Da li, kada pješačite šumom, uočavate nevjerovatnu raznovrsnost organizama koji žive zajedno na jednom mjestu, počev od mahovina i paprati, gljiva, drveća, ptica i drugih životinja? Ili tokom putovanja, kroz prozor posmatrate kako morski pejzaž prelazi u travnate ravnice, pa potom u guste borove šume? Ako je odgovor potvrdan, onda znate šta je ekologija.
Ekologija, kao grana biologije koja istražuje kako organizmi djeluju međusobno i prema svom fizičkom okruženju, ne odnosi se samo na šume bogate živim svijetom, netaknutu prirodu i živopisne pejzaže. Ako ste, na primjer, ikada pronašli mrave u vašoj kuhinji ili buđ na zidu ili u kupatilu- i to je ekologija.
Ona proučava odnose između živih organizama, uključujući i ljude, i njihovog fizičkog okruženja. Oikos na starogrčkom jeziku znači dom, a logos znači nauka. Ekologija je, znači, nauka o našoj kući- planeti Zemlji na kojoj svi živimo. Ekologija nam pruža saznanja o načinima da sačuvamo zdravu životnu sredinu za buduće generacije.
Da bismo sačuvali i odbranili Planetu, moramo prvo da krenemo od naše domovine, Crne Gore. Unapređenjem ekološkog statusa Crne Gore, služeći tako prirodi, zdravlju i ekonomskim interesima sadašnjih i budućih generacija, doprinijećemo, makar malim dijelom, da Crna Gora bude zemlja u kojoj će se živjeti u harmoniji sa prirodom. Drugi dio zadatka je da zadobijemo podršku i pomoć građana u tom poduhvatu.
Na oko 500 km od Rima, 1.500 od Pariza i Berlina, i oko 2.000 km zapadno od Moskve, Crna Gora zauzima mjesto u samom srcu Evrope. Najjužnija tačka nalazi se na ušću rijeke Bojane u Jadransko more, a najsjevernija duboko u kontinentalnom dijelu nedaleko od tromeđe Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore. Zbog takvog geografskog položaja, između mediteranske klime na jugu i planinske klime na sjeveru, ovdje možete pronaći strme morske litice i dine, kanjone, klisure i brzake, rijeke koje lijeno vijugaju ravnicama, kraške pećine i provalije, najveću kriptodepresiju na Balkanskom poluostrvu- Skadarsko jezero, prostrane pašnjake, guste šume, velike planinske vijence i njihove bijele vrhove. Uz geografsku raznolikost dolazi i velika biološka raznolikost.
Još od 1878. godine, kada je na području Biogradske gore nastao Knjažev zabran, poznat i kao „Branik Kralja Nikole“ počinje vrednovanje i zaštita prirode u Crnoj Gori. Prvi nacionalni park na svijetu, Jeloustoun proglašen je 1872, stoga, samo šest godina nakon tog značajnog događaja, Crna Gora je proglasila svoje “zaštićeno područje”. Ovo saznanje svjedoči o istorijatu brige prema najvrijednijim prirodnim resursima zemlje koji imaju i izuzetan naučni, kulturni i turistički značaj.
Crna Gora za sada ima 73 nacionalno zaštićena područja: od čega 3 stroga rezervata prirode, sva tri na Skadarskom jezeru; 1 posebni rezervat prirode- Tivatska solila; 5 nacionalnih parkova- NP Durmitor, NP Biogradska gora, NP Lovćeni (proglašeni 1952), NP Skadarsko jezero (proglašen 1983) i NP Prokletije (proglašen 2009); 6 parkova prirode-to su Piva, Orjen, Zeta, Komovi, Ulcinjska solana i Dragišnica i Komarnica, 2 predjela izuzetnih odlika-Trebjesa u Nikšiću i Savinska Dubrava u Herceg Novom i 56 spomenika prirode!
Rješenjem Republičkog zavoda za zaštitu prirode Crne Gore iz 1967. godine kanjon rijeke Tare, u dužini od ušća rijeke Bistrice nedaleko od Mojkovca pa do Šćepan Polja, stavlja se pod zaštitu Zakona kao spomenik prirode.
A sve raskošne ljepote nacionalnog parka Durmitor svrstale su ga u popis Svjetske kulturne i prirodne baštine, odlukom Međunarodnog odbora za Svjetsku kulturnu i prirodnu baštinu, u Parizu 1980. godine. A Tara i njena kanjonska dolina, UNESCO-vim programom Čovjek i biosfera 1977. godine uvrštena je u svjetske ekološke rezerve biosfere.
Boka Kotorska je zbog svog izuzetnog ekološkog i društveno-kulturološkog značaja, od 1979. godine područje pod UNESCO-vom zaštitom .
I ovo su samo neke od posebnosti i neprocjenjivih blaga naše domovine. Zato…
Postoji mnogo različitih načina na koje se štiti ekologija. Većina ih dijeli na tri glavna načina: očuvanje, propisi i zamjena rasursa radi očuvanja ravnoteže.
Brojne biljne i životinjske vrste u Crnoj Gori su ugrožene, a situacija ne ide nabolje. Postoje biljne i životinjske vrste koje su endemske samo za Crnu Goru, ali i zaštićena područja čijih ljepota nema ni nigdje na svijetu. Nekim vrstama prijeti čak opasnost od izumiranja. Kvalitet vazduha koji udišemo se pogoršava, klimatske promjene na globalnom nivou utiču i na Crnu Goru. Nažalost, zagađujemo naše rijeke i našu zemlju. Zato odlučno moramo krenuti u akciju očuvanja i zaštite naše prirode! U tome očekujemo pomoć svih građana Crne Gore, civilnog društva i međunarodnih partnera.
Priroda u Crnoj Gori je naš saveznik. Očuvano, netaknuto prirodno okruženje neprocjenjivo je nasljeđe za buduće generacije.