija je moguća samo uz određene varijable među kojima je nezaobilazna ekonomska stabilnost. Ona je uslov uspješne demokratije, te stoga i ima posebnu pažnju i punu posvećenost Vlade Crne Gore.
Skup promjena u pravnom, političkom i ekonomskom sistemu u cilju obrazovanja demokratskog društvenog poretka i njemu komplementarne tržišne privrede jeste srž tranzicionog procesa.
Cilj procesa tranzicije je ostvarivanje napretka u oblasti političkih i ekonomskih sloboda, povećanja efikasnosti ekonomskog sistema i posljedično rasta životnog standarda.
Indikatori ukazuju da je većina naših zemalja u pretkriznom periodu ostavarila veće vrijednosti BDP-a od nivoa iz 1989. godine. Da li su sve zemlje okončale proces tranzicije je otvoreno pitanje i pitanje koje možemo otvoriti tokom rasprave, imajući u vidu globalne prilike koje su poremetile ekonomske agende mnogih zemalja svijeta.
U slučaju Crne Gore, proces političke i ekonomske tranzicije je priveden kraju. Izvršena je institucionalno-pravna reforma ekonomskog sistema i prilagođavanje standardima EU u cilju postizanja dugoročne makroekonomske stabilnosti i pred nama je faza koja podrazumijeva institucionalno prilagođavanje.
Ipak, za nas kao i, vjerujem, druge zemlje u regionu važna je dalja tranzicija vrijednosti. To je, uostalom, proces koji najduže traje. U ekonomskom kontekstu to znači promovisanje vrijednosti preduzetništva kao okosnice održivih tržišnih ekonomija.
U tom smislu, pred Crnom Gorom, a i pred drugim državama, je agenda koja bi se mogla nazvati i „osavremenjavanje upravljanja“ i koja podrazumijeva uspostavljanje savremenih prinicipa u upravljanju državnim preduzećima, razvoj adekvatnih politika konkurencije u skladu sa EU standardima, unapređenje infrastrukture na svim nivoima, jačanje kapaciteta u svim segmentima, kako javne aministracije, tako i privatnog sektora.
Ono što je, svakako, obilježilo period prije krize, naročito za zemlje našeg regiona, je konsolidacija i uravnoteženje javnih finansija i finansijskog sistema, što su, svakako pratile intenzivne budžetske, fiskalne i monetarne reforme.
Za mnoge zemlje izlazak iz 90-tih, a za nas izlazak iz sankcija, sam po sebi značio je više istovremenih procesa - uspostavljanje čvršćih fiskalnih pravila, prije svega, na rashodnoj strani, posebno kad su u pitanju politika zarada, direktni i indirektni transferi preduzećima i visoki troškovi za administriranje penzionog i zdravstvenog fonda, kao i fonda za zapošljavanje, smanjenje državnog duga, kako spoljneg, tako i unutrašnjeg.
Uporedo sa ovim odvijao se proces privatizacije naših državnih kompanija, koji je priveden kraju, kao i vođenje politika koje su doprinijele stvaranju povoljnog ambijenta za nove investicije i nove biznise i dr.
Uspostavljanjem fiskalne ravnoteže i poreske discipline neophodno je bilo kreirati ambijent za vraćanje povjerenja međunarodnih i domaćih investitora. U ovom dijelu čini mi se da su sve zemlje regiona napravile veliki napredak. Što se tiče Crne Gore, napredak se ogleda u brojnim izvještajima Svjetske banke, Freedom House, Transparency International, Heritage fondacije i dr.
Crna Gora je u prethodnom periodu sprovodila intenzivne reforme i u godinama prije krize ostvarila najveća fiskalna prilagođavanja, rast ekonomije od prosječno 9% BDP-a, suficit 4% BDP-a, a u periodu od 2002-2008. smanjila svoj javni dug sa 80% BDP-a na 26,8% na kraju 2008. godine, koji u martu 2010. godine, imajući u vidu zaduživanja koja je zahtijevala ekonomsko finansijska situacija, iznosi 36,3% BDP-a.
Sprovođenjem mjera poreske politike (smanjenje stope poreza na dohodak fizičkih lica i poreza na dobit pravnih lica na 9%) sa ciljem stvaranja konkurentnog poreskog ambijenta proširena je poreska baza i smanjeno poresko opterećenje, što je unaprijedilo konkurentnost malog i srednjeg biznisa, povećalo interesovanje poznatih svjetskih brendova i investitora, a sve u krajnjem doprinijelo podsticanju snažnog rastu realnog i finansijskog sektora.
Sve su ovo aktivnosti koje su doprinijele obezbjeđivanju makroekonomske stabilnosti, što je važan preduslov stabilnosti sveukupnog ekonomskog ambijenta.
Naravno, za dugoročnu makroekonomsku stabilnost neophodno je voditi odgovornu i konzervativnu fiskalnu politiku koja će pratiti dogovore iz Mastrihta. Svjesni ove činjenice, Vlada Crne Gore je donijela set mjera koji su značili smanjenje javne potrošnje uz zadržavanje budžetskog deficita na nivou od oko 4% uz primjenu zlatnog pravila da se tekućim prihodima finansiraju tekući rashodi.
I upravo je najnoviji izvještaj izvršnih direktora MMF-a prepoznao aktivnosti Vlade na planu fiskalnog prilagođavanja i smanjivanja javne potrošnje, kroz rebalans budžeta i sprovođenje mjera štednje, te usvajanja srednjoročnog fiskalnog okvira, kao i promptnu reakciju Vlade Crne Gore na finansijsku krizu i poboljšanje likvidnosti u bankarskom i realnom sektoru.
Nismo bježali od teških odluka – povećanja akciza na gorivo, širenja poreske osnove ukidajući olakšice na porez na dobit i dohodak uz zadržavanje niske stope od 9%, ali ni od odluke da se smanje plate u javnom sketoru. Te su odluke bile teške, ali pravovremene – danas je sve više evropskih zemalja prinuženo da ide u tom pravcu.
I upravo ovaj izvještaj treba sagledavati kao potvrdu naših napora da sačuvamo makroekonomsku i finansijsku stabilnost u Crnoj Gori.
Svakako, u narednom periodu važan preduslov ostvarivanja makroekonomske stabilnosti biće funkcionisanje održivog sistema javnih finansija kroz definisanje fiskalnih „sidara“ – uravnoteženje fiskalnog bilansa, smanjenje javnog duga, pad učešća tekuće potrošnje u odnosu na BDP.
Naš najveći imperativ, a vjerujem i drugih država iz regiona, je dalje fiskalno prilagođavanje potrošnje i zaduživanje, kako bi naše javne finansija učinili stabilnim i održivim, a Crna Gora popravila kreditni rejting i istrajala sa “konkurentnom” poreskom politikom.
U tom kontekstu, neminovno je smanjivanje tekuće javne potrošnje, u našem slučaju na ispod 32% u 2013. godini uz ulazak u zonu budžetskog suficita u istoj godini. To implicira i politiku obaranja javnog duga na sličan procenat. Važan aspekt biće i nastavak implementacije kapitalnog budžeta na nivou 3 do 3,5% BDP.
Ipak, bez sagledavanja nužnih strukturnih reformi ova priča bi ostala jednostrana. To je istovremeno i ključ razumijevanja problema gubljenja konkurentnosti evropske ekonomije – odnosno problema javnih finansija sa kojima se evropske zemlje danas suočavaju.
Reforme finansijskog sektora su, svakako, važne. U Crnoj Gori smo na prethodnoj sjednici Vlade utvrdili predloge nekoliko zakona iz finansijske oblasti koji imaju za cilj da utvrde nezavisnost centralne banke, kao i da supervizora bankarskog sektora opskrbe širokim instrumentarijem mjera za djelovanje.
Tu se priča ne završava. U mjeri u kojoj zemlje regiona budu spremne da se suoče sa pitanjima penzijske reforme, reforme državne uprave, obrazovanja, zdravstva i ostalih socijalnih politika, kao i u mjeri u kojoj budu posvećene unapređenju poslovnog ambijenta u toj mjeri će ostvariti razvojne šanse.
Naš region ima, po mom dubokom uvjerenju, najveći potencijal rasta u Evropi i to treba iskoristiti. Zato je potrebna bliža koordinacija pojedinih politika. Vjerujem da su te oblasti infrastruktura, priprema pojedinih projekata za finansiranje iz oblasti strukturnih evropskih fondova, ali i harmonizacija pojedinih segmenata poreske politike, prije svega, akciza na cigarete ili finansijskih politika. Na taj način, pokazuje se zrelost kreatora ekonomskih politika i šalje pozitivna poruka međunarodnoj investicionoj zajednici.
Hvala za pažnju.
dr Igor Lukšić, potpredsjednik Vlade i ministar finansija Crne Gore